Počelo je na današnji dan 2004. godine. Te godine bih izdvojio post o svom profesoru srpskohrvatskog, izdvojen je i sa strane, vidim da još nisam znao prebacivati slike i da sam i tad ljeto provodio u Berlinu, jedina konstanta.
2005. sudeći po blogu pamtim po Uerigeu, najboljem svjetskom pivu.
2006. sam otvorio pjesnički blog na bloger.hr, odmah osvanuo na naslovnici i šokirao načinom pisanja domoroce tamo, ako je to poezija, ja sam traktor, komentirao jedan.
2007. bilježim rekorde čitanosti, jedno vrijeme preko 2000 pregleda dnevno nakon objave gole Paris Hilton.
2008. su obilježavali žestoki sukobi na blogu, posebno s danas meni dragom Bugenvilijom i njenom ekipom, Daniela uranova pikulica je bila na mojoj strani, volim je i danas.
2009. počinje redovit obilazak sajma knjiga u Puli.
2010. bilježimo snijeg u Rijeci.
2011. smo dočekali u hotelu Montree u Münchenu, preporučio sam ga, no poslije je renoviran i to više nije bilo to.
2012. sam bio s maturantima i pisao o tome u Auschwitzu.
2013. je jednostavno bila loša godina, napisao odjeb na blogu.
2014. se u Berlinu družio s tamošnjim piraticama, danas visoko u hijerarhiji stranke "die Linke"
2015. objava blogerske knjige i opis divnog druženja u Zagrebu
2016. Trst i Opicina te dokaz da znam i fotografirati kad mi se da
2017. Prva operacija najdražeg psa i izuzetan strah
2018. susret uživo u Puli s nekad najdražim filozofom Sloterdijkom
2019. Sarajevo, Vrelo Bosne i Jajce, najzanimljiviji školski izlet do sad
p.s.
Standardno jurim na posao, blogove posjećujem popodne ili navečer.