Čovjek je stvaralačko biće i da nije svakodnevnog iscrpljivanja radom, uz uglavnom bijedne rente, tko zna gdje bi mu bio kraj. Drugarica to iznova dokazuje nakon što je prisilno udaljena iz svijeta rada. Pogledajte chili con carne, pogledajte što je nastalo od jedne razlomljene stolice. Ja ne sudjelujem, meni je primarno izdržati maraton kraja nastavne godine, a onda opet strepnja hoće li biti učenika i kakav će biti radni status, puna norma ili će faliti više ili manje sati. Valja izdržati, nadam se negdje do desetog sedmog, a onda opet odlazak u Berlin, ako sve bude kako treba biti, što dalje od predivne naše. Znam da ste u pravu, ja sam jedan od sretnika što još ima posao i to, sad ne ironiziram, zbilja jedan od zanimljivijih, pogotovo sad kad vodim jedan od najboljih razreda škole. Svejedno bi bilo lijepo imati vremena za sebe, pristojno živjeti uz to, sve suprotno filozofiji današnjeg vremena.
|