Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram

nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2019
Odakle ocean u pjesmi?
Vrelo Bosne i Jajce
Sarajevski ćevapi, dame i uspomene
Snježni Benkovac na brdu
Pulski zalasci
Kosa i sram
2018
Sa Sloterdijkom u Puli
Uzoran učenički dom
Tko otvara vrata Bukowom mačku
Djevojčica iza žice
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
windica
Annaboni
Regina i ine
Pozitivka
Lastavica
zub
euro
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije
Contra
Grunf























.


06/19 (19)
05/19 (29)
04/19 (27)
03/19 (30)
02/19 (28)
01/19 (31)
12/18 (31)
11/18 (30)
10/18 (30)
09/18 (30)
08/18 (31)
07/18 (30)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)














.
































Talasanje bloga rijeke



Kaže Tin da je pisao samo trijezan te da je zato toliko malo napisao. Ja eto pišem i mamuran i svakakav, ispunjavam neku imaginarnu nevidljivu kvotu, kao da će se išta bitno dogoditi ako prestanem. Čovjek treba zadaću, pisala je Christa Wolf, pobunjenica iz meni voljene DDR, a ja eto, koji nikad nisam podnosio zadaće niti ih sam profesionalno dajem, sam si eto nametnuo forsirati ovaj blog.
Dojmovi o izletu su super, eto i to smo zbilja uspješno odradili, zvanično neko priznanje ne očekujem niti bih ga, ikome, osim vlastitoj pratnji, dao.



Komentari [6]

Razvedrit će se jednom



Jutros smo imali malo zatišje, Jin i ja smo odradili šetnju potpuno bez kiše, sad kad meni valja na delo, opet počinje.
Izgleda da će i ove godine sve biti u redu s Berlinom, ako se što nepredviđeno ne desi, bit ćemo tamo 12. srpnja. Ravnatelj mi potvrdio da mogu potvrditi termin što god se moguće dogodilo.
Danas prvi put imam sat razrednika poslije bosanskog izleta, zanimaju me dojmovi sad kad se sve sleglo. Idući tjedan već za vikend proslava rođendana, već se radi popis pozvanih.
Na fejsu kao administrator stranice opomenut zbog članka o hrvatskim vodama u stranom vlasništvu, kao njihov nezavisni arbitar procijenio da osnovna teza o rasprodaji baš i nije točna, obrisao nakon što je više puta podijeljeno, tko će se s rogatima bosti.
Ništa mi više nije toliko važno da bih otvarao nove frontove, zamara to.



Komentari [6]

Erotsko über alles



Kiša i dalje terorizira Rijeku, jutros nisam išao ni po kruh i mlijeko, a ostao sam i bez tamne čokolade. Jin nije bio u šetnji, niti to želi, zabio se u najdalji kut i drijema. Još malo pa ću morati izaći, tako da mi se ne da ni počinjati čitati. Jedino što mi preostaje je pregledati instagram, dugo nisam listao taj niz uglavnom cura i žena, doduše relativno često objavljuje i naš Sewen.
Gledam najpopularnije fotke od jučer, skinula se i nova svjetska prvakinja, nisam gledao u kojoj borilačkoj vještini, pokrivena je samo pobjedničkim pojasem, sve za lajkove i priznanje, ne samo snage, nego i ljepote. S druge strane osebujna Hamburžanka koju pratim nastavlja s jedno vrijeme prekinutim nitzom erotskih fotografija, mene nekako veseli ta nesputanost, doduše s valjda tisuću puta manje lajkova, oko 400, i jedino mojim komentarem.
Psihički se pripremam predavati mokar na poslu, srećom nemam puno sati.



Komentari [7]

Bakalara dugo nije bilo



Evo jedan od onih besmislenih, dugih, kišovitih dana. Jutros sam imao razlikovne ispite, popodne moram kisnuti opet radi jednog sata. Trebao sam na seminar, ali mi se ne da kisnuti ne bih li omogućio grupi mladih štrebera dodatne bodove, ide trka za pompozno najavljeno nagrađivanje sto najboljih prosvjetnih djelatnika, što je ministrica mailom najavila.
Zarad Sarajeva i drugih događanja zanemario sam objave svakodnevnih ručkova, a bilo je tu svega uključujući i bakalar. Jučer sam razgovarao s jednim braniteljem, koji još radi i živi s mamom, kaže najveća im stavka hrana, pitam ga jel razmišlja o penzioniranju, on veli da ne, bit će mu na kraju pridodano ratno djelovanje, kažem mu, jesil siguran u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, mlađi je od mene pa baš ne razumije, tko još čita Desanku.



Komentari [8]

Matijin rođendan



Život se u sustavu kako je postavljen vrlo često uglavnom otaljava, bori se za opstojnost na radnom mjestu i ako nisi trgovac ili nešto slično, čeka se vikend i onda pomalo živi po svom. Dogode se onda tjedni kao prošli kad zbilja život na momente zablista kao lijep i zanimljiv, tad je fizički znatno napornije, ali se onda poslije u trenucima radnih pauza o tome priča ili se kao kod mene razmeće na blogu.
Prošli tjedan sam umjesto rutinskog posla utorak i srijedu od 0-24 doslovce vodio razredni izlet u Sarajevo. Puno toga se poklopilo za uspjeh projekta, odličan autobus (manje od tri godine) zahvaljujući valjda šefici agencije koja je vodila izlet, dobri i strpljivi vozači, izvrsno, gotovo savršeno vrijeme koje nas je pratilo, ovaj put sam bez greške, usprkos prigovorima zajedljivih, izabrao i svoju pratilicu, te učenice i dva učenika koji su se držali dogovora i sve je klapalo, zaboravio sam odličan hotel sa sobama s pogledom na grad koje smo dobili.
U subotu sam bio ponovo osuđen za jednu noć okrnjenog sna, Matija, naš stari drug, je slavio rođendan i okupili smo se kod njega. Ti rođendani postaju jedinstvena družilišta koja se pamte, ekipa daleko od prosjeka društva, evo nešto gledam skupnu sliku, od nas 11 koji smo ostali duže, nijedna opcija od onih koje su prošle u europski parlament nije vjerojatno dobila niti jedan glas, zaključujem po kasnom razgovoru o religiji, vjeri i politici, jedan je doduše rekao rekao da mu je u zadnje vrijeme blizak Isus, na što je odmah dobio komentar da bi zbilja trebao manje pušiti.
Slažem se s Grunfovim komentarom prošlog posta o svakodnevnoj jednoličnosti, no eto, ponekad se zalomi.
Ne slažem se s dodatkom komentara, da je nestajanje postova nekolicine od nas povezano s listama, nestaju valjda ponekad i od vas topova, sem jednog, a neki na freshu poput Ane i Modrine imaju sigurno više posjeta od dijela ovih coolera i topova. Ponavljam, a dokoni mogu mjeriti ako nemaju pametnija posla, da nas je troje, četvero najviše pogođeno i to vrijeđa, samo se o tome radi.



Komentari [10]

Vrelo Bosne i Jajce



Iako se sinoć i noćas svašta događalo, odlučio sam ipak najprije završiti s putopisom,imao je solidnu posjećenost preko vikenda kad se obično baš i ne čita.
Nakon doručka i jučerašnjeg napornog razgledavanja dali smo učenicima voljno do 12.30 na Baščaršiji. Kolegica i ja smo brzo usuglasili vlastiti plan i sve je išlo kao podmazano, jedino smo se dvoumili kava ili ćevapi u Specijalu, iako nismo bili gladni, izabrali smo peticu, pokazalo se to pametnom odlukom. U Specijalu su ćevapi jeftiniji, malu porciju smo platili tri marke, a gazda se hvali da kod njega jedu domaći ljudi, ne samo turisti kao kod razvikane konkurencije. Nama su ipak kod Mrkve bili ukusniji, ovdje pak najbolje pečeni. Bili smo i na glavnoj tržnici prije, svi nude degustaciju i traže mišljenje, kad pohvališ neki se raduju kao da si kupio. Ja sam se pokušao zahvaliti, nije mi se dalo baš svaki sir probati, al prodavačica se nije dala, nemoj se zahvaljivati dok nisi kušao. Ja sam kupio malo dimljenog iz Vogošće, jače dimljeno kako se nekad i kod nas znalo naći, kolegica više toga.
Točno po dogovoru zaputili smo se do Vrela Bosne i tamo dali pola sata za vece i fotkanje. Nasmijao nas je napad jednog labuda na mene, previše sam mu se približio mladima. Želio sam snimiti posebnu fotku za blogericu Modrina neba. Jajce je bila zadnja veće postaja, moram priznati da me malo razočaralo, pravo turističko mjesto, nema što ne naplaćuju, prilaz slapovima je četiri marke. Ja sam malo riskirao, preskočio ogradu za snimiti slapove s gornje strane, no fotka baš i nije uspjela.
U Jajcu je dosta pasa po ulicama. Uzeo sam hamburger u gradu za jesti po putu, nije bio nešto, al sam nahranio jednog simpatičnog paseka koji me pratio iz starog grada skoro skroz do autobusa, meni je bitno svježe povrće koje sam dobio.
Kasno navečer smo se vratili u Rijeku, tamo smo odmah čuli da se jedan autobus s dva razreda pokvario u Italiji i da još čekaju tamo novi bus. Naknadno sam doznao da su stigli u pet ujutro, barem su učenici za razliku od mog razreda bili oslobođeni nastave. Nema veze, i to se preživjelo.



Komentari [14]

U Sarajevu



O Sarajevu bih mogao napisati više postova, al eto, pokušat ću sve sažeti u jedan, tekst se baš i ne poklapa s fotkama jer rat i ne volim fotografirati.
U Sarajevo smo stigli oko 10 ujutro, sad zakašnjenja za planom, a program mi je, odmah mi je zamjerila vodičkinja, bio ionako pretrpan. Nakon prvog od više panoramskih obilazaka busom, pokupili smo duhovitog znalca svog posla, simpatičnog vodiča Muhameda i uputili se ka tunelu spasa, koji je za vrijeme rata bio jedini izlaz iz opkoljenog Sarajeva. Prošli smo ga jednim dijelom, i sad sam morao paziti da netko ne strada, nedavno je kako smo čuli, jedna turistica pala niz prilično nezgodne stepenice, a visoki malo malo pa netko lupi glavom o strop, jer je tunel prilično nizak. Tu je i muzej sa slikama na kojima je detaljno opisana ratna situacija, a pogledali smo i jedan upečatljiv dokumentarni film sa snimkama razaranja grada, bilo je tu i suza.
Poslije smo pješice obišli centar grada, i Muhamed je ponovio gradsku legendu da su prvi električni tramvaji u Europi vozili kroz Sarajevo, ja sam svojim učenicima prije rekao da više vjerujem Nijemcima koji tvrde da su prvi vozili kroz Köln, ali da ne polemiziraju, pa su se neki samo smješkali. Nakon toga smo dali pauzu za ručak, moja pratilica, školska psihologica i ja smo se dogovorili da startamo s ćevapima u Mrkvi, zbilja imaju poseban i miris i okus, iako svi tvrde da su ćevapima samo junetina i eventuano teletina, miris tamo vuče na ovčetinu što nama uopće ne smeta.
Sljedeći muzej je bio muzej izgubljenog djetinjstva, nisam siguran da li se baš tako zove. Unutra su dječji predmeti, odjeća i lutke iz ratnog vremena, uz svaki postoji posebna priča. Mene je oborila jedna o Barbici, koju je curica ošišala nakon što joj je poginuo otac, no Ken ju je svejedno i takvu volio. Treći muzej je bio muzej sarajevske pivare, valjda najstarije na ovim prostorima, ništa naročito, al zato je sve oduševio prostor novouređene pivnice u kojoj smo odahnuli i odmorili, palo je tu jako puno selfija. Nakon toga smo se oko 17 uputili ka hotelu Saraj, koji je sve oduševio, posebno time što smo dobili sobe s divnim pogledom na grad. Šefica hotela nije pustila vodičkinju, pratilicu i mene u sobe, dok nismo naručili i popili piće dobrodošlice, osjetili smo poznati nehinjeni bosanski šarm, ima tih dobrodošlica i kod nas, ali ovdje baš vidiš da je domaćinima stalo da se nazdravi i da bi bila uvreda to odbiti.
Moja pratilica i ja smo eskivirali hotelsku večeru, na koju se učenice nisu žalile, zarad šetnje do 22.15 kad smo dogovorili večernji izlazak, usput smo konzumirali burek u Bosni i komentirali, kod ćevapa se zna i kod nas naći dobre, ali sarajevski burek je potpuno superioran svim našima, čak i onom u Rijeci kod braće.
Izlazak je isto bio potpuni uspjeh, u blizini su bnas primila dva kluba, jedan s normalnom glazbom, drugi s narodnjacima, a vani su bili stolovi za nas kojima nije bilo do muzike. Dali smo im dovoljno vremena i svi su se zadovoljni vratili u hotel. Oko 2.30 sam čuo galamu na hodniku, otvorio sam vrata i uputio ih u sobe, poslije ništa, do tri i nešto sam bio budan, imam zbilja čudno dobar razred.
p.s.
Drugi ćevapi su u Specijalu, drugi dan, o tome u sljedećem postu o vrelu Bosne.



Komentari [9]

Prva stanica Travnik



Hvala na upitima, dobro sam, al radim i odmaram se od najnapornijeg i jednog od zanimljivijih izleta do sad. Krenuli smo utorak u ponoć i pol, moji učenici su disciplinirani i točni, te na par mjesta imali kratke piš pauze, prvu veću je vodičkinja odredila za Travnik. Inače imali smo oke vozače tvrtke Briuni, jedan je inače Beograđanin u pečalbi kod nas, zeza se da ih ima, pa da neki domaći već govore da bi tvrtku trebali preimenovati u Breone.
O Travniku znate da od nedavnog posjeta imam grozno mišljenje. Ipak vodičkinja je odabrala izuzetno zanimljivu starinsku kahvanu, očuvanu u starinskom ambijentalnom stilu. Kahvu su svejedno naručili samo vozači i onda se čudili kad im je servirana s cigaretom i drugim dodacima, tako se nekad posluživalo u kompletu, kaže vozač, kako znaju da pušimo, a još ni jednu tu nismo zapalili. Ja sam se odlučio za baklavu, naravno jako dobra ta šećerna bomba u ranu zoru.
U idućem postu nastavljamo ka Sarajevu, ako ne napravim prekid s brdom na koje sad žurimo, lijep je dan...



Komentari [11]

Pauza nakon pakiranja



Spakiran, uskoro krećemo na jedan od najnapornijih izleta, čistim fotić od današnjih snimaka, pa eto, nek bude i post usput. Danas rasprave o Baretovom nastupu na teveu, nisam gledao, nisam ga nikad ni slušao previše, bliskiji su mi bili Paraf i novi val, više žestine, al pretpostavljam po suprotstavljenim stranama, da je bio prilično dobar, oni što misle da crkva i partije ne trebaju odlučivati o ženskom tijelu uglavnom su ga branili.
Najavljeno je da će biti objavljene i snimke narkomansko seksualnih orgija austrijskog kancelara Kurza, konzervativci i čuvari morala su poznati po snalaženju na tom području, kako u Austriji, tako i kod nas.
Idem, let it be...



Komentari [8]

Jučer je bio lijep dan



Za poluditi od ove kiše, što je najgore, pogoršala se i vremenska prognoza za Sarajevo, s većom vjerojatnošću kiše, inače krećem na put s razredom u ponoć i pol. Kako jutros imaju nastavu vjerojatno će večeras biti i prehlađenih, morali su pokisnuti, što je uskoro suđeno i meni, jer kiša ne radi pauze.
Nedjelja je srećom bila uglavnom lijepa, jako nas je prijatno iznenadila belgijska pivnica s zbilja bogatim menijem za 60 kuna i obilnim porcijama što se baš i ne vidi ovdje, zbog kuta mog snimanja.



Komentari [9]

Kamen temeljac



Baš sam završio s čitanjem knjige Roberta Pfallera "Za što se isplati živjeti", kad je drugarica ustvrdila na stranici s vremenskom prognozom, da u Benkovcu fužinskom neće par sati biti padavina, te smo se uputili gore, ne konzumirajući, nego pakirajući, tek skuhani grah. Znali smo za rizik konzumiranja baš tog jela, no u stvari, iako je polovici nas stvarno i naškodilo, postupili smo baš slijedeći stil Pfallerovog filozofiranja. Pfallera sam počeo čitati na Žižekovu preporuku, koju sam vidio valjda na twitteru. Sad kad zadovoljan pročitanim guglam, vidim da je gostovao i u Horvatovom filozofskom teatru u Zagrebu, tad smo se sa Srećkom i družili, ali nitko nije imao pojma tko je taj Austrijanac, a nije nas baš ni zanimalo saznati..
Grah je bio uobičajeno super. Vozili smo na brdo i četiri betonska rubnika od planiranih 12, ispostavilo se da auto, iako friško renoviran, baš i ne podnosi težinu. Iskrcali smo ih iznad posjeda, ideja je bila lagano kotrljati niz nizbrdicu kao što sam uspješno napravio s betonskim pločama za ljuljačku, međutim ovdje je bilo jednostavnije nositi i paziti da se ne sklizne s teretom niz strminu. Uspjelo je i drugarica je finalizirala posao, postavljajući, kako je rekla, kamen temeljac za buduću, koznakad, kućicu.
Pročitao sam guglajući još par zanimljivih intervjua s Pfallerom, u jednoj stvari kod kritike političke korektnosti se ne slažem, ali što je, je, nakon jednog Žižekovog članka s kritikom filozofije zdravog načina života, zanimljiviju kritiku suvremenih životnih maksima nisam čitao.
p.s.
Sunce se pojavilo, žurim vani, blogove posječujem naknadno.



Komentari [11]

Riječki hod za slobodu 2019.



I ove godine su organizirana dva hoda u centru Rijeke, i ovaj put sam bio u onoj simpatičnijoj, znatno brojnijoj, mlađoj i šarenijoj koloni. Tu je bila i odabrana ekipa riječkih blogera, ni nickove im svima ne znam, u svakom slučaju veličanstvena Windica, Miško, Foxi i ini. Wind i ja smo pokušali kolonu preusmjeriti prema onoj drugoj, no mladi organizatori su izbjegavali kavgu, iako je policija odnijela i odvela deset njihovih kolegica, koje su jednostavno polijegale ispred druge kolone, to eto čak ni ja nisam fotkao. Lijepo je bilo, ove dvije organizatorice koje su govorile su dobro zborile, prva čak malo i galamila, moj bivši učenik je vodio program, tu već imam neke zamjerke, no dikcija mu je bila odlična, valjda i on završio neku školu retorike. Prije nego što sam otišao zbor "Jeka primorja" je izveo "Bella ciao", pa si nisam htio dojam najavljenim Duletom Bonacom. Veseli sva ta mladost, a javila mi se i draga kolegica koja je još valjda prije desetak godina otišla u mirovinu, i to me razveselilo, mada i ove godine stoje primjedbe mladih anarhista koji su dijelili letke, gradska uprava je spomenuta samo u pozitivnom kontekstu, na dan borbe protiv homofobije izvjesili su zastavu duginih boja, no danas se hodalo kontra nekih sasvim drugih.



Komentari [10]

Zrakomlati nad Rijekom



Najprije je zatutnjalo u školi, nitko nije ispočetka imao pojma što se događa. Meni je ubrzo završila nastava i kao i uvijek sam se pješice zaputio kući, vidim svi gledaju u nebo, gore šest helikoptera izvodi egzibicije. Prolaznici nagađaju što se događa, preovladava mišljenje da nisu niukakvoj akciji jer kruže nad gradom, znači nikog se ne spašava, a suviše pravilno u crti lete, da bi bila kakva akcija nadzora. Jedan komentira, nekom dosadno pa se opet zajebava našim novcima.
Doma ubrzo zaboravljam na sve, vrhunski ručak, prava gozba. Treba otkačiti, manje razmišljati. Šetnja poslije s Jinom u miru, i to je prošlo.



Komentari [10]

Ne stignem fotkati



Nakon nekoliko dana zdrave hrane, jučer ponovo ćevapi. Kao da mi neće biti dosta utorak i srijedu u Sarajevu. Tipično, u zadnji moment nam se mijenja hotel, ovaj je ako ništa mnogo bliže čaršiji, pristajem. Gledam recenzije tog kluba Sloga, koji će navodno biti baza noćnog izlaska, ili super ili totalni promašaj, jedino se svi slažu da su konobari očaj. Koga briga za konobare i uslugu među mladima kojima je jasno da su na Balkanu. Evo i dnevnica za devizne dnevnice je za Bosnu i Etiopiju dvostruko manja nego za Zapad, par kuna veća od hrvatske. Sa svoje strane svejedno valjda sve poduzeo da bude nezaboravno, zvanja su jebiga to, nisu zanimanja.



Komentari [9]

Post zasad mora ići



Preumoran, al post zasad još mora dnevno ići. Komplikacije oko izleta u utorak u srijedu s razredom, Balkan je to, problemi u zadnji tren, ne možeš to predvidjeti. Pire na fotki, vjerojatno neki i pogađaju, od koprive, čini mi se da je Modrina neba jučer imenovala jelo.Ništa mi se ne da i to je to. I te neke antiseks modne varijante, usprkos bojama, odbojne.



Komentari [10]

Pazi kopriva



Umor, jutros imao razlikovne ispite, popodne radim, barem zasad ne pada kiša, učenici kojima sam razrednik javljaju da je zatvorena jadranska magistrala, najbolji se probija s Krka jer imaju važne predmete danas. Na tržnici manje prodavača, bura dere, cijene skaču, platio mladi krumpir 10 umjesto 8, limun 16 umjesto 12, ispod pulta kod prodavačice jaja kupio domaću kobasicu, ne bi je smjela prodavati jer nema sve moguće deklaracije, al eto nudi stalnim mušterijama, koji ne brinu hoće li se otrovati, samo nek je ukusno. Drugarica vrijedna ovih dana, sirup od koprive se množi, drag dar svima. Eh ta kopriva, čudesan lijek, sad je ima u izobilju, mogu posvjedočiti, provjereno dobra za reumu, pogotovo ako je čvrsto uhvatiš, padajući sa stolice.



Komentari [10]

Nedjeljni izlazak



Uobičajen nedjeljni ručak u centru Rijeke. Primjećuje se moj umor. U stvari i prolaznici sve češće pitaju za mog psa, koliko je star, pa se iznenade da uopće nije star, nego se na sličan način, imitirajuć me, vuče kroz život.
Uobičajene nedjeljne kobasice i mala pizza, najbolja u gradu, kobasice kako kad, jučer malo previše začinjene, i pas je to primjetio. Poslije drugarica u trgovački centar, nas dvojica šetamo okolo, zlokobno se mrči.
Još se ništa ne zna o susjedu, koji je nestao, za uskrsnih blagdana, dok smo mi boravili u Sarajevu. Bio je na neki način autističan, netko je jednom rekao da mu samo ja konkuriram nemarnim hodom, uvijek bi se pozdravili i izmjenili par potpuno nevažnih replika, o vremenu, ili kako si, pa bi on dodao, bog te blagoslovio. Fali, zadnji put kažu viđen kod autobusnog kolodvora. Sad se još pozdravljam s par vlasnika pasa i to je to.



Komentari [9]

Zabraniti gušte



Vremenska prognoza je jučer, kao i danas nažalost, bila točna i imali smo lijepo vrijeme na brdu. Imali smo i gošću, našu Dolores, i dobro smo se gostili i delali. Usput smo malo na smjenu filozofirali pa i politizirali.
Nije bilo ni sreće, u zadnja dva dana su stradali motika, načeta je ljuljačka, a grablje će se možda i moći spasiti. Kad su gradili ljuljačku prevladavala su očito, kako drugarica veli, načela estetike, a ne etike, tako da je ugožena stabilnost iste. S druge strane ekipa iz Elekroprimorja je u međuvremenu uklonila stup oko kojeg smo se sporili, uz uobičajeni nered, ostavili su mnoštvo matica i šarafa, koje će eventualno jednog dana pomoći u revitalizaciji ljuljačke.
Dotakli smo se i platforme Možemo, koja se zadnje vrijeme predstavlja kao nada hrvatske ljevice, a predvodi je, to je meni sporno, jedan osvjedočeni ekološki aktivist. Logika govori, ako bi kojim čudom prošli na EU izborima, on bi bio naš predstavnik i pridružio se tamo zelenoj opciji. Zelena opcija je najjača u Njemačkoj, tamo su Zeleni po zadnjim istraživanjima, već i najjača pojedinačna politička opcija, i svugdje gdje upravljaju poznati su po filozofiji domišljatih zabrana, recimo vožnji kofera na kotačiće u noćno jutarnjim satima. Mene je naročito iziritirala zabrana šetnje s psima uz jedno jezero, jer se tu i neki pojedinci kupaju, koje blizina pasa iritira.
Ipak što mi smeta formulirao sam više u stilu dragog mi Žižeka, roditelji uče djecu poštivanju institucija, što se događa, djeca su poslušna i vjeruju im, postaju izuzetno ekološki svjesna, žestoko kritiziraju roditelje zbog korištenja plastičnih boca, broje im cigarete, alkohol i ukazuju na nezdravu hranu, iznose katastrofične podatke o opsnostima svega dimljenog, ukratko postaju militantni ratnici društva neužitka i to zahvaljujući istim tim roditeljima, koji im nisu ukazali na opasnosti nekritičnog prihvaćanja dominantnih vrijednosti, zelenih u Europi, uz korupcijsko rođačke kod nas.
Mislim koja je razlika glasovati za ovu progresivnu opciju ili preferencijalno zaokružiti onu zelenu darkericu Holy, koja je sad opet na listi jedne od dviju ozloglašenih uvijek vladajućih opcija.
Grablje su u kupaoni u lavoru, namakaju se, najbitnije bi bilo, eventualno njih spasiti.



Komentari [7]

Bukva zazelenila



Dan bez kiše i odmor u propupaloj prirodi. Nismo potpuno izbili iz želuca nervozu proteklog radnog tjedna, no zelenilo ipak čini svoje, mislim da ćemo danas ponoviti terapiju.
Zašto bukva u naslovu, jedino nju sa sigurnošću raspoznajem, a i često me podsjeti, kako moram biti oprezan, jer me se uglavnom bukvalno shvaća.



Komentari [7]

Uzriječno



nigdje čovjeka
tumaramo po magli
sa sivim smješkom



Komentari [9]

Pikantno



Ne pamtim ovako intenzivan pljusak kao noćas i jutros, ni u jednom trenu, otkako sam budan, nije se nimalo smanjilo to mahnitanje. Radim od podne i pol i uzdam se u teoriju vjerojatnosti.
Iako je blitva potpomognuta maslinovim uljem bila odlična, a ribice ukusne i hrskave, dan mi je obilježio omiljeni pikantni doručak. Sve perfektno, uključujući i očito domaće jaje.
Obavio i više razgovora u četiri oka, no to nije za javnost.



Komentari [7]

Radnim danom u Trst



Ne sjećam se, moguće da smo to po prvi put poduzeli, nakon moje jutarnje smjene, doduše samo tri sata i ručka, odlučili smo iskoristiti lijep dan i uputiti se u Trst, bez ikakvih potreba, samo onako. Nismo skrenuli ni do robnih centara, ravno smo se uputili ka središnjem parkiralištu na rivi. Po ulicama je bilo više prolaznika nego što je to uobičajeno, a i na parkiralištu nismo našli mjesto kao i obično, ono na prvi pogled. S parkirališta smo ovaj put otpješačili lijevo u neatraktivniji dio grada s jeftinijim dućanima, Kinezima i parkovima u kojima ljenčare migranti. Zanimljiva stvar s kineskim dućanima, nisu baš poput onih u Rijeci. Nedavno sam se i na blogu pohvalio kako sam kupio lupu iliti povećalo za 8 kuna, ovdje sam u izlogu vidio isto takvo povećalo za 6 eura. Kinezi izgleda dobro procjenjuju platežne mogućnosti građana.
Po prvi put sam se fotkao i Jamesom Joyceom, iako je u centru, nije bio na mojim uobičajenim šetalačkim relacijama. Popili smo pijaču na suncu, u kafiću na jednoj od najatraktivnijih turističkih lokacija, pet eura za oboje i nije previše.
Trst je grad pasa i to nam jako usporava kretanje, Jin je jako druželjubiv, a ako trenutno nema kujica u blizini, on se bavi intenzivnim njuškanjem, mislim da mu nigdje nije tako uzbudljivo kao tamo. Nametnula se usporedba sa Sarajevom, u Trstu su svi psi na uzicama, u Sarajevu slobodni. U Trstu su mnogo življi i definitivno izgledaju zadovoljniji, nije sloboda sve što sija.



Komentari [8]

Pretežno sunčano



Konačno nešto dobro, moja strana je jučer na poslu uvjerljivo na izboru ravnatelja pobjedila, a danas je opet lijep sunčan dan i nakon ručka će trebati odlučiti kamo ići, radilo se u ranu zoru. Obavio sam i tržnicu te usput ulovio šetajući par modnih detalja kod naših sugrađanki.
Prekinuo pisanje zbog ručka, provjerili vremenske prognoze, Gorski kotar otpada, Trieste ili Krk pitanje je sad.



Komentari [9]

Gdje more ljubi nebo...



Jučer baš naglo zahladilo, ipak jeli smo vani na zraku, očvrslo se. Obradovao nam se omiljeni konobar, upozorava, uzmite pizze, unutra je velika grupa Talijana, i baš svi su naručili roštilj. Veli drugarica, al njih dvojica zajedno jedu, a pas teško da će šunku pored kobasica. Ulazi konobar unutra, čujemo glasan je, veli jel moš ubaciti par kobasica preko reda, naravno, sve se može, kao što se i uvijek moglo, evo bar negdje i nama protekcije.
Nisu samo Talijani tu, ima tu i drugih stranaca među gostima, vjerojatno Nijemci, prepoznajemo ih jer su došli u kratkim hlačama po polarnoj zimi, oni ipak jedu unutra. Počine Ramazan, jedna briga više, učenica već najavila da na dvodnevnom izletu, oba dana smo na putu od 0-24, neće ni jesti ni piti. Dobro, aktivna je sportašica, bude valjda sve u redu.
Danas će vjerojatnije biti još napetije nego obično u kolektivu, glasa se o kandidatima za ravnatelja, meni jedino ide na ruku što gubim tri sata i to dva s najgorom grupom u zadnje vrijeme. Pas je osjetio da se nešto dešava, pa je odgovorno obavio u jutarnjoj šetnji sve svoje obveze, meni s brda upala u oči lijepa slika sljubljivanja mora, kopna i neba, fotić djelomično prepoznao.



Komentari [9]

Travnik 27.4.2019. u 22.00



Molitve odjekuju
preko zvučnika
urlaju u glavama
pravovjernika
moj pas i ja pokunjeno
koračamo trgovima
opkoljeni pogledima
ispunjenih nadmoćnošću
domorodaca
napokon svoji na svome
ne moraju više
razmišljati.

Samo prezirati
očito drukčije.

p.s.
Iako je jučer bio grozan sunčan dan, uspjeli smo na jednoj terasi pojesti ćevape, poznati ljudi su imali proslavu, počašćeni smo tortom, potom smo Jin i ja uspješno prošetali uz crkvu, dok je drugarica bila u posjetu trgovačkom centru, malo treba da ipak ispadne podnošljiv dan, sad je opet kiša malo stala, idemo vani, blogove posjećujem kasnije, ovo post scriptum naravno nema veze s nizanjem riječi prije...



Komentari [6]

Staljin ju je volio



Jučerašnji ružan kišni dan sam proveo čitajući memoare najpoznatije ruske glumice dvadesetog stoljeća Ljubov Orlove. Obično su to otužne patetične priče, prema najavi je i ova to trebala biti, no eto, knjigu sam pročitao praktično u jednom dahu. Žena zgrožena rušenjem Staljinovog kulta ličnosti nakon vođine smrti odlučuje napisati svoje uspomene u potpunosti posvećene najmoćnijem čovjeku svog vremena, s kojim se nekoliko godina tajno sastajala i koje potvrđuju njihovu ljubavnu priču o kojoj se samo nagađalo. Ona piše o njegovoj skromnosti, posvećenosti socijalističkim idealima, manirima i općoj kulturi, o tome kako ga obožavaju vozači i osoblje koje ga okružuje, uživa u vezi dok po nju na tajnim mjestima dolazi limuzina s dva muškarca, a istovremeno živi u skladnom braku s redateljem većine svojih filmova. Uživa u privilegijama, prijateljuje s Charlie Chaplinom, te oduševljeni njegovom vilom, rade dvokatnu daču po nacrtu koji je njen muž donio iz SAD-a. Tada po prvi put doživljava napade zbog rastrošnosti, nakon par tjedana napadi prestaju i novi urednik radi intervju s njom, očito je Staljin saznao za podmetanje voljenoj glumici. Orlova se ponaša kao da nema pojma što se u državi događalo, Staljin joj je ponekad izgledao kad bi se našli malo umoran od državničke odgovornosti, koja ju nije zanimala, pričali su uglavnom o umjetnosti, razmjenjivali poklone, u četiri oka gledali i komentirati filmove, znao joj je i demonstrirati ples tradicionalnih gruzijskih plesova, pravi čovjek iz naroda. Prekinuli su negdje četrdesetih godina kad se rat zahuktao, došlo do zasićenosti, po Staljinovoj želji ostali prijatelji do kraja, što potvrđuje i ova knjiga.
I despoti imaju svoj privatan život, zar ne? Knjiga nije dosadna, za razliku od biografije poznate carice Sissi, kod koje sam nedavno brzo odustao od čitanja.



Komentari [8]

Ručak s medvjeđim lukom



Jučer je bio dan o kojem se baš i nema što napisati, naporan ne baš uspješan radni dan. Mogu se izdvojiti samo šišanje, moje uobičajeno na nulu i ručak poslije svega. Danas čitam zanimljivu knjigu u kojoj je pozitivac Staljin, možda se narednih dana osvrnem na nju.



Komentari [5]

Prvomajski roštilj u Krku



Jučer je nedoumica nakon pregledane vremenske prognoze bila Trst ili Krk s roštiljem, Benkovac na brdu je imao 85 posto vjerojatnost za kišu. Neočekivano je, zbog umora od prošlotjednog putešestvija, pobijedio Krk, poizvali smo društvo, Dolores je pristala, Matija je praznik rada proveo na poslu. Na Krku su nas još čekali naši Splićani koje smo nedavno posjetili u Postinju.
Došli smo za nas neuobičajeno rano, krenuli smo čim sam ja završio grabljanski post i objavio na blogu. Čim smo stigli ja sam s Jinom krenuo u šetnju, neuobičajeno neobavljenu u Rijeci, kad smo se vratili, već su počele pripreme za roštilj, tamo je sve vlažno i nije lako upaliti vatru. Sve je ipak perfektno funkcioniralu uključujući i usputno brbljanje.
Za glavnu temu se nametnuo kulturološki šok nedavnog boravka u Bosni. Dolores je svjedočila i da u nekad nebitno, ali većinski hrvatskom Varešu, preko dana i navečer preko zvučnika odjekuju molitve na arapskom, izgleda da je svugdje tako. Isto tako sam saznao da su kod muslimana psi u stanovima i kućama nepoželjni, znači naši domaćini u Sarajevu su bili izuzetak, i tu im svaka čast, te da je omjer ljudi i pasa beskućnika u Parizu i Sarajevu isti, samo u Sarajevu prevladavaju psi, u Parizu ljudi. U Sarajevu se toleriraju ničiji psi, što smo se i uvjerili, jer kako tumači najjača religija, tamo im je prirodno mjesto i može im se pomagati.
Oko praznika prvog svibnja sam primjetio da se nigdje u Krku ne može potpisati ta sindikalna peticija, kao i da i u Rijeci, kako sam primjetio, mladi jedva potpisuju, što me sve više čini ravnodušnim prema uspjehu onog što principjelno podržavam, upotrijebit ću klasični hrvatski argument, mene se to ionako ne tiče.
Sad idem provjeriti preko twittera što se događalo jučer u Berlinu, dobio sam poruku da je došlo do žestokih uličnih sukoba, baš po mom guštu.



Komentari [8]

Velo Grablje



Cilj prvog dijela našeg uskrsnog putovanja je bilo Velo Grablje. Drugarica se unaprijed izvrsno pripremila, izvadila s interneta sve čestice koje pripadaju grani naše obitelji, odlučili smo vidjeti na licu mjesta o čemu se tu radi, iako smo svjesni da dosad nijedan pokušaj rodbinskog dijeljenja nije uspio. Matija je tu pomagao kao stručnjak za sve vrste karata. U dva dana smo imali intenzivna pješačenja po svim tim divnim predjelima i približno odgonetnuli sve čestice.
U samom mjestu koje je sad i zakonski zaštičeno smo upoznali veliku većinu od deset izuzetno susretljivih sadašnjih stanovnika te tajnicu aktivne i uspješne udruge. Od nje smo dobili i potvrdu da smo dobro detektirali kuću koja nam djelomice pripada, a i poklonila nam je i izvrsnu monografiju mjesta. Stariji stanovnici su nam iznijeli i dosta zanimljivih podataka o samom mjestu, kao i sad praznom Malom Grablju, koje smo obišli navečer, što za gradove duhova i nije baš najbolji izbor.
Jeli smo u konobi Zbondini, koja eto i u tako malom mjestu radi preko cijele godine taj dan kuhani teleći rižot, ukusom neloš, al moji saputnici nisu bili baš impresionirani veličinom porcije. Preporuka u konobi je, obavezno posjetiti vece, ja nekim slučajem nisam ponio torbicu koju uvijek nosim s fotićem, imaju sve živo uključujući i gel za kosu.
Moram završiti, žurimo u Krk, blogove posjećujem vjerojatno navečer.



Komentari [6]