nedjelja, 09.06.2019.

Sa 60



Još jedna retrospektiva, ovaj put jedna koju u mlađim danima nisam očekivao, preludo se živjelo i puno je poznatih i prijatelja otišlo usput.
Još s 15 sam napisao pjesmu "Stari hipik", nedavno sam je našao u staroj bilježnici, naravno nanovo izgubio, prilično proročka, ono priroda, daleko je normalan svijet i tako to. Jedino bi naravno bilo pravilnije stari lijevi skin.
S 20 sam prvi put gubio godinu na fakultetu i u Bosni živio u valjda prvoj međunarodnoj komuni u bivšoj državi, uzor je bila ona berlinska, a u Hrvatskoj je prije nas postojala jedna jarunska, nije bilo kompjutora, al sve se znalo.
S 30 sam u Leipzigu doživljavao najuzbudljivije godine i raspad bivše države Demokratske Republike Njemačke, družio se s vođama antisocijalističke pobune koji su mahom nakon pripojenja drugoj Njemačkoj pali u drugi plan, bez veze su za ideale riskirali svoju egzistenciju.
S 40 sam se izuzetno loše osjećao, mislio sam da neću još dugo, čak sam pod vodstvom vjeroučiteljice išao na hodočašće u Rim, pod intimnim geslom "vidi Rim i umri". Nisam se razišao sa životom, sa crkvom potpuno, iako mi je misa u katakombama bila zanimljiva i uvjerljiva.
S 50 sam se u Berlinu družio s beskućnicima, bavio subkulturama, shvatio da eto ni kod nas nema više ni radne ni šire, egzistencijalne sigurnosti.
Sa 60 sam opet lud. Prije dva dana sam na twitteru pročitao status legendarnog zelenog političara Ströbelea, slavi osamdeseti rođendan, kaže promatra to nekako sa strane i čudi se, ni on nije baš prezdravo živio. Neovisno o budućnosti, do sad je sve u svemu bilo neočekivano dobro, osim onog trena s 50 kad sam shvatio da sam na bloguhaer nepovratno ostao bez masu fotografija koje, nisu bile ni na kompu sejvane zubo
11:24 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.