Marketing
Staljin ju je volio
Jučerašnji ružan kišni dan sam proveo čitajući memoare najpoznatije ruske glumice dvadesetog stoljeća Ljubov Orlove. Obično su to otužne patetične priče, prema najavi je i ova to trebala biti, no eto, knjigu sam pročitao praktično u jednom dahu. Žena zgrožena rušenjem Staljinovog kulta ličnosti nakon vođine smrti odlučuje napisati svoje uspomene u potpunosti posvećene najmoćnijem čovjeku svog vremena, s kojim se nekoliko godina tajno sastajala i koje potvrđuju njihovu ljubavnu priču o kojoj se samo nagađalo. Ona piše o njegovoj skromnosti, posvećenosti socijalističkim idealima, manirima i općoj kulturi, o tome kako ga obožavaju vozači i osoblje koje ga okružuje, uživa u vezi dok po nju na tajnim mjestima dolazi limuzina s dva muškarca, a istovremeno živi u skladnom braku s redateljem većine svojih filmova. Uživa u privilegijama, prijateljuje s Charlie Chaplinom, te oduševljeni njegovom vilom, rade dvokatnu daču po nacrtu koji je njen muž donio iz SAD-a. Tada po prvi put doživljava napade zbog rastrošnosti, nakon par tjedana napadi prestaju i novi urednik radi intervju s njom, očito je Staljin saznao za podmetanje voljenoj glumici. Orlova se ponaša kao da nema pojma što se u državi događalo, Staljin joj je ponekad izgledao kad bi se našli malo umoran od državničke odgovornosti, koja ju nije zanimala, pričali su uglavnom o umjetnosti, razmjenjivali poklone, u četiri oka gledali i komentirati filmove, znao joj je i demonstrirati ples tradicionalnih gruzijskih plesova, pravi čovjek iz naroda. Prekinuli su negdje četrdesetih godina kad se rat zahuktao, došlo do zasićenosti, po Staljinovoj želji ostali prijatelji do kraja, što potvrđuje i ova knjiga.
I despoti imaju svoj privatan život, zar ne? Knjiga nije dosadna, za razliku od biografije poznate carice Sissi, kod koje sam nedavno brzo odustao od čitanja.
Post je objavljen 04.05.2019. u 12:15 sati.