ponedjeljak, 06.05.2019.

Gdje more ljubi nebo...



Jučer baš naglo zahladilo, ipak jeli smo vani na zraku, očvrslo se. Obradovao nam se omiljeni konobar, upozorava, uzmite pizze, unutra je velika grupa Talijana, i baš svi su naručili roštilj. Veli drugarica, al njih dvojica zajedno jedu, a pas teško da će šunku pored kobasica. Ulazi konobar unutra, čujemo glasan je, veli jel moš ubaciti par kobasica preko reda, naravno, sve se može, kao što se i uvijek moglo, evo bar negdje i nama protekcije.
Nisu samo Talijani tu, ima tu i drugih stranaca među gostima, vjerojatno Nijemci, prepoznajemo ih jer su došli u kratkim hlačama po polarnoj zimi, oni ipak jedu unutra. Počine Ramazan, jedna briga više, učenica već najavila da na dvodnevnom izletu, oba dana smo na putu od 0-24, neće ni jesti ni piti. Dobro, aktivna je sportašica, bude valjda sve u redu.
Danas će vjerojatnije biti još napetije nego obično u kolektivu, glasa se o kandidatima za ravnatelja, meni jedino ide na ruku što gubim tri sata i to dva s najgorom grupom u zadnje vrijeme. Pas je osjetio da se nešto dešava, pa je odgovorno obavio u jutarnjoj šetnji sve svoje obveze, meni s brda upala u oči lijepa slika sljubljivanja mora, kopna i neba, fotić djelomično prepoznao.
10:16 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.