srijeda, 12.12.2018.

pričam ti o sebi....



.....jedan je od onih dana kada osjetim neki snažni poriv vraćanja sebi....a nisam bila izgubljena nego samo okrenuta više drugima nego što treba, jer to moje trebanje drugima je snažna crta protiv koje ne mogu i čini mi se pokatkad da me smeta ta usadjenost u mene, ta verikala koja me održava poput kamenog kičmenog stupa koji ne dozvoljava savijanje ni pred čim, pa ni pred sobom
kao da tražim milosrdje od sebe ako ga nemam od onih koji su mi dragi ....i sve to traženje sebe izaziva strah da nisam sebe uključila nego se isključila iz svega i pri tome zaboravila sebe
......što je najčudnije, nitko mi ne nedostaje ; s malim brojem se susrećem za većim nit' imam volje niti mi nedostaju oni koji su mi nekad malo više značili....ali to, ne sliči na mene.....ne.....pritajila sam se životom koji nosi brige
zbog kojeg nemam tu nekadašnju ljubaznu strpljivost da bih pričala s nekim o bilo čemu...
......ne sliči to meni : odustati od buke i voljeti tišinu.....nisam više ista, ili se samo tješim pišući ovo jer ionako ništa ne mijenjam pa nek' bude ovako kako jest....


.........ili je samo to jedan od onih dana - kako rekoh u prvoj rečenici.....kad razmišljamo o sebi u ogledalu drugih oko sebe....



- 20:48 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 11.12.2018.

obojano





Bila živa tri Kineza: Jakci, Jakcidrakci, Jakcidrakcijakcidroni.

Bile žive tri Kineskinje: Cipka, Cipkalipka, Cipkalipkalimpomponi.

I oni su se oženili: Jakci-Cipka, Jakcidrakci-Cipkalipka, Jakcidrakcijakcidroni-Cipkalipkalimpomponi.

I imali su djecu: Jakci-Cipka-Fu, Jakcidrakci-Cipkalipka-Fučifu,
Jakcidrakcijakcidroni-Cipkalipkalimpomponi- Fučifuofučifoni.



slike nema..............ima boje dovoljno
- 22:39 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.12.2018.

moj osobni OIB

svjesna sam, da sam više od jedan
mislim, da ni dva nije dovoljno a više je od jedan
deset nikako nije.........previše bi bilo podijele
i usitnjena tako na dijelove izgubila bih jedan dio
možda ne sasvim izgubila, ali zanemarila bi mu značaj
a to se ne smije
okrnjena cjelina ma kojeg broja je ipak gubitak nečega
cjelina kojoj nedostaje komadić - cjelina nije
a meni je silno stalo
kad sjedneš ispred mene da me vidiš cijelu
u komadu
sa svim dodatcima zaokruženenih rubova bez pukotina
ako mi dodirneš lijevi zglob ruke
okrenut ću sat naopako : jer, ne vidim li vrijeme
mislit ću da stoji - zbog nas
dodirneš li mi lijevo koljeno
približit ću ti i drugo - jer tek dva obla koljena
čine bajku odvajanja
sklopim li pri tome oba oka stvorit ću našu tamu
prepoznavanja

.....i zato ne brojim brojeve svoje
imam ih sigurno više od dva, manje od deset
ili sam samo jedno cijelo
koje misli i osjeća
kao pravo, žensko tijelo



- 13:57 - Komentari (23) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.12.2018.

susret iznenadjenja




bilo je neko čudno vrijeme našeg susreta :

posljednjom zrakom sunca opraštao se dan
a mjesec izranjao tek onako, kao da se šali
ti sasvim siguran u moju nespremnost
ja nevješta u odbijanju tebe i bez izbora ....
ono...nitko kao ti i tebe
na zajedničkom raskršću
na drugoj obali rijeke
zašto si došao, reci ?

..........ili nebitno, ne moraš reći
ostala je rascvjetana sekunda dodira
zapamćena ranjivost iznenadjenja
i obje ruke ispružene
tamo negdje u željama....





- 11:31 - Komentari (31) - Isprintaj - #

subota, 08.12.2018.

zadnja greška




Your best teacher

is your last mistake
............Rumi


a greške slažemo kao rasute stranice neke stare knjige , malo previše uredno i
sistematično pa i sa čudjenjem ponekad svjesni njihova broja........ne i redosljeda
ne i činjenice, koja je to greška bila zadnja da je više ne ponovimo......
ne treba se braniti pred sobom - ko radi taj i griješi.........to je samo izlika za glupost i samosažaljenje, za vlastitu nesposobnost osobne promijene




- 00:14 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.