Iako se sinoć i noćas svašta događalo, odlučio sam ipak najprije završiti s putopisom,imao je solidnu posjećenost preko vikenda kad se obično baš i ne čita.
Nakon doručka i jučerašnjeg napornog razgledavanja dali smo učenicima voljno do 12.30 na Baščaršiji. Kolegica i ja smo brzo usuglasili vlastiti plan i sve je išlo kao podmazano, jedino smo se dvoumili kava ili ćevapi u Specijalu, iako nismo bili gladni, izabrali smo peticu, pokazalo se to pametnom odlukom. U Specijalu su ćevapi jeftiniji, malu porciju smo platili tri marke, a gazda se hvali da kod njega jedu domaći ljudi, ne samo turisti kao kod razvikane konkurencije. Nama su ipak kod Mrkve bili ukusniji, ovdje pak najbolje pečeni. Bili smo i na glavnoj tržnici prije, svi nude degustaciju i traže mišljenje, kad pohvališ neki se raduju kao da si kupio. Ja sam se pokušao zahvaliti, nije mi se dalo baš svaki sir probati, al prodavačica se nije dala, nemoj se zahvaljivati dok nisi kušao. Ja sam kupio malo dimljenog iz Vogošće, jače dimljeno kako se nekad i kod nas znalo naći, kolegica više toga.
Točno po dogovoru zaputili smo se do Vrela Bosne i tamo dali pola sata za vece i fotkanje. Nasmijao nas je napad jednog labuda na mene, previše sam mu se približio mladima. Želio sam snimiti posebnu fotku za blogericu Modrina neba. Jajce je bila zadnja veće postaja, moram priznati da me malo razočaralo, pravo turističko mjesto, nema što ne naplaćuju, prilaz slapovima je četiri marke. Ja sam malo riskirao, preskočio ogradu za snimiti slapove s gornje strane, no fotka baš i nije uspjela.
U Jajcu je dosta pasa po ulicama. Uzeo sam hamburger u gradu za jesti po putu, nije bio nešto, al sam nahranio jednog simpatičnog paseka koji me pratio iz starog grada skoro skroz do autobusa, meni je bitno svježe povrće koje sam dobio.
Kasno navečer smo se vratili u Rijeku, tamo smo odmah čuli da se jedan autobus s dva razreda pokvario u Italiji i da još čekaju tamo novi bus. Naknadno sam doznao da su stigli u pet ujutro, barem su učenici za razliku od mog razreda bili oslobođeni nastave. Nema veze, i to se preživjelo.
|