Nedjeljni roštilj je bio zadnji dio rođendanskog maratona u vidno okrnjenom sastavu. Uz carsko meso iz paca imali smo i prve rotkvice iz našeg vrha, već sam počeo vjerovati da nema šanse da tu nešto iznikne osim hrena koji je tu obilnim količinama. Nakon maratona u počasnom krugu su dežurstva na državnim maturama i visokorizičnim ispitima po žalbi. Naime učenik koliko god ima zaključenih komada može se žaliti i po svakoj žalbi dužni smo oformiti komisiju za ispitivanje koja daje konačnu ocjenu. Učenici obično dolaze na ispite u pratnji svojih očeva, zamislite da ste u komisiji i ugledate uz dijete mrkog blogera ratnika, koji istina neće reći dvojka ili život, al sve zaudara na to, mi neki znamo u kakvom društvu živimo.
Inače u Rijeci je sparno bez sunca, a ja prije sjednice moram u grad, pas mi strgao gumb od kratkih hlača dok sam ga rastavljao u borbi s opasnim mačkom uličarem, koji nije poput svojih rodjaka uobičajeno zbrisao na drvo u bijegu nod mog ratnika.