Molitve odjekuju
preko zvučnika
urlaju u glavama
pravovjernika
moj pas i ja pokunjeno
koračamo trgovima
opkoljeni pogledima
ispunjenih nadmoćnošću
domorodaca
napokon svoji na svome
ne moraju više
razmišljati.
Samo prezirati
očito drukčije.
p.s.
Iako je jučer bio grozan sunčan dan, uspjeli smo na jednoj terasi pojesti ćevape, poznati ljudi su imali proslavu, počašćeni smo tortom, potom smo Jin i ja uspješno prošetali uz crkvu, dok je drugarica bila u posjetu trgovačkom centru, malo treba da ipak ispadne podnošljiv dan, sad je opet kiša malo stala, idemo vani, blogove posjećujem kasnije, ovo post scriptum naravno nema veze s nizanjem riječi prije...