Nachtfresser

«Najradije bih se organizatoru popišala na glavu...», sažela je mišljenje posjetitelja rock koncerta u riječkoj harteri nepoznata cura. Na jednom je doduše mjestu poredano desetak montažnih vecea (na 6000 posjetitelja, ogromni redovi), malo dalje dečki postrojeni pišaju uz rub ceste, da jedan to napravi bio bi egzibicionist, u grupi je sve dopušteno.Hala super izgleda, dupkom puna, opet grupno probijanje, pojedinac nema šanse. Oni koji su se dokopali šanka pišaju uz šank da ne bi izgubili mjesto. Zvuk očajan, organizatori i majstori razglasa očito nisu računali s tim da će se toliko ljudi uspjeti ugurati u taj prostor i da će stalno novi ulaziti. Ja sam se uspio probiti naprijed uz šank, naručio sam pivo, samo nisam računao s tim da koncert zbog rigoroznih kontrola i pipanja na ulazu kasni oko sat i pol vremena i da će zvijezde koncerta doći na red tek oko 2.30...Da blago kažem, bilo mi je zlo od pohlepe organizatora, dobro su zaradili, a onima kojima je od konzumiranja raznih stvari, stvarno bilo zlo, imali su ozbiljan problem. Sva sreća da hitna pomoć nije morala ozbiljno intervenirati...
A muzika, tko bi pod tim uvjetima mislio na muziku, srelo se par ljudi koje se dugo nije vidjelo, dovoljno da se kaže da je bilo uspješno. Najvažnije da su mi najdraže tenisice preživjele pranje u veš mašini drugi dan, imao sam više sreće nego pameti,blato je zbilja izgledalo opako, da sam i bez njih ostao bilo bi zbilja previše...