Jučer smo ponovili Bajtu. Nije nas primio isti konobar, očito nije bio zadovoljan napojnicom od dvije kune, već je dao znak drugom da nas posluži. Ovaj je dobio čitavih devet kuna na kraju i srdačno nas je s osmijehom otpratio iz restorana.
Od meditacija je jučer dominiralo sjećanje na jedan berlinski park smješten između dviju vrlo prometnih berlinskih ulica. Tu sam provodio jedne godine jutra i kasne večeri. Nikad sirovije nisam osjećao ispraznost života. Sve se u parku događalo ubrzano, ubrzano su tipovi očito podrijetlom s drugih kontinenata dilali drogu, ubrzano su prolazili skupljači praznih boca, ni prosjakinje se nisu zaustavljale, ubrzano se jedne večeri na drugom kraju parka seksao mladi par, samo ja sam bio konstanta, sjedio, buljio ispred sebe, osluškivao jurnjavu automobila, brzo se vozilo, tu i tamo bi zrak proparao zvuk kočenja. Ništa baš nije imalo smisla i to sam osjećao u svoj svojoj punini.
Svejedno sam uživao u dnevnim obilascima grada kao da je sve u redu.
p.s.
Iako me više ni najmanje ne privlači odlazak na more, dnevno obiđem barem jednu naturističku stranicu. Evo danas me podsjetilo na važnost higijene svakodnevnog plaženja jezika
|