srijeda, 13.03.2019.

Snježni Benkovac na brdu



Nakon izvrsne veprovine, malo pakiranje iz Kauflanda nam bilo itekako dovoljno, optimistično smo se uputili u brda s namjerom kopanja. Dočekao nas je snijeg i plan smo odmah promijenili, dok je još sunca idemo u šetnju.
Zanimljiv je moj odnos prema tom kraju s očeve strane, dok sam imao sve gore mrzio sam ga i dolazio voljno samo zbog pokojnog nonića i njegovog psa čuvara Turka. Kad je on poginuo u svojim kasnim sedamdesetima na motoru, motiva više nisam imao dolaziti u te oštre i surove krajeve. Otac je bolestan i iskorištavan pod svoje stare dane sve to gore ispoklanjao, osim te livade na kojoj sad boravimo, nju nije mogao jer se sporio s elektroprivredom oko stupova na njegovoj zemlji, kraj spora nije doživio.
Ja sam mlađahan u stvari obožavao Krk, ali Krk je u to vrijeme bio nešto sasvim drugo nego danas, s naturističkim kampom i stijenama punim golaća prije njega, danas toga više nema, potpuno se promijenila struktura stanovništva i očito planirano Krk je pretvoren u klerikalnu oazu, barem onaj dio u kojem ne živi dugogodišnji omiljeni načelnik, te me ništa više ne privlači tamo.
S druge strane Benkovac na brdu postaje privlačan zbog moje sve veće averzije prema ljudima. Jučer me iznenadilo, obišli smo širi kraj, gore živi čak i više mlađih ljudi. Sad mi je jasnije zašto je većina njemačkih mislilaca u suton života odabrala pribježište u brdima, kao i ona od od pjesnika po kojem sam dobio ime: "U planini mrkoj nek mi bude hum i nitko nek ne dođe nego prijatelj drag"...
09:34 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.