Nakon stresnog završetka nastavne godine, koji nije završetak jer su već otišle žalbe, pobjegli smo malo u visine, tamo je ipak malo pirkao vjetar i bilo je nešto zraka. Jin se ishodao, sve obavio, to je bilo najvažnije. Na povratku je inzistirao i na obilasku terena oko kuće, e tu smo već obojica isplazili jezike. Svaka firma svog gazdu ima, iznenadio sam samog sebe, prepoznao sam iz daljine marku crvene limuzine.
Jutros rana nabavka, dolaze gosti danas, u Lidlu dosta mladih Nijemaca, mislim vidiš ti kako oni organizirano dolaze kod svojih, onda čujem i vidim, cure i dečki s autima skrenuli s puta u Dalmaciju, kupuju uglavnom pijaču i bedastoće, dosta toga je u nenjemačkim lancima jeftinije.
Doma me iznenadio na fejsu ponudom za prijateljstvo dobar prijatelj iz osnovne škole, prepoznajem ga i na najnovijim fotkama, osim obitelji ima i dva haskija, pije, roštilja, sve izgleda normalno, jedino mi bode oči, na više fotki mlatara srpskim zastavama. Putuju rodoljubne zaraze, jedno vrijeme privremeno zatomljene, ovim prostorima.
p.s.
Naravno da me opet očekuje gubljenje živaca s e-dnevnikom i e-maticom, zanimljivo kako su programi maštoviti, svaku godinu mi javljaju novi problem kod prebacivanja podataka s jednog na drugo, prva usmena reakcija na prijavu problema, nemoguće.