Marketing
Radnim danom u Trst
Ne sjećam se, moguće da smo to po prvi put poduzeli, nakon moje jutarnje smjene, doduše samo tri sata i ručka, odlučili smo iskoristiti lijep dan i uputiti se u Trst, bez ikakvih potreba, samo onako. Nismo skrenuli ni do robnih centara, ravno smo se uputili ka središnjem parkiralištu na rivi. Po ulicama je bilo više prolaznika nego što je to uobičajeno, a i na parkiralištu nismo našli mjesto kao i obično, ono na prvi pogled. S parkirališta smo ovaj put otpješačili lijevo u neatraktivniji dio grada s jeftinijim dućanima, Kinezima i parkovima u kojima ljenčare migranti. Zanimljiva stvar s kineskim dućanima, nisu baš poput onih u Rijeci. Nedavno sam se i na blogu pohvalio kako sam kupio lupu iliti povećalo za 8 kuna, ovdje sam u izlogu vidio isto takvo povećalo za 6 eura. Kinezi izgleda dobro procjenjuju platežne mogućnosti građana.
Po prvi put sam se fotkao i Jamesom Joyceom, iako je u centru, nije bio na mojim uobičajenim šetalačkim relacijama. Popili smo pijaču na suncu, u kafiću na jednoj od najatraktivnijih turističkih lokacija, pet eura za oboje i nije previše.
Trst je grad pasa i to nam jako usporava kretanje, Jin je jako druželjubiv, a ako trenutno nema kujica u blizini, on se bavi intenzivnim njuškanjem, mislim da mu nigdje nije tako uzbudljivo kao tamo. Nametnula se usporedba sa Sarajevom, u Trstu su svi psi na uzicama, u Sarajevu slobodni. U Trstu su mnogo življi i definitivno izgledaju zadovoljniji, nije sloboda sve što sija.
Post je objavljen 08.05.2019. u 10:47 sati.