nedjelja, 30.06.2019.

Usporeno plaženje jezika



Jučer smo ponovili Bajtu. Nije nas primio isti konobar, očito nije bio zadovoljan napojnicom od dvije kune, već je dao znak drugom da nas posluži. Ovaj je dobio čitavih devet kuna na kraju i srdačno nas je s osmijehom otpratio iz restorana.
Od meditacija je jučer dominiralo sjećanje na jedan berlinski park smješten između dviju vrlo prometnih berlinskih ulica. Tu sam provodio jedne godine jutra i kasne večeri. Nikad sirovije nisam osjećao ispraznost života. Sve se u parku događalo ubrzano, ubrzano su tipovi očito podrijetlom s drugih kontinenata dilali drogu, ubrzano su prolazili skupljači praznih boca, ni prosjakinje se nisu zaustavljale, ubrzano se jedne večeri na drugom kraju parka seksao mladi par, samo ja sam bio konstanta, sjedio, buljio ispred sebe, osluškivao jurnjavu automobila, brzo se vozilo, tu i tamo bi zrak proparao zvuk kočenja. Ništa baš nije imalo smisla i to sam osjećao u svoj svojoj punini.
Svejedno sam uživao u dnevnim obilascima grada kao da je sve u redu.
p.s.
Iako me više ni najmanje ne privlači odlazak na more, dnevno obiđem barem jednu naturističku stranicu. Evo danas me podsjetilo na važnost higijene svakodnevnog plaženja jezika belj
09:46 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 29.06.2019.

Bajta



Jučer smo se sjetili da odavno nismo jeli u konobi "Bajta", ranijih godina sam se nahvalio njihovih ražnjića, pristojne porcije po pristojnim cijenama u ugodnom ambijentu. Ambijent je i dalje ugodan kao i konobari, ipak nešto je falilo da bi ocjena mogla biti odličan, neravnomjerno ispečeni krti ražnjići ili pire ne baš najbolji uz punjenu papriku. Uglavnom sve je puno stranaca, njemački bajkeri su nas zabavljali vadeći digitrone i računajaći koliko svatko posebno treba platiti. Jin kao glavni gastro stručnjak bio je zadovoljan, čak mu se i meso iz punjene paprike svidjelo nakon ražnjića, riža baš i ne.
Eto, još jedan laganini post, poslije ručka smo se naravno hladili u brdima.
11:45 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 28.06.2019.

Prolaze vreli dani



Osim jučerašnje junakinje dana bilo je još, najblaže rečeno, čudaka. Ja sam se u najtopliji dan godine uputio pješica na seminar, negdje desetak kilometara, bez kape, vode, ičega. Imao sam doduše pljosku u torbici, al to naravno nije bilo baš od neke pomoći. Nakon jednog promašaja staze pred ciljem stigao sam točno u minutu, sala je bila puna, a ja sam s olakšanjem našao mjesto kod izlaznih vrata. U sali nije bilo klime, al su se srećom opskrbili s velikim količinama flaširane vode. Jednu sam odmah svladao.
O seminaru ne bih trošio riječi. Predavačica objašnjava kako pisati pripreme za sat. Kolegica iz publike govori da je savjetnik od nje tražio nešto potpuno drukčije. Predavačica govori da je najmudrije raditi pripremu novisno kome je namjenjena. Zaključujem da bi za jedan sat trebalo raditi tri pripreme, jednu za školu za život, jednu za savjetnika, i jednu za školsku pedagošku službu, divno.
Na povratku sam iz klimatiziranog busa s nevjericom promatrao što sam sve pješice prošao. Izašao sam iz autobusa kod Indeksa napraviti par fotki prije povratka doma.
Jutros se igram s fotićem dosađujući se u dugom redu supermarketa, barem sam našao ljute papričice.
12:21 | Komentari (5) | Print | ^ |

četvrtak, 27.06.2019.

Junakinja dana



Svaku moguću priliku koristimo za bijeg u šumu. Danas nažalost po ovoj paklenoj žezi imam popodne četverosatni seminar škole za život, te sam jutros ipak nakon dugog uvjeravanja nagovorio Jina za izlazak. Iako smo lovili sve moguće sjene ni brisani prostori se nisu dali izbjeći. Ja se znojim, Jin isplazio jezik. I onda, gle čuda, pokraj nas projuri junakinja našeg doba. Bolji dan za trčanje nije mogla izabrati, ali eto, mora se biti fit.
11:02 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 26.06.2019.

Čobani sa skupim igračkama



Jučer uzbuđenja nakon povratka iz Gorskog kotara, Jina napao veliki opasan pas, mislim mastif, ja srećom zbog brda bio u visokim tenisicama i dobro ga išamarao nogama dok nije gazda došao i čak me pokušao udariti, svinje svuda oko nas. Dugo u noć je trajalo dok se Jin nije malo smirio, a meni poplavio prst na nozi.
Jutros ko za vraga izlazeći iz autobusa posrćem i padam, tako da sad lijepo šepam, jedno koljeno izgrebano, a onaj prst dodatno plav.
Na Korzu lijepo, iako prevruće, sugrađanke se znaju odjenuti. Na tržnici prodavač limuna, susjed, već čuo za nemila događanja. Pitam jel zna kak se tip zove, ne, on čak misli da i nije iz mog naselja, budaletine sa skupim i opasnim psima igračkama.
Idemo ipak laganini u kategoriju moda.
14:05 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 25.06.2019.

Akcija parkiralište



Jučer smo u brda bježali i bez doručka. Usput smo pokupili "kebab za van" i odjurili tamo gdje hlada ima. Jednu pojavu originalno hrvatsku smo zamjetili na Krku i nije nam bila jasna. Naime stranci ostavljaju prazne kašete iliti gajbe piva na vidljivim mjestima i putuju dalje. Mi smo zadnji put pokupili dvije, smatralući to mladalačkom obiješću i pokušali prodati u krčkom Superkonzumu, ne ide, može za samo zamijeniti za punu, s druge strane se prazna može kupiti bez problema, vrlo duhovito. U riječkom Superkonzumu pak traže originalan račun da je kupljeno kod njih, tako da smo zaključili da gajbe mogu poslužiti kao nosaći stolića za roštilj i ukopali smo ih tamo.
Nakon kebab ručka smo išli u akciju kopanja i proširenja parkirališta "na našem". Jin je bio živčan jer je na svom morao biti vezan, bio je radni dan i stalno su prolazili kamioni iz obližnjeg kamenoloma. Osjetio je kako je biti vezan svoj na svom, kao mi toliko godina, pomiješao sam malo dane, pa da nisam vidio mlade ratnike kako od zore slave, možda bih ko gusan u magli odšetao do škole i tržnice. Ovako sam shvatio da je dan državnosti pa čestitam čitateljkama i čitateljima, meni je jutro počelo radno, sutra kreće dopunska i odgonetao sam metodom pokušaja i pogrešaka kako se upisuje u e dnevniku, uspio sam, sve na kraju uspije.
11:16 | Komentari (10) | Print | ^ |

ponedjeljak, 24.06.2019.

Prostituiranje pojma prostituiranje



Čitam jutros neke zanimljive i dobre pjesme Fride Šarar, u javnosti poznate kao supruge riječkog pročelnika kulture, u tekstu se ispod njih navodi da je blogerica, nemam pojma koji joj je i gdje blog niti me zanima, imam na blogu dovoljno zanimljivih pjesnikinja, zaintrigiralo me nešto drugo. Navodno je zbog bloga ostala i bez najbolje prijateljice koju je eto jako smetalo prostituiranje intimnosti.
Meni to zvuči u najmanju ruku čudno, blog kao uzrok raspada prijateljstva. Ovdje se navodi, ako je točno preneseno, da Frida iznosi pojedinosti iz svog privatnog obiteljskog života, znači ne piše ni o toj velikoj prijateljici. Meni je isto milijun puta pametovano što se na blogu smije, što ne. One što su pretjerali i postali dosadni sam odjebao ili na društvenim mrežama blokirao.
Ljudi si svašta uzimaju za pravo, nameću granice drugim ljudima svigdje gdje je to moguće, koji je to gušt i zadovoljstvo. I meni su nevjerojatno odbojni stavovi koje propagiraju neki popularni blogeri ili onaj jedan seronja kojib nije baš ni bloger, nego očajnički traži pozornost na ovom blog servisu. Ignoriram ih, nema pomoći, teško je ikog iznad 18 nešto uvjeravati, odrastao kao budala jbga, valja nam ga trpiti. Granica je, što je Camus davno ustvrdio ljudski život, nitko zbog svojih ograničenja nema pravo ugrožavati druge živote, a ako to radi, sad slijedi Marcuse, otpor je dužnost.
11:00 | Komentari (11) | Print | ^ |

nedjelja, 23.06.2019.

Godišnjica+ update

Nije to razred koji mi je baš sjeo, bilo je svakako i boljih od njih, veterinarski tehničari, tad novi smjer na našoj školi. Naglasak je bio na predmetima struke koje su predavale dvije veterinarke, s njima su uglavnom provodili vrijeme i jedna se i sama počela ponašati kao zamjenska razrednica. Ipak za provode su bili i svoje su znali. U Calelli u Španjolskoj, kad su dečki oko deset navečer s balkona jedne hotelske sobe počeli a capella koncert, umjesto negodovanja gostiju kojih i nije u našem krilu bilo previše, dobili su gromoglasan pljesak. Inače je to bio razred vidno separiran po spolovima, mada je iz istog razreda na godišnjicu došao i jedan bračni par.
Jako malo ih radi u struci, možda četiri-pet cura.
Sinoć su navodno zbog izbora hrane dečki sjedili za jednim, cure za drugim stolom. Mi smo imali dva velika pladnja miješanog mesa, cure su pojedinačno birale jela. Neobičan razred, nitko ništa nije fotografirao, pa nisam ni ja. Po svim mjerilima dečki koji su došli su uspješni, pričalo se i o outsiderima koji nisu došli.
Od uspješnih, jedan je npr. šef voznog parka velike firme, završio je prometni faks, ima veliko seosko imanje, ženu i djecu, poznati i pčelar, u njegovom impresivnom terencu sam se vozio na dalji provod, dečki su poslije fajronta u restoranu inzistirali na još pijače u poznatoj"The Beertija", cure su otišle odmah u centar grada ili kući. Drugog zanimljivog učenika kojeg ću spomenuti, pratim po medijima, s 29 godina je prošao svijeta kao rijetko tko, skoro cijelu Latinsku Ameriku, Balkan i skoro sve bivše socijalističke zemlje, Armeniju, Azerbajdžan, Gruziju, s 18 je propješačio Španjolsku između ostalog, radi trenutno u Austriji u hotelu s pet zvjezdica, govori suvereno barem šest jezika, demonstrirao je, kaže razumije sve osim francuskog, a kod mene je imao tri iz njemačkog, nijedan od dečkiju nije od škole baš nešto dobio i cijene profesore ne po znanju kojeg su im ulili, nego po ljudskosti pristupa, od mene pamte neke verbalne akrobacije koje sam već zaboravio. Inače drugom spomenutom je žena iz Guatemale. i ostali imaju zanimljiva radna mjesta, predstavnik Opela, vatrogasni šef, opaka policajka, ali i ovako je predug post.
Pokušao sam ipak napraviti dvije fotke u birtiji u kojoj smo na sedam svladali još dvije boce Graševine s kiselom, prije odlaska kući u rane jutarnje sate, nisam uspio, nema veze.




Update:
Evo i uspjele fotke :
12:17 | Komentari (5) | Print | ^ |

subota, 22.06.2019.

Svi smo mi krtice



Prodisasmo jučer na povratku s otoka na našoj livadi nakon što smo napunili par kanistera izvorske vode. Jin je odmah oživio i krenuo u bespoštedni lov na krtice.
Ja večeras imam proslavu desetogodišnjice mature. Taj razred pamtim uglavnom po najboljem maturalcu do sad, išli smo od Genove do Barcelone brodom i bili smješteni u Calelli umjesto Lorret de mara, što je bio moj uvjet.
Maturalac pamtim i po tome što su svi imali zabranu objavljivanja bilo čega na društvenim mrežama, jer smo odabrali destinaciju suprotno zahtjevu tadašnjeg vodstva škole da svi razredi putuju u Prag koji je bio neznatno jeftiniji, te nismo htjeli riskirati da nas se prati i pokuša diskreditirati.
U Rijeci je sparno i čekamo pljusak.
11:49 | Komentari (12) | Print | ^ |

petak, 21.06.2019.

Potrošismo i Krk

Mi koji si imamo dana na bacanje možemo si eto priuštiti i dva dana u mom rodnom mjestu Krku. Radi načelnik grada svašta dobrog, evo upravo jedva nađosmo besplatno mjesto za parkiranje jer se snima novi nastavak James Bonda, sutra je na fešti tamo Gibonni, radi se, gradi se, kad bi Rijeka i metropola imali jednog takvog, al eto, na kupališnoj strani kojom ne šeta, kao i gradskoj jezgri s te bande, uništena je duša.
Po mojim blogovima i ostalim internet stranicama da se primjetiti koliko smo, ako ništa, "privlačnije" goste imali, al eto, morao se ugasiti FKK, neprežaljene stijene između njega i tekstilnog djela, na kraju su poslali one
smiješne polupodmornice na one koji su željeli prirodno uživati u ljepoti predjela.
Krk je tako postao šampionsko turističko smeće, kloaka poput Hvara i drugih glavnih otočnih gradova lijepe njihove, uglavnom u vlasništvu "sposobnih" istočnoeuropskih poslovnih ljudi.



p.s.
Ja sam fotkao samo lijepo ili zanimljivo, na mom putu nije više tog bilo.
21:05 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 20.06.2019.

Neka nama korabe



Preživjeh izgleda jučerašnji dan, danas srećom praznik, jedino izgleda moj pas to ne zna, najvažnije ipak da se izgleda odljutio.
Eto po prvi put jedem korabu, okus izvrstan posebno uz vrhunske tirinške kobasice iz Lidla, ma za deset. Sad vijećamo u kom pravcu usmjeriti auto.
11:47 | Komentari (7) | Print | ^ |

srijeda, 19.06.2019.

Najduži dan u godini



Eto ustao u pet, i pas me se boji i bježi od mene, ne shvaća da uskoro moram ići i propada mu prilika za jutarnju šetnju, on bi da sve ide polako i normalno, no danas normalnosti nema. Prvo sam dežuran do podne na državnoj mature, teško da se može zamisliti gluplji posao, stojiš i očajno buljiš kroz prozor, a vrijeme ide, prolazi nikad sporije. Popodne su sjednice na kojima se utvrđuju uspjesi, sad nakon preispitivanja, u 18 je planirano nastavničko vijeće no obično kasni, inače postoji par razreda u kojima ne predajem i imat ću nešto vremena za leteći burek. Jedino pitanje dana je hoće li me dočekati ljutiti pas ili mahanje repom.
06:39 | Komentari (6) | Print | ^ |

utorak, 18.06.2019.

Slike jutarnje naselja mog



Zadnje vrijeme instagramom dominira belle.of.da.ball, objavio sam nedavno i njenu fotku s balkona, danas nam je eto predstavila i svog mačka, izvrsno i osvježavajuće. Inače jutros je Jin neuobičajeno jutarnju šetnju naseljem, obično idemo gdje raste trava zelena i imao sam što vidjeti. Na balkonu na prvom katu gol muškarac, nešto mlađi od mene, al ne premlad, pije kavu, oke, razmišljam, jebe ga se, na svome je, razmišljam kako je to zakonski regulirano i kako bi bilo pravilno regulirati. Drugi ulaz, balkon skroz na vrhu mlađa žena vješe rublje, u majici je, negodujem u sebi, zašto su žene pak tak čedne, sagela se, malo bolje pogledam, u tangama je. Ipak držim se novih europskih propisa kako sam i shvatio, zabranjeno je ljude snimati na njihovom privatnom posjedu.
Žurim dalje poslom, blogove obilazim popodne, ako komisiju ne upucaju na ispitima.
10:43 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 17.06.2019.

Završni roštilj



Nedjeljni roštilj je bio zadnji dio rođendanskog maratona u vidno okrnjenom sastavu. Uz carsko meso iz paca imali smo i prve rotkvice iz našeg vrha, već sam počeo vjerovati da nema šanse da tu nešto iznikne osim hrena koji je tu obilnim količinama. Nakon maratona u počasnom krugu su dežurstva na državnim maturama i visokorizičnim ispitima po žalbi. Naime učenik koliko god ima zaključenih komada može se žaliti i po svakoj žalbi dužni smo oformiti komisiju za ispitivanje koja daje konačnu ocjenu. Učenici obično dolaze na ispite u pratnji svojih očeva, zamislite da ste u komisiji i ugledate uz dijete mrkog blogera ratnika, koji istina neće reći dvojka ili život, al sve zaudara na to, mi neki znamo u kakvom društvu živimo.
Inače u Rijeci je sparno bez sunca, a ja prije sjednice moram u grad, pas mi strgao gumb od kratkih hlača dok sam ga rastavljao u borbi s opasnim mačkom uličarem, koji nije poput svojih rodjaka uobičajeno zbrisao na drvo u bijegu nod mog ratnika.
10:23 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 16.06.2019.

Šezdeseti, oficijelna proslava

Sinoć sam bio jači no ikad, ono što kažu, zvijezda koja najjače sjaji više ne postoji. Priređena mi je realno najbolja moguća proslava rođendana, iznenađenje je doletilo iz Londona, u obliku mlade suborkinje, kažu da me nikad nisu vidjeli zbunjenijeg kad sam otvorio vrata i viknuo, hej ti. I inače imao sam najbolje moguće goste, a drugarica je priredila pravu gastro egzibiciju. O posebnosti darova možda jedan poseban post, a možda i ne, ne mora javnost sve znati, svi su bili izrazito individualni meni usmjereni. I tako, neki smo ostali sjediti i do narednog dana...
12:42 | Komentari (9) | Print | ^ |

subota, 15.06.2019.

Visine i "deja vu" dolje



Nakon stresnog završetka nastavne godine, koji nije završetak jer su već otišle žalbe, pobjegli smo malo u visine, tamo je ipak malo pirkao vjetar i bilo je nešto zraka. Jin se ishodao, sve obavio, to je bilo najvažnije. Na povratku je inzistirao i na obilasku terena oko kuće, e tu smo već obojica isplazili jezike. Svaka firma svog gazdu ima, iznenadio sam samog sebe, prepoznao sam iz daljine marku crvene limuzine.
Jutros rana nabavka, dolaze gosti danas, u Lidlu dosta mladih Nijemaca, mislim vidiš ti kako oni organizirano dolaze kod svojih, onda čujem i vidim, cure i dečki s autima skrenuli s puta u Dalmaciju, kupuju uglavnom pijaču i bedastoće, dosta toga je u nenjemačkim lancima jeftinije.
Doma me iznenadio na fejsu ponudom za prijateljstvo dobar prijatelj iz osnovne škole, prepoznajem ga i na najnovijim fotkama, osim obitelji ima i dva haskija, pije, roštilja, sve izgleda normalno, jedino mi bode oči, na više fotki mlatara srpskim zastavama. Putuju rodoljubne zaraze, jedno vrijeme privremeno zatomljene, ovim prostorima.
p.s.
Naravno da me opet očekuje gubljenje živaca s e-dnevnikom i e-maticom, zanimljivo kako su programi maštoviti, svaku godinu mi javljaju novi problem kod prebacivanja podataka s jednog na drugo, prva usmena reakcija na prijavu problema, nemoguće.
13:25 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 14.06.2019.

Zalazak



Definitivno se bližim zalasku karijere, sve manje kolega razumijem, to je znak. Iako u pravilniku stoji da zaključna ocjena ne mora biti izraz aritmetičke sredine, svi, pa i moja generacija se drže matematike kao pijani plota. Jako me razočara kao jučer kad vidim da učenici nedostaje jedna ocjena za odličan uspjeh, a nitko joj ne želi podići jer su kod većine u njihovim predmetima prosjeci 4,3 ili čak 4,2. Posebno mlade generacije su proračunate, društvo se silno trudilo da ih napravi takve, prauzrok svega je kult državne mature.
I inače sve manje toga što se događa doživljavam kao ispravno, siguran znak za povlačenje. Neke stvari me ipak vesele, kolegica na instagramu je ufotkana kako promatra zalazak sunca, takve fotke odmah sejvam, tko zna kad će biti zabranjene i izbrisane, takva vremena došla, evo nakon mene i drugarica opomenuta na fejsu, ona je komentirala onog profesora što je dobio opomenu pred otkaz. Razgovaramo, kao dobra je bila namjera kod donošenja novih pravila, ma kakva dobra namjera, pa je li zbilja većina ljudi stvarno ponorila ili sam to samo ja?
p.s.
Jedna lijepa stvar jučer, buket i bajadera, za kolegicu zamjenicu mene kao razrednika, s kojom sam se dobro razumio i koja odlazi u mirovinu, od mog razreda, bravo, mada će se neki naravno pitati i je li to dopustivo...
10:27 | Komentari (13) | Print | ^ |

četvrtak, 13.06.2019.

Ćufte spasiteljke



Uletismo naglavačke u ljeto, naravno prvo što mi je riknulo u stanu je tuš, radi, ali na kliješta, nisam siguran da znam objasniti. Maratonski razgovori oko kraja školske godine, ljepljiva ljepota razredništva u sparne dane.
Ćufte od carnexa, gotovo jelo za izvanredne prilike, jako ukusne, komšije neke stvari znaju napraviti, mora im se priznati. Ništa, idemo dalje, malo sam popartao fotke, eto, zafalilo mi boja.
10:28 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 12.06.2019.

Podugačak post o ženskom nogometu



Margarete Stokowski je svakako zvijezda njemačke feminističke kolumnističke scene, omiljena u krugu mojih berlinskih poznanica. Ne pratim je na twitteru i ne pada mi to na pamet, usprkos zanimljivosti tema o kojima piše, ali je ne mogu izbjeći, svaki put kad u Spiegelu objavi novu kolumnu, ja to saznam preko twittera, jer moje društvo to "retwitta" na svojim profilima.
Zadnja tema joj je bila svjetsko prvenstvo u ženskom nogometu, ne zato što nju nogomet posebno zanima, nego je namirisala da može uzburkati javnost svojim ukazivanjem na seksizam, eto i u tom području i tu je po meni fulala loptu, mada joj se komentarima i ovaj put svekoliko čitateljstvo ulizuje. Ignorirao bih je da jučer nisam dobio mail kakve obično dobivam u ljetna sparna vremena.
Evo o čemu se radi, nogometna reprezentacija Njemačke je dobila reprezentaciju Kine 1:0, Bild je na naslovnici objavio da je zabila najzgodnija nogometašica, a jedne druge novine su objavile fotografiju golgeterke s njenog instagram profilu u prilično seksi izdanju i to dvoje je izazvalo bijes naše kolumnistice. Reagiranje na prvo i razumijem, uvijek je problematično davati takve iskaze, al radi se o novinama na nivou hrvatskih dnevnih novina, ne razumijem drugo, radi se o javnom instagram profilu, podsjećam da postoje i privatni, čije fotke možeš vidjeti ako ti to vlasnik dopusti, zanimanje javnosti postoji, žena je lijepa i očito je pozirala u želji za što više lajkova, a interes javnosti kako se šminka u privatnom životu očito sad postoji.
Ni to ne bi izazvalo moje reagiranje, ali autorica je nastavila u svom prepoznatljivom stilu, dolazi ljeto koje mnogim ženama postaje glede oblačenja noćna mora, jer su okružene muškarcima iz kamenog doba, te na kraju poantira s time, da bi dala Nobelovu nagradu nepoznatom muškarcu, koji je opomenuo tipa, koji je fotografirao njenu frendicu i sačekao, dok ovaj nije fotografiju obrisao.
Post je već predug pa ću u par riječi izraziti svoje mišljenje. Zašto neku ženu zanima kako je muškarci promatraju na ulici, ma odjenula se kako je sama željela, nitko joj ništa nije naredio. U ljetno vrijeme mi se čini da su pravila u uredima stroža za muškarce nego žene, neću govoriti što se vidi na crvenim tepisima i u kazalištima. Zašto po pravilu nikoga ne zanimaju polugoli muškarci u parkovima npr. isto ne bih komentirao, ne fotografiram ih, ne zato što se bojim, nego zato što su mi bez veze, nezanimljivi.
Poantirat ću anegdotom s prijateljicom od Stokowski Juliom Schramm, s kojom sam se par puta družio u Berlinu, jednom je bila u minici i iako sam znao da to feministički ne odobrava, kradom sam je snimio, objavio na blogu, te joj poslao link, post joj se jako svidio, fotografiju je kao previdjela u zahvali.
09:48 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 11.06.2019.

Znakovi predaje



Danas su umirovljenici na cijeni, svaka prosječna hrvatska obitelj koja drži do sebe je danas po teškoj sparini izvela svog umirovljenika u šetnju. U K-centru su izuzetne gužve, 10 posto umirovljeničkog popusta na ukupan račun. I moja drugarica je stajala u jednom od dugih redova, te sam dobio još jedan poklončić. Usput mi se javilo nekoliko ljudi, roditelja bivših učenika, pitaju za zdravlje i koliko je do mirovine, praznik druženja.
Svi hvale Jina, koji se ispružio po hladnom podu centra, kako je dobar. Mene pak brine, teško podnosi vrućinu, a tek je počelo. Dosta manje šetamo od uobičajenog.
Lijen sam za fotkanje, okidam iz navike i kako sad vidim, ovaj put sve s leđa, danas kad radim kasno popodne, nisam otpješačio do tržnice i biblioteke, ne da mi se, i ja se polako predajem. Sjedim za kompom, pišem post, prekidam kad stigne neka nova obavijest mailom ili preko instagrama porukom od učenica, kako ide zaključivanje, e-razrednik želi sve znati, bio sam skeptičan kad su uvedeni ti e dnevnici, no, barem kod mene nije došlo do otuđenja u odnosu s razredom, dapače, na satovima razrednika se čak, čini mi se, otvorenije razgovara.
Idući tjedan počinje najgori period, nema više nastave, a daleko je godišnji, živi užas.
12:29 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 10.06.2019.

Testirali smo J-I-S-T Viškovo



Jednom se živi, tako smo i mi odlučili posjetiti najbolje ocijenjeni, najhvaljeniji i vjerojatno najskuplji restoran u riječkoj okolici, ako nećeš za visoko jubilaran rođendan, kad ćeš. Nazvali smo, ispostavilo se da nije potrebna rezervacija stola, pas je dobrodošao, pa smo krenuli.
Dočekao nas je izuzetno ugodan ambijent, dobili smo svog vodiča i konobara i gastro avantura je mogla početi.
U startu je koštalo 40 kuna po osobi, boca vode i obavezan couvert, oboje po 20 kuna. Jin je odmah dobio besplatnu vodu u pozlaćenu zdjelicu.
Za couvert je bila guščja salama s jednog obiteljskog dobra, drugarici se jako svidjela, meni je bila dobra, a Jin ju je odbio probati. Unaprijed smo se odlučili za njihov čuveni biftek, srednje pečen i to se pokazalo izvrsnom odlukom. Ono, Maredo i slični bifteci se mogu sakriti, najjelo u karijeri. Malo nas je zbunilo samo što smo jelo dobili razrezano, valjda, ako bi bila želja koji dio dopeći. Umaci uz jelo su nevjerojatno dobri, svaki poseban na svoj način.
Drugarica je dobila makijato u simpatičnoj šalici, ja sam testirao domaći jägermeister (imaju samo domaća pića u ponudi), malo me razočarao, original je bolji, kod ovog se osjetila rakija u podlozi.
Unutra je vrhunski ugođaj, i vece je bez primjedbi, račun je na kraju iznosio 365 kuna, bifteci su po 140, 25 moja pijača, kava na račun kuće..
Valjalo doživjeti!
10:13 | Komentari (5) | Print | ^ |

nedjelja, 09.06.2019.

Sa 60



Još jedna retrospektiva, ovaj put jedna koju u mlađim danima nisam očekivao, preludo se živjelo i puno je poznatih i prijatelja otišlo usput.
Još s 15 sam napisao pjesmu "Stari hipik", nedavno sam je našao u staroj bilježnici, naravno nanovo izgubio, prilično proročka, ono priroda, daleko je normalan svijet i tako to. Jedino bi naravno bilo pravilnije stari lijevi skin.
S 20 sam prvi put gubio godinu na fakultetu i u Bosni živio u valjda prvoj međunarodnoj komuni u bivšoj državi, uzor je bila ona berlinska, a u Hrvatskoj je prije nas postojala jedna jarunska, nije bilo kompjutora, al sve se znalo.
S 30 sam u Leipzigu doživljavao najuzbudljivije godine i raspad bivše države Demokratske Republike Njemačke, družio se s vođama antisocijalističke pobune koji su mahom nakon pripojenja drugoj Njemačkoj pali u drugi plan, bez veze su za ideale riskirali svoju egzistenciju.
S 40 sam se izuzetno loše osjećao, mislio sam da neću još dugo, čak sam pod vodstvom vjeroučiteljice išao na hodočašće u Rim, pod intimnim geslom "vidi Rim i umri". Nisam se razišao sa životom, sa crkvom potpuno, iako mi je misa u katakombama bila zanimljiva i uvjerljiva.
S 50 sam se u Berlinu družio s beskućnicima, bavio subkulturama, shvatio da eto ni kod nas nema više ni radne ni šire, egzistencijalne sigurnosti.
Sa 60 sam opet lud. Prije dva dana sam na twitteru pročitao status legendarnog zelenog političara Ströbelea, slavi osamdeseti rođendan, kaže promatra to nekako sa strane i čudi se, ni on nije baš prezdravo živio. Neovisno o budućnosti, do sad je sve u svemu bilo neočekivano dobro, osim onog trena s 50 kad sam shvatio da sam na bloguhaer nepovratno ostao bez masu fotografija koje, nisu bile ni na kompu sejvane zubo
11:24 | Komentari (7) | Print | ^ |

subota, 08.06.2019.

Svakodnevna stvaranja



Čovjek je stvaralačko biće i da nije svakodnevnog iscrpljivanja radom, uz uglavnom bijedne rente, tko zna gdje bi mu bio kraj. Drugarica to iznova dokazuje nakon što je prisilno udaljena iz svijeta rada. Pogledajte chili con carne, pogledajte što je nastalo od jedne razlomljene stolice. Ja ne sudjelujem, meni je primarno izdržati maraton kraja nastavne godine, a onda opet strepnja hoće li biti učenika i kakav će biti radni status, puna norma ili će faliti više ili manje sati. Valja izdržati, nadam se negdje do desetog sedmog, a onda opet odlazak u Berlin, ako sve bude kako treba biti, što dalje od predivne naše. Znam da ste u pravu, ja sam jedan od sretnika što još ima posao i to, sad ne ironiziram, zbilja jedan od zanimljivijih, pogotovo sad kad vodim jedan od najboljih razreda škole. Svejedno bi bilo lijepo imati vremena za sebe, pristojno živjeti uz to, sve suprotno filozofiji današnjeg vremena.

09:49 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 07.06.2019.

Čedna vremena



Jutarnju šetnju s psom mi je obilježilo panično zatvaranje prozora žene u spavaćici i navlačenje zavjesa. Vrijeme isprepadanih ljudi. Razmišljam koliko sam u stvari imao sreće živjeti u neka druga vremena, vremena komuna i nesramljenja tijela, stipendije u najnazadnijoj staljinističkoj DDR u kojima je golotinja bila prirodna, a do rijetkih tekstilnih plaži uglavnom za turiste su vodili putokazi.
Ipak razumijem taj današnji strah, po svim medijima vidiš da ljudi više baš ni nisu normalni. Neka, svaka generacija treba izboriti slobodu za sebe, ako im je nebitna ni ne zaslužuju je. Mi smo svoje odživjeli i još se ponekad zabavljamo. Oni koji ne znaju za bolje neće ni biti nesretni bez toga.
p.s.
Gledam što sam napisao, zbilja nisam imao namjeru popovati, samo sam onako malo tužno ravnodušan.
11:00 | Komentari (5) | Print | ^ |

četvrtak, 06.06.2019.

15 godina Nachtfressera

Počelo je na današnji dan 2004. godine. Te godine bih izdvojio post o svom profesoru srpskohrvatskog, izdvojen je i sa strane, vidim da još nisam znao prebacivati slike i da sam i tad ljeto provodio u Berlinu, jedina konstanta.
2005. sudeći po blogu pamtim po Uerigeu, najboljem svjetskom pivu.
2006. sam otvorio pjesnički blog na bloger.hr, odmah osvanuo na naslovnici i šokirao načinom pisanja domoroce tamo, ako je to poezija, ja sam traktor, komentirao jedan.
2007. bilježim rekorde čitanosti, jedno vrijeme preko 2000 pregleda dnevno nakon objave gole Paris Hilton.
2008. su obilježavali žestoki sukobi na blogu, posebno s danas meni dragom Bugenvilijom i njenom ekipom, Daniela uranova pikulica je bila na mojoj strani, volim je i danas.
2009. počinje redovit obilazak sajma knjiga u Puli.
2010. bilježimo snijeg u Rijeci.
2011. smo dočekali u hotelu Montree u Münchenu, preporučio sam ga, no poslije je renoviran i to više nije bilo to.
2012. sam bio s maturantima i pisao o tome u Auschwitzu.
2013. je jednostavno bila loša godina, napisao odjeb na blogu.
2014. se u Berlinu družio s tamošnjim piraticama, danas visoko u hijerarhiji stranke "die Linke"
2015. objava blogerske knjige i opis divnog druženja u Zagrebu
2016. Trst i Opicina te dokaz da znam i fotografirati kad mi se da
2017. Prva operacija najdražeg psa i izuzetan strah
2018. susret uživo u Puli s nekad najdražim filozofom Sloterdijkom
2019. Sarajevo, Vrelo Bosne i Jajce, najzanimljiviji školski izlet do sad

p.s.
Standardno jurim na posao, blogove posjećujem popodne ili navečer.
11:41 | Komentari (18) | Print | ^ |

srijeda, 05.06.2019.

Svakodnevna nadmudrivanja



Jučer me iscrpio jedan razlikovni ispit, ne ispit sam jer sam bio u svojstvu razrednika, a ne ispitivača, nego komisijska rasprava i vijećanje poslije o prolaznosti ili ne. Trajalo je dobrih pola sata, dok su ispitivani čekali vani, argumentirane rasprave koje su me nekad malo i veselile, sad više ne, nisam ni najmanje likovao kad je na kraju prihvaćeno ono za što sam se od početka zalagao. Zatim sindikalna prepiska, što naravno još manje volim. Niti jedan dan ne prođe s barem par nadmudrivanja i moraliziranja kao da živimo u sređenom društvu. S druge strane svima je nebitno što je životopis Palfijeve potpuno izmišljen uključujući i škole i fakultete koje je pohađala, naravno to ni mene nije ni najmanje iznenadilo. Maštovita i sposobna političarka,tako to zovu kod nas.
Primjetih i citat izdvojen na naslovnici, zanimljivo gledanje na ovisnike, kako potisnuti sve te negativnosti koje svakodnevno susrećemo i nebitnosti kojima se ugrožava stvaralačko i bitno u ljudima. Osobno preferiram dosadne dane, kad se kao ništa ne događa, iritiraju ti pokušaji društva da pojedinca potpuno okupira. Što nemoćnicima preostaje?
11:12 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 04.06.2019.

Ljepljivost i piletina



Jedan od najnapornijih radnih dana uopće sa samo jednim satom nastave, prije par minuta došao doma iscrpljen i iscjeđen. Vidio da je pas isprepadan, nisam ni znao da je u međuvremenu grmilo, sjevao i kišilo. Samo sam primjetio da sam pješice u ustanovu došao sparno ljepljiv i sparno ljepljiv sam se vratio doma.
Konačno jedno sigurnosno pitanje za koje sam stopostotno siguran u odgovor, Sava valjda još teče ispod savskog mosta.
p.s.
Za razliku od nekih blogera, ja stvarno nemam volje pisati samo antologijske postove, svakidašnje jadikovke su itekako važne dok ide...
16:03 | Komentari (9) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.06.2019.

Odakle ocean u pjesmi?



istječu moje nedjelje
sve maglovitije u dimu svagdanjem
sve valovitije u društvu nove djece
koja vrište, ciče i skaču s bridovitih stijena
u ocean koji ignoriraju rijeke stajačice
sve smo dalji ubrđeniji
od matičnih vijugavih cesta

jurim za psom u gustu šumu
on bježi od dima hirovitog
ja od utjeha raspuknutih.

i nema mira ni u sjeni
novog drveća
zdravih korijena
08:35 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 02.06.2019.

Brandov poučak



Fejsom kruži i ponovo je do mene stigao odličan govor Marlona Branda koji je pročitala djevojka iz plemena Apača njegova izaslanica, a u kojem je obrazložio svoje odbijanje primanja najveće filmske nagrade oskara te skrenuo svijetu pozornost na probleme indijanaca. Jako dobra gesta koja je onda odjeknula svijetom i ukazala svima na progresivan angažman velikog umjetnika.
Brando se inače definitivno potvrdio kao filmska ikona ulogom u ne baš kontroverznom filmu, kako ga bije glas, "Posljednjem tangu u Parizu". Najpoznatija scena s maslacem uopće nije zanimljivo napravljena, najerotičnije je tu otkrivanje moguće uloge maslaca i on sam u krupnom planu, te da nije bilo naknadne priče o silovanju ne bih je nikad ponovo pogledao, Brando u trapericama i, kako smo svi mislili, loša simulacija analnog seksa.
Ta priča je naškodila svim akterima, film više u tom svjetlu i nije više baš nešto, Bertolucci više ne spada u revolucionarne redatelje, a Brando se pamti kao silovatelj.
Zanimljivo da se u ovoj civilizaciji jedino stvarno plaćaju greške vezane uz seks.
p.s.
Vrijeme divlja, jučer smo se jeedno vrijeme znojili kopajući u kratkim rukavima, da bi par minuta kasnije nestalo sunca, zapuhalo i mi se smrzavali. Jutros smo šetali po ljetnom vremenu, sad idemo gore pokušati roštiljati, nisam siguran koliko će nam to vrijeme dopustiti.
10:27 | Komentari (5) | Print | ^ |

subota, 01.06.2019.

Nije uvijek dobar dan



Sve više rezignacije, sve manje optimizma. Sve češće izgleda da se ništa ne može napraviti. Ipak tješi kad griješimo na vlastiti način. Najvažnije da se gluposti ne rade po naredbi. Uspjeh u životu,jedini ostvariv u ovakvom društviu, pokušati biti autentična budala, a usput se oslobađati narcističke fiksacije, bolje informirani pogađaju da pokušavam čitati Lacana. Kršeći pravila još se više identificiramo s poretkom.
Pokušavam vikendom što više slijediti svog psa, no i on se pomalo gubi sve paničnije braneći svoj teritorij.
11:23 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.