srijeda, 12.12.2018.
pričam ti o sebi....
|
.....jedan je od onih dana kada osjetim neki snažni poriv vraćanja sebi....a nisam bila izgubljena nego samo okrenuta više drugima nego što treba, jer to moje trebanje drugima je snažna crta protiv koje ne mogu i čini mi se pokatkad da me smeta ta usadjenost u mene, ta verikala koja me održava poput kamenog kičmenog stupa koji ne dozvoljava savijanje ni pred čim, pa ni pred sobom kao da tražim milosrdje od sebe ako ga nemam od onih koji su mi dragi ....i sve to traženje sebe izaziva strah da nisam sebe uključila nego se isključila iz svega i pri tome zaboravila sebe ......što je najčudnije, nitko mi ne nedostaje ; s malim brojem se susrećem za većim nit' imam volje niti mi nedostaju oni koji su mi nekad malo više značili....ali to, ne sliči na mene.....ne.....pritajila sam se životom koji nosi brige zbog kojeg nemam tu nekadašnju ljubaznu strpljivost da bih pričala s nekim o bilo čemu... ......ne sliči to meni : odustati od buke i voljeti tišinu.....nisam više ista, ili se samo tješim pišući ovo jer ionako ništa ne mijenjam pa nek' bude ovako kako jest.... .........ili je samo to jedan od onih dana - kako rekoh u prvoj rečenici.....kad razmišljamo o sebi u ogledalu drugih oko sebe....  |
utorak, 11.12.2018.
obojano
|
Bila živa tri Kineza: Jakci, Jakcidrakci, Jakcidrakcijakcidroni. Bile žive tri Kineskinje: Cipka, Cipkalipka, Cipkalipkalimpomponi. I oni su se oženili: Jakci-Cipka, Jakcidrakci-Cipkalipka, Jakcidrakcijakcidroni-Cipkalipkalimpomponi. I imali su djecu: Jakci-Cipka-Fu, Jakcidrakci-Cipkalipka-Fučifu, Jakcidrakcijakcidroni-Cipkalipkalimpomponi- Fučifuofučifoni. slike nema..............ima boje dovoljno |
ponedjeljak, 10.12.2018.
moj osobni OIB
|
svjesna sam, da sam više od jedan mislim, da ni dva nije dovoljno a više je od jedan deset nikako nije.........previše bi bilo podijele i usitnjena tako na dijelove izgubila bih jedan dio možda ne sasvim izgubila, ali zanemarila bi mu značaj a to se ne smije okrnjena cjelina ma kojeg broja je ipak gubitak nečega cjelina kojoj nedostaje komadić - cjelina nije a meni je silno stalo kad sjedneš ispred mene da me vidiš cijelu u komadu sa svim dodatcima zaokruženenih rubova bez pukotina ako mi dodirneš lijevi zglob ruke okrenut ću sat naopako : jer, ne vidim li vrijeme mislit ću da stoji - zbog nas dodirneš li mi lijevo koljeno približit ću ti i drugo - jer tek dva obla koljena čine bajku odvajanja sklopim li pri tome oba oka stvorit ću našu tamu prepoznavanja .....i zato ne brojim brojeve svoje imam ih sigurno više od dva, manje od deset ili sam samo jedno cijelo koje misli i osjeća kao pravo, žensko tijelo  |
nedjelja, 09.12.2018.
susret iznenadjenja
|
bilo je neko čudno vrijeme našeg susreta : posljednjom zrakom sunca opraštao se dan a mjesec izranjao tek onako, kao da se šali ti sasvim siguran u moju nespremnost ja nevješta u odbijanju tebe i bez izbora .... ono...nitko kao ti i tebe na zajedničkom raskršću na drugoj obali rijeke zašto si došao, reci ? ..........ili nebitno, ne moraš reći ostala je rascvjetana sekunda dodira zapamćena ranjivost iznenadjenja i obje ruke ispružene tamo negdje u željama....  |
subota, 08.12.2018.
zadnja greška
|
Your best teacher is your last mistake............Rumi a greške slažemo kao rasute stranice neke stare knjige , malo previše uredno i sistematično pa i sa čudjenjem ponekad svjesni njihova broja........ne i redosljeda ne i činjenice, koja je to greška bila zadnja da je više ne ponovimo...... ne treba se braniti pred sobom - ko radi taj i griješi.........to je samo izlika za glupost i samosažaljenje, za vlastitu nesposobnost osobne promijene  |
