Kinezi su u trendu. SAD su u panici, čak je i Sanader to shvatio. Zapad se još uvijek ruga, jedino i isključivo, njihovim umjetnicima. Uz prošli post sam objavio sliku jednog od najskupljih svjetskih umjetnika, amerikanca Jeff Koonsa, koju je jedna od blogerica proglasila njemačkom pornografijom. Manjak opće kulture, trebala je barem prepoznati legendarnu Cicciolinu ;). Kineska umjetnost, koliko je poznajem, mi i nije previše zanimljiva, al bih dodao da mi njihovi vodeći umjetnici ne djeluju inferiorno Koonsu. Više me brine, ono što sam nedavno pročitao, traje kampanja protiv ljudskog množenja, naročito su nepoželjne curice. I to bi trebali znati novopečeni maoisti, a posebno maoistice, u Europi i Hrvatskoj! |
Čvrsta namjera |
Ispijam pivo, umjesto u hladu krčke terase, u znoju tijela svog, u paklenom riječkom potkrovlju. Sutra imam samo dva sata popodne, dovoljno da mi se upropasti i sutrašnji dan, da se nije zahuktalo oko ove idiotske nagodbe s ministarstvom oko smjenskog rada, možda bih mogao i diskretno pobjeći. Ovako me svi traže i žele čuti od mene da nisu jadni ako potpišu, naravno, to im ja ne mogu reći. Ovi s tv potkuhavaju, navode koliko stotina tisuća hrvata je spojilo praznike, razbio bih tv. Samo još da objave slike kupača pa ću nekog zbilja upucati... |
Sanjaju opet |
Ne znam kad sam zadnjih desetak godina imao bolji odnos s maturantima/maturanticama. Prvi put me nitko nije pošpricao ni pištoljem za vodu, prije dva dana najbolja do sad fešta oproštaja s maturanticama u učeničkom domu. Danas sam se samo izgrlio i dao puno «daj pet» pozdrava, nije kod nas bilo ni idiotskih fora s brašnom, kečapom i vinskim octom, bravo ovogodišnja riječka generacijo (barem s nekoliko pravih škola ;), mislio sam, nije valjda da ima nade za budućnost, a onda sam na tv vidio brašnovita divljanja iz drugih gradova (i djelova grada mog )...:( , netko reče tradicija, jebeš svekolike takve tradicije :P |
što više spoznajem narav velike većine ljudi, tim teže komuniciram, a komunicirati još uvijek moram...pokušavam izbaciti bijes, vrištati ne smijem, tanki zidovi. ljudima je potrebno samo baciti koske :))). da sam pametan samo bih mudro klimao glavom i smješkao se. ja još razgovaram *g* i čudim se. |
Izgubili smo izbore. Oko dva posto. Dobro, to je jako puno ljudi, 638 na obrađenih 51 od 95 glasačkih mjesta. Izuzetno puno ! Gdje su svi ti ljudi koji ne žele biti dio stroja ;) ?! |
Ja baš volim podzemnu |
Cijeli dan sindikalni kontakti. Već par godina, pojednostavljeno, ono amaterski, promatram i promišljam, što je ljudima najvažnije, želja za priznanjem (Hegel), volja za moć (Nietzsche) ili «posjedovati, posjedovati i samo posjedovati...», može se pripisati i tajkunima i Marxu, materijalni odnosi, bla, bla, bla...Umoran sam od vječnog vraćanja jednakog *g*... |
Nećete vjerovati, najskuplji živi slikar današnjice je Nijemac, zove se Gerhard Richter, bio je jedan od prvih koji je slikao po fotografijama. Danas njegove slike postižu basnoslovne cijene, mnoge su u MoMi u New Yorku, između ostalih i ciklus posvećen mrtvim gerilcima RAF-a , Baaderu, Ensslin i Raspeu...Tad je pokazao da ima jahja, a to je očito u suvremenoj umjetnosti bitna kvaliteta ;)... |
Oduvijek su me fascinirali zanesenjaci, ljudi ispunjenog života, ispunjenih snova. Tvorničar čokolade Ludwig je otvarao muzeje suvremene umjetnosti, posjetio sam ih u Kölnu i Budimpešti, vrlo zanimljivo. Prošlog ljeta sam obišao puno muzeja u Berlinu, pored jednog sam nekoliko puta prošao ignorirajući ga. Naime pisalo je «Picasso i njegovo vrijeme», a ja baš nikad nisam volio Picassa. Čitam sad o vlasniku te zbirke, Heinzu Berggruenu, jednom od najuspješnijih privatnih skupljača umjetnina u svijetu, i žao mi je što ipak nisam posjetio tu izložbu. Berggruen je rođen 1914. u Berlinu, 1936. je emigrirao u USA, da bi se 1996. u velikom stilu vratio sa svojom zbirkom, u muzej nasuprot dvorcu Charlottenburg. Na tri kata se nalazi preko 100 Picassovih djela, 60 slika Paula Kleea i 20 djela Henri Matissa. Čovjek je vitalan, očito uživa u svom životnom izboru i kontinuirano širi svoju zbirku. |
«Najradije bih se organizatoru popišala na glavu...», sažela je mišljenje posjetitelja rock koncerta u riječkoj harteri nepoznata cura. Na jednom je doduše mjestu poredano desetak montažnih vecea (na 6000 posjetitelja, ogromni redovi), malo dalje dečki postrojeni pišaju uz rub ceste, da jedan to napravi bio bi egzibicionist, u grupi je sve dopušteno.Hala super izgleda, dupkom puna, opet grupno probijanje, pojedinac nema šanse. Oni koji su se dokopali šanka pišaju uz šank da ne bi izgubili mjesto. Zvuk očajan, organizatori i majstori razglasa očito nisu računali s tim da će se toliko ljudi uspjeti ugurati u taj prostor i da će stalno novi ulaziti. Ja sam se uspio probiti naprijed uz šank, naručio sam pivo, samo nisam računao s tim da koncert zbog rigoroznih kontrola i pipanja na ulazu kasni oko sat i pol vremena i da će zvijezde koncerta doći na red tek oko 2.30...Da blago kažem, bilo mi je zlo od pohlepe organizatora, dobro su zaradili, a onima kojima je od konzumiranja raznih stvari, stvarno bilo zlo, imali su ozbiljan problem. Sva sreća da hitna pomoć nije morala ozbiljno intervenirati... |
Prošli tjedan sam još kupio kartu za koncert u harteri (let3, TBF, urban, laibach...). Znao sam, budem li čekao, odustat ću. Danas je nestalo karti, pa sam odmah instiktivno ponudio (koštale su 40 kuna), nekoliko karti po 100 kuna. Iako je bilo interesenata upozorila me mlada inteligencija naše škole da ja kao javni službenik to ne bih smio raditi :(. Onda sam shvatio da mene u stvari tu zanima samo Laibach, uspio sam naći broj glasnogovornice festivala i budući da je na 091, a ja na 098, poslao joj poruku, kad nastupa laibach. Nazvala me odmah, da tko sam ja, ona nema vremena čitati poruke, pa sam se predstavio, objasnio da je za mene previše od 20-06, i dobio konačno odgovor da je laibach negdje oko 01 sat. |
Kad će te shvatit ´ |
Kupaju se već |
Svake godine umjesto roštiljanja ili graha u prirodi prvi svibanj uglavnom provodim na gluplji način, uz comp. Tog dana mi je najdraža adresa http://de.indymedia.org jer sam sentimentalno vezan uz Berlin, koji je definitivno postao najzanimljivija prvomajska metropola, a slike policijskog nasilja, koje se jedino na ovoj stranici mogu naći, ulijevaju mi strah. Nažalost, zakonski je zabranjeno, dalje ih distribuirati... Šokirala me vijest na HTV da je policija sprečavala sukob između ljevičara i neonacista. Provjerio sam, nije istina, neonacisti su u Berlinu manji od mišje rupe, a ni nacisti nisu nikad imali većinu u tom gradu. To se dogodilo u Dresdenu, a danas će prosvjednici u Leipzigu pokušati spriječiti najavljeni marš neonacista. |
< | svibanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |