Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram

nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2019
Institucija slobodnog blogera (ogled o Böllu)
Aktivizam Grete Thunberg
Odakle ocean u pjesmi?
Vrelo Bosne i Jajce
Sarajevski ćevapi, dame i uspomene
Snježni Benkovac na brdu
Pulski zalasci
Kosa i sram
2018
Sa Sloterdijkom u Puli
Uzoran učenički dom
Tko otvara vrata Bukowom mačku
Djevojčica iza žice
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
Annaboni
Regina i ine
Pozitivka
Lastavica
Grofica
Robyn
zub
euro
niskozemski propheta
sjedokosi
Contra























.


10/19 (14)
09/19 (28)
08/19 (27)
07/19 (26)
06/19 (30)
05/19 (29)
04/19 (27)
03/19 (30)
02/19 (28)
01/19 (31)
12/18 (31)
11/18 (30)
10/18 (30)
09/18 (30)
08/18 (31)
07/18 (30)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)














.
































Nova profilna



Jučer se udarnički radilo, sad već cilj, poravnanje terena, izgleda moguć.
Inače nedjelja je potpuno pogrešno počela. Najgore je što sam Jinu kupio pogrešnu salamu i što sam znao da će se to dogoditi, ali eto bilo je, ne možeš pogriješiti, da, iste su boje. Druga greška je bila što sam u mailu vidio poruku od mentorica iz loomena, to je ta famozna reforma kad ti šalju mailove i vikendom, kao zadnji dan je za riješiti zadatke, greška je što sam ipak išao to otvoriti i vidjeti o čemu se radi i pokvario si jutro. Trebam shvatiti da ne treba ništa ni pokušavati, jer uvjet za te značke je rasprava na forumu, koju pak ocjenjuju mentorice, koje logično pozitivno vrednuju štreberske odgovore, inače testove sam stopostotno riješio, idu mi te a,be,ce pitalice, skužio sam kakve odgovore žele, jednu jedinu grešku sam napravio jutros i to zato što sam u žurbi pogrešno pročitao riječ. Zadnje poglavlje s opisom jednog sata i svim njegovim ishodima sam ostavio prazno, uspio sam otvoriti raspravu jedne kolegice, nasmijalo me, sat o štetnosti pušenja, svejedno se nadam da će dobiti željenu virtualnu značku.
Prijateljica je trebala danas s nama na brdo na rekreaciju, no eto, jučer se vratio i to za stalno i njen sin iz Njemačke, zadnji od njih četvorice koji su zajedno otišli. Lova je lova, al ljudi su u sustavu potrošna roba. Možda bi i izdržao u voljenom Berlinu, al u provinciji kod Fulde teško.
Vraćam prazne boce Radenske u Lidlu, ispred mene vlasnik westija s kojim se Jin voli svađati, zanimljivo, pijemo isti biljni liker poslovni čovjek i ja, samo ja ne vraćam te boce, drugarica ih skuplja za neke buduće aktivnosti.



Komentari [6]

Nujnost i sjećanje



Baš smo jutros nešto nujni moj pas i ja. Smlavio me radni tjedan, a on sve promatra i suosjeća. Sad je i dobio dvije inekcije i još dvije će, al eto, barem je noga izgleda u redu. Jučer se nešto baš i nije baš kopalo, jutros pokušavam čitati dnevnik osamdesetih Zdravka Malića "Stazom pored druma", ne ide mi baš. Sad sam baš kod vijesti da je umro Miro, i to, što nisam znao, u devedesetoj godini, sjećam se kad sam u Pompidou centru nijemo zastao zadivljen njegovim bojama, pomislio sam, taj čovjek se sigurno majstorski umije igrati, i evo ispada da se baš naigrao u životu zadržavši kao na slikama dječju razigranost. Inače kad spominjem Pompidou centar, uvijek se sjetim i crnca na ulazu koji je drapao karte, nasmijao se pogledavši me i digao dlan ruke :"Bog Che, daj pet!" rekao je na engleskom, imao sam na sebi naime majicu s junakom potlačenih tog vremena. Baš me tip razveselio svojom srdačnošću.



Komentari [6]

Pišekica zaboravila hlače



Ujutro od portala preletim samo naslovnicu Novog lista, ono vidjeti, što se dogodilo u Rijeci, svakim danom sve nezanimljivije. Danas sam se uvjerio da ni sam ne mogu više odoljevati globalnom zatupljenju. Ne volim Nikolinu Pišek niti mi se fizički sviđa. Ipak kad sam preletio po naslovima, nije me naročito zaintrigiralo, niti mi je na kraj pameti bilo otvoriti intervju u kojem Slavko Linić mudroseri o brodogradilištima, ali sam automatski kliknuo na to što veli da je poznata voditeljica zaboravila hlače. Nije se otvorila ni jedna slika, nego samo tekst koji mi se nije dao čitati, pa sam morao otvoriti još jedan link, koji je vodio na instagram. Dobra fotka, Pišekica u dugačkom sakou koji prekriva pišu i čizmama u javnom prometalu, čak sam i lajkao. Neću prenijeti fotku na blog jer su naše jadne siromašne zvijezde poznate po tužbama za duševne boli, tko voli, nek je tamo potraži.
Ja sam izgleda ipak preživio ovaj tjedan, sjednica je bila zanimljiva i polemična, što se po suhoparnom šabloniziranom zapisniku koji sam danas morao popuniti, nikad ne bi dalo zaključiti. Najvažnije, vani je sunce i počinje vikend.



Komentari [6]

Tko radi boji se gladi



Zahvaljujući fakultetski obrazovanim mudracima koji odbacuju praznovjerja o opasnostima propuha jutros me boli uho i grlo mi je upaljeno, nadam se da će glas izdržati do predvečerja kad nakon nastave trebam voditi i svoju sjednicu. To je nama naša filozofija ne ulaženja u rasprave sa zatucanim budalama dala. Danas je zadnji udarnički dan ovog tjedna, no hoće li se izdržati nije baš izvjesno.
Julia Reda, zastupnica u europskom parlamentu, i veliki borac za internetske slobode, izašla je jučer iz piratske stranke, tako da više nikog značajnog u tom pokretu kojem sam i sam s entuzijazmom pripadao više nema. Dokazani seksualni prestupnik je na drugom mjestu piratske stranke na izborima za europski parlament, te je usput pozvala i glasače da nikako ne glasaju ni za njenu dojučerašnju stranku, tužan kraj nečeg što je obećavalo, nažalost mi što smo se otpočetka borili protiv imagea stranke kao muške i mačističke ostali smo u manjini.
Opet divan sunčan dan, no što nam to vrijedi kad se provodi na delu, dobro, jučer sam stigao na pauzama malo prošetati i fotkati, danas više ne znam hoću li za to imati snage.



Komentari [10]

Oslić i sat što je otkucao



Jučer dan poput noćne more, u 7 ujutro na posao, oko 21 povratak kući. Istina za razliku od danas kad startam u 13 imao sam pauzu za ručak, odličan oslić sa salatom. Sjećam se studentskih dana, od ribe smo u menzama imali samo oslić, bio mi je potpuno bez veze i stekao sam dojam da je to vjerojatno najjeftinija i najbezveznija riba, što je naravno potpuno pogrešno, uz vrhunsku krumpir salata je to delicija.
U sumornom danu na sjednicama nasmijao me jedan detalj, u petak je jedan razred otišao prosvjedovati za klimu jer je bez klime neizdrživo po vrućinama u školi, rasprava jel to opravdano ili ne nije bila tako duhovita i produžila nam je kašnjenja po sjednicama za koje je bilo predviđeno 15 minuta po razredu, moja sutra sigurno neće prekoračiti limit.
Drugarica je pak iskoristila dan za nastavak maratonskog raskrčivanja dijelova stana, našla je i jedan stari šahovski sat, što me u prvi mah obradovalo, međutim na kraju će ipak završiti u smeću jer je poput mene zahrđao i nepopravljiv.
Jedina dama na fotkama me zaobišla žureći nekamo oko šest ujutro, razbudio me miris nevjerojatno dobrog parfema, više, za razliku od nekadašnjih vremena, ne bih mogao reći koji je, u svakom slučaju jedan od skupljih, što mi baš i ne ide uz djevojke u žurbi tako rano ujutro.



Komentari [8]

Šetnja u među vremenu



Samo kratka šetnja između nastave i sjednica danas. Jučer popodne bili veterinaru zbog Jinove noge, neki dermatitis, dobio injekciju, danas već uglavnom normalno hoda.
Pročitao početak dnevnika Zdravka Malića, kaže bez veze opterečivati čitatelje pune svojih problema, osobnim problemima autora. Ne mislim tako, u stvari mi je svejedno, ionako pišemo uglavnom zbog sebe.



Komentari [12]

O udarnicima i fleksibilnim jadnicima



Završili vikend udarnički, gošća nam bila frendica Dolores, poznata iz mojih postova s uglavnom božićnih okupljanja. Prvo smo ručali na zraku, ručak sam ja prije cijelo jutro stražario uz pećnicu, Dolores je isto donijela jedan od svojih specijaliteta, koji sam si ja pak priuštio tek navečer kad smo stigli doma. Nakon ručka smo malo guštali u suncu i brbljali o temama svakidašnjih jadikovki, o prekarnom radu, fleksibilnosti kao jednom od najopasnijih kapitalističkih pojmova, njenom sinu kao jedinom preostalom od četvorice frendova koji su zajednički otišli raditi u Njemačku na bauštelu, ostali su ili dobili otkaz ili otkazali.
Poslije smo se bacili na zemlju, ja obično prvi divlje počnem s kopanjem, jedini namjerno bez rukavica, naravno prvi se i potrošim i onda s ljuljačke pratim radni maraton. Jin još nije dobro, temeljito smo ga pregledali, nasprejali i ništa posebno nismo našli. Svejedno je kad smo se vratili u Rijeku inzistirao na još jednoj dugačkoj šetnji, uglavnom sa zadnjom nogom u zraku, međutim kad je osjetio miris svoje simpatije odjurio je za njom sa sve četiri na zemlji.
Inače meni počinje pakleni tjedan, moja ekipa je i bez mene loše prošla u šahu i vjerojatno će ispasti iz lige, ja sam korisnije proveo vrijeme, sreo i učenicu koja je u kratko vrijeme otvorila dva bloga, kaže da misli da je opet zaboravila lozinku, al zna da ju je negdje spremila, možda ju i pronađe.



Komentari [7]

Ujutro zadnjeg dana vikenda



Ovaj vikend svaki dan odlazimo na brdo. Zanimljivo, u Rijeci već ima i hrabrih u kratkim rukavima, gore čim se prestane raditi nužna je debela jakna.
Jučer smo ručak nabavili usput u Plodinama u industrijskoj zoni, bilo je prilično ukusno. Stigli smo uloviti i malo sunca na ljuljački prije dela.
Jin je noćas loše spavao, a od jutros vuče zadnju desnu nogu, još nismo uspjeli utvrditi što je po srijedi, u svakom slučaju ništa dobro.
Dolazi i jedan od onih tjedana što sam po cijele dane u ustanovi, nastava pa sjednice razrednih odjela, baš mi trebaju dodatni stresovi.
Inače otkazao sam šah jučer i danas, polako se opraštam s ekipom, sutra na županijski sindikalni sastanak ide moj mladi zamjenik, ne odlazim na škole s fašističkim vodstvom, počeo sam koliko je moguće brinuti za mentalnu higijenu.
Opet lijep i sunčan dan, ručak se peče od ranog jutra, danas možda budemo riskirali i ići po vodu autom, led se valjda otopio.
Knjigu za čitati ipak ne nosim.



Komentari [6]

Parkour i zvončići



Za jučerašnji izlet na gorsku haciendu odslali smo više pozivnica, ovaj put se odazvao mladi majstor parkoura i paljenja vatre, te se odmah nametnula i opcija roštilj. Prvobitna rekreacijska ideja je bila kopanje i izravnavanje terena, no kao i uvijek nametnu se drugi prioriteti. Iako je imenjak velikog Ujevića majstor paljenja vatre, ni on to ne može napraviti bez nešto dima, tako da je moje kopanje bilo naprasno prekinuto jurnjavom za Jinom, koji je još pod traumom paljenja trave naših prvih susjeda gore još prije par mjeseci.
Ipak na drugo odlučno stop je stao neposredno pred cestom za kamenolom kojom radnim danom masovno prometuju veliki kamioni. Odvukao me prestrašeni pas duboko u šumu, srećom u tom kraju nije ni teško snalaženje, tako da smo izbivši na glavnu cestu, nakon snijega koji nas je dočekao na vlastitoj livadi, naletili i na prve vjesnike proljeća.
Na povratku je već mirisalo meso s roštilja koje je okretala drugarica, ćevapi i pileće šnicle, no pas je još bio oprezan pa sam ga morao zavezanog nositi, mora se priviknuti na roštiljanje gore, uostalom na kraju jede kao lud kad se prestane dimiti. Drugarica se valjda i sjetila jedne visoke debele grane, koju je nevrijeme napola pokidalo i čiji pad bi prijetio svima ispod i na cesti i dok se nismo ni snašli, majstor parkoura je s pilom bio u visinama. Naravno da je bilo opasno, dva put je i pucalo, nikad ne znaš koja je grana zdrava, koja trula, no eto, na kraju je to obavljeno, već je padao polumrak i fotke nisu neke. Ajd zalazak je snimilo tako tak, najava novog sunčanog dana, slatki problemi, kamo danas.
p.s.
Ćevapi, iako, nismo sigurni iz kojeg trgovačkog lanca, bili su baš dobri i neprezačinjeni tako da je i Jin mogao malo guštati.
p.p.s.
Sinoć mi je pozlilo kad sam čuo tko šalje učenike na demonstracije, najbolesnija ravnateljica jedne gimnazije i vjeroučitelj, to je uvijek opasnost kad je cilj tako širok, za budućnost, sigurno ih neću propagirati, a ako moji učenici požele prosvjedovati, razgovarat ćemo, ukoliko naravno ne bude naputaka s vrha.



Komentari [8]

Fridays for Future



Vrijeme ne prestaje iznenađivati, jučer sam se znojio u jakni, jutros opet sunce, super, valja iskoristiti vikend.
Inače dogodilo se ono što je bilo za očekivati i očekivano svi uglavnom nespret(m)no reagiraju. Prve grupe učenika su najavile poslije podne pridruživanje europskom prosvjedu Fridays for Future i odlazak s nastave.
Ja sam zasad u komotnoj poziciji jer moj razred nije među njima, ja sam nemam popodne nastavu, pa ne moram ništa odlučivati, dok su prva reagiranja očekivano kaotična, zanimljivo, dio mladih izrazito konzervativno spominju školsku obvezu, stariji ne žele ispasti malograđani pa upućuju na nadređene i čekaju njihovu odluku, no i u Njemačkoj se naprimjer rijetki odlučuju, nova predsjednica demokršćanske stranke se izričito založila za neopravdavanje sati, što je izazvalo pravu negativnu kampanju u javnosti pa sad radije šuti, ministri obrazovanja u saveznim državama uglavnom upućuju na ravnatelje škola, ovi postupaju kako koji.
Ja sam uvijek uglavnom podržavao građansku neposlušnost, mada mi tema ovih prosvjeda, što bi se reklo, nije politički napeta i previše uopćena. Po istoj formuli bi se moglo demonstrirati i za mir u svijetu i još takvih stvari, o tome bi mogao naprimjer debatirati ako učenici izraze želju, prosvjede ovakvog tipa u načelu nikad ne osuđujem, al prosvjednici moraju biti spremni eventualno i snositi posljedice borbe za svoje ideale. Mislim po nekim fotkama s njemačkih portala da je počela i organizirana borba za diskrerditiranje djece, naime na fotkama se vide demonstranti s pivama u rukama, moja je procjena da su to uglavnom djeca demokršćanskih političara, ne sliče mi baš na punkere.



Komentari [11]

Dan bez blogposta



Eto dogodilo mi se i to doskora nezamislivo, dan bez posta na blogu. Sticaj čudnih okolnosti koje su se zbijale jedna za drugom, a uz to ipak i neki drugi prioriteti, od bloga se ne živi. Najprije ono što najviše mrzim, dva sata praznog hoda, odnosno čekanja u ustanovi na razlikovni ispit cure iz mog razreda, oke, sat sam ubio u šetnji, vidi fotke, al sam i sat prosjedio u zbornici, ja koji sam poznat po tome, da se nakon završetka rada najbrže udaljavam s radnog mjesta, ako ono izuzetno rijetko, piće s kolegicama poslije, onda samo što dalje od mjesta koje mi eto zasad osigurava egzistenciju. Kad je sve obavljeno rutinski sam osigurao vrijeme za post, i vidi vraga, problem s prebacivanjem fotki na komp koji odjednom ne prepoznaje usb uređaj, ni jutros mi još nije jasno što se događalo. Zadnju šetnju s Jinom su produžili maratonski razgovori preko mobitela oko aktualnih radnih događanja tako da mi, kad sam se napokon vratio doma i nije baš bilo do pisanja.
Japansku lojalnost prema firmi i kultu radnog mjesta nikad neću razumjeti, volim još uvijek i jedino od svog posla boravak u učionici, ali svaki rad je u konačnici nužda loše organiziranog društva, koje se grčevito brani od oslobađanja kreativnih ljudskih potencijala.



Komentari [7]

Promašen dan



Okrenulo na buru, opet hladno. Zima već pomalo dosadna, al sve je bolje od kiše. Na popisu sam za sistematski, odabrao najkasniji termin, nisam ni najmanje radoznao. U knjižnici produžio knjige, nikako da mi zadnji Sloterdijk dođe na red. Jučer malo čitao "Seksualni život Catherine Millet" od istoimene autorice, zanimljivo da i opisi seksa mogu biti dosadni, svaki dan nove spoznaje. No znajući sebe, pročitat ću ja i to do kraja. Danas radim kasno popodne, to mi nekako najgluplje, cijeli dan se ne možeš opustiti jer te čeka posao.
Predsjednik razreda šalje poruku s Krka da ne dolazi zbog bure.



Komentari [10]

Nije bilo laganini



Najdulje smo se opraštali s igralištem za pse, takvog u Rijeci baš ni nema. Nakon par bacanja loptice, igre s pridošlicom koji je i otišao, Jin se bacio na grozničavo njuškanje, a ja sam se sunčao na klupi.
Odlučili smo da nećemo klasični ručak, nego meso od jučer u peciva, te par krastavaca i to bi bilo to, samo da se što prije krene i onda lagano, ovaj put uz pauze, prema Rijeci.
Naravno,kao i u životu, nikad ne ide sve po planu. Ovaj puta smo iznevjerili tradiciju zaboravljanja stvari u Virovitici. Na prvoj pauzi prije Zagreba smo po planu jeli i ništa nije slutilo na probleme. Zatim smo nastavili autocestom prema Karlovcu. Na drugoj stanici je jako puhalo, Jin i ja smo odmah otišli šetati dok je drugarica punila benzin. Tu su već počeli nesporazumi i kratki spojevi koje ćemo preskočiti, ukratko niti je drugarica popila kavu po planu, niti smo se nas dvojica išetali koliko je bilo potrebno.
Ustanovio sam da je kartica za autoput neobjašnjivo netragom nestala, sve smo pretražili, nemoguće, ali nije je bilo, izgubili dosta vremena i živaca. Odluka je pala da izlazimo kod Karlovca na staru cestu, usput smo nagađali kolika će biti kazna. Već kad smo bili blizu naplatnih kućica ja sam još jednom počeo očajnički pritiskati tamo gdje je trebala biti kartica i gle vraga, napipao je dobro zalijepljenu. Drugarica je pitala kolika bi bila kazna da je nismo eto našli, kaže tip, umjesto 19 platili biste 460 kuna, toliko je valjda najduža moguća relacija, do Dubrovnika.
Malo smo odahnuli, ali smo izgubili dosta vremena i živaca. Usljedilo je najgore, upali smo u nevjerojatnu maglu. Sva sreća da mi je pala na pamet pobjednička strategija, neka nas prestignu pa za njihovim svjetlima.
Tako smo ipak stigli, makar kasno, morao sam još i psu priuštiti bonus šetnju po mraku starog kraja. Al eto, još jednom smo se uspjeli vratiti.



Komentari [7]

Ružičasti park



Evo bliži se kraju kratak boravak u Podravini, sutra valja opet u žrvanj dela, dovršio jučer čitanje "Radnika za jednokratnu upotrebu", odlično objašnjenje mehanizma izrabljivanja ne samo u trgovinama, tek na kraju vidim da je izdavanje potpomogao sindikat trgovine, sjećam se vremena kad sam ja bio u tim vodama, oni su imali jednu od rijetkih sposobnih sindikalnih šefica, tad je i knjiga izdana, nema toga više, scena je sad možda jadnija i od one političke.
Obavljeno par susreta s poznatima, natprosječno se našetao s Jinom, drugarica na sajmu kupila povoljno cipele kakve je dugo tražila, vrijeme sunčano, moja pijača na akciji, sve u svemu ugodan vikend.
Na televiziji vidio oduševljenje političara i naroda novim virovitičkim parkom i izgledom dvorca, veli gradonačelnik sad će i kod njih hodočastiti turisti, ja baš neki park sa i bez naočala baš ne vidim, a priznajem da se ne sjećam da sam igdje vidio ružičasti dvorac, i to svježe pofarban, da je inovativno inovativno je, sad treba maskirati klaunove, kako su još davno radili u Španjolskoj, a preuzeli po našim otocima, i izvoditi scenske viteške igre, koje su organizirani turisti itekako spremni platiti, najbolje uz pileća krilca i gađanje istima vitezova na sceni.



Komentari [7]

Viroexpo, groblje, zalaz



I bio je jučer lijep sunčani dan. Malo me zbunjivao jedan avion koji je cijeli dan kružio nad Viroviticom, ono koji bi bio motiv tog letenja, poslije sam ga povezao s boravkom ministra Tolušića kojeg sam sa svitom vidio kod ulaza na sajam, tko će ga znati.
Drugarica bila na groblju, kaže pokradeni svi aranžmani kao i one titrajuće svijeće, ja lupetam, svakakav svijet se sjatio na ovaj međunarodni sajam, sve puno poslovnih ljudi raznog profila, ćekanje pred grobljem se osladilo, Jin obavio nuždu s kojom je kasnio.
Inače na sajmu je bila velika gužva, zbog valjda ministarskog posjeta najbliže parkiralište je bilo samo za VIP posjetitelje, raja je sa svojim vrećicama morala pješačiti, zdravo je to. Pas i ja nismo ulazili,ne samo zbog kao simbolične kao cijene od 10 kuna, nego nas je odbila i strašna buka iz unutrašnjih prostora, mješala se muzika i najave spikera, sve je to odzvanjalo udaljenom livadom kojom smo nas dvojica šetali.
Drugarica kaže vidjela lijep limun, pita žena ispred nje pošto je, 20, domaći iz Čakovca, žena oklijeva, tip kaže, dobro nek bude 15 kilogram, ova se još dvoumi, drugarica upada, evo ja ću kilu za 15, tip govori, dobro, evo za Vas kilu i pol za 20, jel pošteno? Tipu treba potvrda poštenja koju dobiva, e to su već simpa stvari na našim sajmovima, no da i gore ima dobrih limuna pojma imao nisam.
Jin i ja smo čekajući dočekali zalazak sunca, znam da sam te zalaske već fotkao u ovim krajevima, ide im to zubo



Komentari [7]

Sad si tu, sad si tamo



I tako ponovo na putu. Iznenadnost postaje rutina. Jedno stajanje tek iza Zagreba. Obavljena jutarnja šetnja, čeka nas, po svemu sudeći, lijep sunčani dan. Zanimljivo, iako je pakiranje bilo na o-ruk, ovaj put je sva kozmetika stigla, sem losiona poslije brijanja, al za to ćemo se već snaći.



Komentari [4]

Totalitarna fleksibilnost



Stariji među vama sjećaju se "Crvenih brigada" i "olovnih" vremena u Italiji u Njemačkoj koja su kulminirala otmicom i ubojstvom predsjednika talijanske vlade Alda Mora. Osnivač i povijesni vođa "Crvenih brigada" se zvao Renato Curcio i nejasno se sjećam da je na svakom od više suđenja dobio nekoliko desetina godina zatvora, mnogo više sam se bavio situacijom u Njemačkoj.
Nemalo sam se iznenadio kad sam u gradskoj knjižnici naletio na dvije knjige izdane pod njegovim imenom "Etička klopka", pomalo naivna i dosadnjikava i izrazito zanimljiva i oštroumna "Radnici za jednokratnu uporabu". Prije čitanja sam naravno išao guglati što se s tim državnim neprijateljem broj jedan uopće u životu događalo nakon tih silnih osuda. Zanimljivo, nakon 25 odsluženih godina zatvora pušten je na slobodu i nastavio se baviti sociološkim istraživanjima i izdavanjem knjiga, kao da se u predživotu ništa nije izdogađalo.
U knjizi "Radnici za jednokratnu uporabu" oštroumno, na primjerima iz najvećih talijanskih trgovačnih lanaca, i beskompromisno secira mit o fleksibilnosti suvremenih firmi, koja je potpuno zamijenila nekadašnju hijerarhijsku strukturu rukovođenja, te timskom radu, jednakosti u ekipi u kojoj su svi međusobno na ti. Čak su me nasmijale usporedbe načina kontrole podanika u zatvorima i tim voljenim firmama, kojima su zaposlenici toliko lojalni.
Inače fleksibilnost igra i veliku ulogu u ovoj reformi obrazovanja, ti možeš sam sebi odrediti koliko ćeš vremena provoditi na tom famoznom loomenu za kompjutorom, no da bi došao do tih famoznih virtualnih znački, moraš raditi uz redovno radno vrijeme u ustanovi, otprilike toliko paralelnog vremena doma. Žalosno je da sam toliko misaono zahrđao da mi je tek slučajno otkrivena knjiga razbitrila mehanizme manipulacije.
Inače evo sad vidim da je i Mario Moretti, ideolog i predvodnik otmice i ubojstva Alda Mora, živ i na slobodi, kapitalizam je zbilja toliko moćan da si može priuštiti u nekim slučajevima nevjerojatnu humanost.



Komentari [9]

Snježni Benkovac na brdu



Nakon izvrsne veprovine, malo pakiranje iz Kauflanda nam bilo itekako dovoljno, optimistično smo se uputili u brda s namjerom kopanja. Dočekao nas je snijeg i plan smo odmah promijenili, dok je još sunca idemo u šetnju.
Zanimljiv je moj odnos prema tom kraju s očeve strane, dok sam imao sve gore mrzio sam ga i dolazio voljno samo zbog pokojnog nonića i njegovog psa čuvara Turka. Kad je on poginuo u svojim kasnim sedamdesetima na motoru, motiva više nisam imao dolaziti u te oštre i surove krajeve. Otac je bolestan i iskorištavan pod svoje stare dane sve to gore ispoklanjao, osim te livade na kojoj sad boravimo, nju nije mogao jer se sporio s elektroprivredom oko stupova na njegovoj zemlji, kraj spora nije doživio.
Ja sam mlađahan u stvari obožavao Krk, ali Krk je u to vrijeme bio nešto sasvim drugo nego danas, s naturističkim kampom i stijenama punim golaća prije njega, danas toga više nema, potpuno se promijenila struktura stanovništva i očito planirano Krk je pretvoren u klerikalnu oazu, barem onaj dio u kojem ne živi dugogodišnji omiljeni načelnik, te me ništa više ne privlači tamo.
S druge strane Benkovac na brdu postaje privlačan zbog moje sve veće averzije prema ljudima. Jučer me iznenadilo, obišli smo širi kraj, gore živi čak i više mlađih ljudi. Sad mi je jasnije zašto je većina njemačkih mislilaca u suton života odabrala pribježište u brdima, kao i ona od od pjesnika po kojem sam dobio ime: "U planini mrkoj nek mi bude hum i nitko nek ne dođe nego prijatelj drag"...



Komentari [10]

Ah mladi



Gotov radni dan, sad se idemo odmoriti kopajući, ako nas ne dočeka snijeg, kontradiktorne su vijesti odozgo. Dva učenika došla u majicama "Blogger", jedan pita kako zaraditi od bloganja, upućujem ga na google oglase, zašto ih ja nemam, pa rekoh i tamo sam na crnoj listi. Što najbolje ide, rekoh, hrana, recepti i vrijeđanje drugih i drukčijih, ne znaju kažu ništa od toga,onda eventualno seks, mada je on manje popularan. Budemo vidjeli hoće li konačno početi pisati netko ispod dvadeset, lakše je objavljivati selfije na instaču, a i mnogo brže postaneš popularan. Završavam, vrijeme je da se krene. Blogove obilazim predvečer.



Komentari [11]

Maglovita gora



Naravno da smo zadnja dva vikenda skoknuli i do gorskokotarske zemlje. Zemlja je prilično podatna za kopanje, zrak pomalo svjež, al postoje načini za zagrijati se.
Jučer smo prvi put gore osjetili zanimljivu pojavu, magla nas je u brzom hodu prekrila i isto tako brzo odjurila dalje. Sjetio sam se kad smo u Sarajevu u omladinskom listu radili tematski na temu "Magla u umjetnosti", magla je inače u Sarajevu uvijek aktualna, ja sam sebi uzeo za prepjevati Hesseovu pjesmu "U magli", problem je kod njega ta čudna rima, ja sam je uspješno složio, no ni dan danas ne znam je li to jezično iole korektno, u svakom slučaju objavljeno je:
"Pun prijatelja mi bješe svijet,
dok život još svjetlost biše
sad kad je magla prekrila sve
nijedan nije vidljiv više."
Za razliku od početka pjesme koji pamtim u originalu :"Langsam im Nebel zu wandern..", ovaj dio mi se često ukazuje u tom prepjevu, što sam stariji sve više izdaja brojim.



Komentari [9]

Završen "Cvijet Mediterana 2019."

Jučer je senzacionalnom pobjedom devetorangirane igračice Slovenke Ivane Hrešćak završen jedini ženski velemajstorski turnir u šahu na Balkanu, koji evo traje već sedamnaest godina. Neizvjesno je bilo do samog kraja, prošlogodišnja pobjednica međunarodna majstorica Elena Tomilova bi je pobjedom u međusobnom meču u zadnjem kolu prestigla, al je eto, u dalekoj završnici i devedesetom potezu morala priznati remi. Pobjednica sjedi desno.



Drugo mjesto je osvojila igračica s najvišim rejtingom, izuzetno simpatična i susretljiva Talijanka Olga Zimina, s kojom sam uspio razmijeniti par riječi na hodniku, osvjetljenje je nažalost tamo bilo jako loše.



Treća je bila dakle Tomilova.



Iz Srbije su relativno uspješno nastupale Sandra Đukić i Lena Miladinović, obje međunarodne majstorice, neki meni nepoznati lik je rekao, nije što su naše, al su najlepše.



Svakako je ostala razočarana možda favoritkinje ukrajinska velemajstorica Olga Bably, naša pak Mirjana Medić, koju na kraju eto nisam snimio je bila solidna preko 50 posto.



Još jedna igračica visokog rejtinga isto Ukrajinka Anastasia Rakhmangulova vjerojatno nije baš najzadovoljnija svojim plasmanom.



Naša Patricija Vujnović, majstorica, al najnižeg rejtinga je igrala solidno i uspjela više partija remizirati.



Naravno čestitke zaslužuje i direktor turnira Ivan Mandekić, najzaslužniji za sve ovo, muškarce tradicionalno ne fotografiram.



Komentari [4]

Buđenje dana



Znao sam da će to biti, moj prijatelj pas je jučer popodne i navečer samo jeo, zadnji put je bilo kasnio za izlazak, jutros je oko 4 prvi put pokušao lobirati izlazak uspravivši se na moj rub kreveta, u pet je uspio.
Oko 7 sam se uputio u grad na tržnicu i u biblioteku koja u 8 otvara. Obnovio člansku iskaznicu koja ističe, novih 50 kuna.
Na tržnici se tek slažu štandovi, kažem Marini koja slaže, dok šef stoji kao za prodaju, moš mi naći par limuna, naravno, veli pred šefom, profesore, jesam li Vam bila dobra, velim, koliko se sjećam najbolja, al nije više vjerovati mom pamćenju, veli šef, svaka Vam čast, Vi ste još mladi, al godine već ostavljaju svoj danak s pamćenjem, ranojutarnje zezanje.
Uz Mrtvi kanal sve mrtvo, odjednom me šokira djevojka u trku, munjevito snimam, na Korzu se piju prve kave i neki već žure na posao, počinje subota.



Komentari [5]

Neradni dan u Berlinu



U Berlinu je koalicija socijaldemokrata, Ljevice i Zelenih koja već duže uspješno vodi grad zaključila da je grad zreo za još jedan neradni jednodnevni praznik. Prvi prijedlog je bio dan reformacije, no uvjerljivo ga je potukao osmi ožujka kao međunarodni dan žena pa se eto tako nakon dužeg vremena tamo ne radi. Zakazane su svejedno demonstracije na Alexanderplatzu jer je to dan borbe.
Čitam i uspoređujem podatke za Berlin i Hrvatsku, uzorak je po broju stanovnika sličan, Hrvatska naravno mnogo gore stoji što se tiče ravnopravnosti spolova. Jedna poznata feministica me izazvala s člankom "Muškarci te neće zaštiti". Jedna od teza je da ni prije nije situacija oko prava žena bolja, al da su barem bile sigurne u mušku zaštitničku ulogu, vitezi koji će se do kraja boriti za svoje dame.
Kako bi i na koji način u ovakvom patrijahalnom društvu muškarci mogli zaštititi svoje izabranice i koji su to moćni muškarci. Sve od reda kriminalci, ratni profiteri, banda politički odabranih 200 obitelji, dezerteri koji su se vratili iz inozemstva, profesionalni domoljubi prebjezi iz onih mračnih vremena, koji itekako uspješno svoj nacionalizam naplaćuju. No oni su već poženili najzgodnije sponzoruše i sad nove generacije djevojaka trebaju čekati da njihova djeca porastu.
Svejedno nisam ni ogorčen niti ljubomoran, mene mi za početak zadovoljilo i priznanje problema, te još jedan neradan dan xD
Svim drugaricama i pravim damama čestitam njihov praznik!
p.s.
Ako vas zbunjuje druga fotka, kupio sam kod Kineza lupu iliti povećalo po osam kuna.



Komentari [4]

Vijesti dana na twitteru



Na dječjim maškarama u Hamburgu uprava obavjestila roditelje o zabrani prerušavanja djece u indijance, s obrazloženjem koje sadrži borbu protiv svake diskriminacije. Izazvalo žestoku raspravu i nejedinstvo i među tkz.progresivnim pojedincima. Mene malo zbunilo, koliko ja pamtim kod nas je uvijek više djece željelo biti indijanci i kauboji su bili daleko nepopularniji, sad pogotovo i među nama starijima otkako ameri učestalo biraju kauboje za predsjednike, pa mi sve to djeluje malo nadrealno i van stvarnosti.
Druga vijest je osnivanje sekcije homoseksualaca i lezbijski u njemačkom učiteljskom sinduikatu, tu baš i nema neke rasprave, u redu, svejedno mi nije najjasnije zašto bi bila bitna seksualna orijentacija u bilo kojem poslu.
Eto toliko, čisto da post ide, ja žurim k radnom mjestu, naoblačilo se, neće valjda pljusnuti, blogove posjećujem predvečer.



Komentari [7]

Nije sve kako izgleda



Nevjerojatno što sam toga od ranog ustajanja jutros sve obavio, ostalo mi samo pisanje posta i vađenje suđa iz perilice za suđe do 10 sati kad krećem na posao. Često se sjetim književnice Christe Wolf i njenog da svaki čovjek treba svoju zadaću, ono baš strogo njemački definirano. Ona je u vrijeme socijalizma bila ljubimica slobodoumnog Zapada, radnju svojih romana je stavljala u staru Grčku i kritičari su u svevremenim pričama nalazili suptilnu kritiku Honeckerovog socijalističkog režima, dok je režim favorizirao Annu Seghers i slične, mi smo na fakultetu čitali obje i obje su mi na svoj način bile dobro. Na Zapadu je uslijedilo veliko iznenađenje, kad su nakon pada socijalizma otvoreni dosjei tajnih službi, ispostavilo se da je Christa cijelo vrijeme bila suradnica ozloglašene državne sigurnosti, a većina tkz. režimskih pisaca nije.
Jučer smo bili na servisu auta, žestoko su nas isprepadali, ako ne uložimo brzo minimalno pet milja puknuće neko remenje i ostat ćemo bez auta, a gume su, što znamo, zbilja dotrajale. Novac živcira samo kad bez njega dospijevaš u gadne situacije, baš me jučer iritirao jedan mladac koji je praktično općio perući svoj monstrum od auta, dok smo mi usisavali našeg prije servisa. Sad nam ide i redovni pregled i obavezno osiguranje, svejedno navijam da ne igramo na sreću, nego trošimo za ono što se mora, mada će biti još nužnih sitnih kalkuliranja. Dok smo čekali auto pojeli smo u restoranu dva "dječja" obroka po trideset kuna, meni i Jinu su ražnjići bili izvrsni, a svi smo bili iznenađeni odličnim pomfrijem prženim u očito novom ulju, to se kod nas baš i ne događa prečesto.



Komentari [7]

Coq au Vin i donacije



Postaje već pravilo, što je zanimljivije jelo to šlampaviju fotku napravim, valjda zato što žurim jesti. U nedjelju smo stigli i do Krka, bez nekog povoda, osim uživanja u suncu i darivanja knjižnice. Zbilja zanimljivo kako se ta otvorena knjižnica dobro drži, istina velika većina knjiga je na njemačkom jeziku, vidio sam i u Berlinu kako su Nijemci dobro prigrlili ovaj način dijeljenja. Sreća je da se kod nas ne može raditi biznis s knjigama, za jednu knjigu u antikvarijatu dobiješ obično sitniš kao i za praznu bocu.
S druge strane, ovo kad malo sređujemo stan, iznenadim se kakvih sve knjiga imamo u kućnoj biblioteci, za neke je očito da sam ih ja kupio, ali mi više nije jasno kojim povodom. Svejedno ne sumnjam da će ove knjige koje smo donijeli nekog obradovati, kao što je mene obradovala knjiga "Momo" Michaela Endea, kultni fantastični roman o djevojčici koja se bori protiv sivih ljudi, kradljivaca vremena. Možda posluži i u nastavi, ako mi se bude dalo nekad pripremiti, autor se zanimljivo obračunava s pošasti ušteđenog vremena.



Komentari [6]

Prvi gorskokotarski roštilj 2019.



Pao je i prvi ovogodišnji gorskokotarski roštilj, ovaj put samo za nas troje. Pojavio se i novi problem, naime za jednog od bivših boravaka susjedi su palili travu i oblak dima se okrenuo prema nama, Jin je počeo bježati, ja sam ga ne skuživši problem uhvatio i zadržao, te se i on nagutao dima, sad bježi od svake vatre, jučer dima nije bilo, ali smo ga morali vezati. Svejedno je konzumirao na kraju izvrsnu domaću potpuno žutu piletinu s roštilja.
Ponedjeljak je opet, jutro mi je počelo čitanjem opet zanimljivog i poticajnog za razmišljanje posta od Ani ram. Ne može se reći da ja ne volim svoj posao, sve teže pada nužna komunikacija s okolicom, te rješavanje sve glupljih zahtjeva ministarstva koji nemaju veze s odgojem i obrazovanjem, ali vidim da su i na drugim područjima ljudi uglavnom nezadovoljni svojim poslovima. Otkako je uvedena državna matura kojom se potpuno zanemaruju govorne sposobnosti učenika u stranom jeziku, sve je teže raditi, svi bi samo vježbali fore kojima se rješavaju zadaci.
Učenica kojoj sam razrednik pobjedila je na školskom natjecanju iz hrvatskog, vjerojatno neće dalje, pogriješila je, vjerovali ili ne, u pisanju datuma, trebalo je napisati u Rijeci tog i tog datuma. Testirali smo profesore, deset je pogriješilo dok jedna mlađa profesorica hrvatskog nije točno odgovorila. Ja sam priznao da ne znam, nikad nisam pisao "U Rijeci", uvijek pišem rijeka pa zarez i dalje ispravno, ali s nelagodom zbog hrvatske točke iza godine. Fora je da iza u Rijeci nema zareza, ali stariji profesori i hrvatskog ga stavljaju.
Proces stvaranja sve više nepismenih jako uspješno napreduje svim novim reformama. Ipak sve nas više razumije da se može živjeti barem vikendom i da ostale dane treba odraditi sa što manje socijalnog kontakta.



Komentari [9]

Riječki karneval 2019

Razgolitili se ljudi pod maskama, u ovoj klerikalno patrijahalnoj državi jedino je tako i moguće. Podsjetilo me na 1. kolovoza, jedini švicarski praznik, kad svi tamo polude. Dosta fotki sa samocenzurom, previše top budaletina ima ovdje. Najbolji štimung apsolutno kod Vežičana, kod ostalih kao u deželi prevladavaju glasne cajke. Završavam post, žurim vani na sunce, što dalje od karnevala. Turista je više no ikad, vidio i dosta mladih što su stigli u autima zagrebačkih registracija. Pozdrav i čitamo se navečer.



Komentari [13]

Štulić kompleks

Ovaj put fotke nemaju, osim možda sramotne zadnje, umirovljenika u gužvi kao da se dijeli milostinja, nikakve veze s postom. Snimljene su uglavnom na Korzu i oko njega.
Čitam od Hrvoja Horvata "Štulić: biografija". Nisam mogao vjerovati da će se opet ponoviti povijest, kao što su napisane dosadne biografije izuzetno zanimljivih velikana kao što su Bukowski, Ujević, pa dodajmo tu i Claptona, i ovdje je to slučaj. Međutim ja se sjećam, i kad je na prvu knjigu o Štuliću, ovaj ogorčeno reagirao i popljuvao je, Horvat je bio oduševljen, napravljena je reklama i knjiga se odlično prodavala, tu nisam čitao, pretpostavljam da je Štulić bio u pravu.
Ovdje Horvat počinje obiteljskom lozom Štulića i uvjerljivo dokazuje hrvatske korijene kao da su u ovoj priči imalo bitni. Ja sam se na jednom popisu, čini mi se 1981., izjasnio Slovencem, iako su mi svi korijeni hrvatski, no onda sam pratio Mladinu, slovenske bendove i ispade, 1991. sam opet postao Hrvat, iako sam se malo dvoumio. Štulić se nikad nije želio nacionalno svrstati, osim jednim ogorčenim reagiranjem, kad je smatrao da je u Hrvatskoj pokraden i izjasnio se političkim Srbinom, mada eto sad neki svjedoče da ima hrvatsku zastavu u nizozemskom stanu, za jednog anarhista nebitno.
Nisam pratio novije Štulićeve stvari, pa ne znam jel se pogubio u folkloru, ovdje ga se uspoređuje s Bregovićem, što barem za ranijeg Štulića mora biti velika uvreda.
Jedino što sam eto saznao u ovoj knjizi, zbunjivao me dio teksta pjesme "Balkan", navodno je u jednom novijem intervjuu spomenuo da je Balkan u pjesmi vulgarni naziv za muški spolni organ, tako refren ima smisla, budi mi dobar i dobro mi stoj.
Teško ostavljam knjige nepročitane, valjda ću izdurati i s ovom biografijom.



Komentari [9]

Oko Indexa



Kako stvari trenutno stoje Vakula se opet zeznuo oko prognoze vremena i to je super. Jučer i jutros sam se nafotkao po ovom suncu, toliko da fotke po Korzu mogu ostaviti van posta. Kaže mlada kolegica da joj se sviđaju moje fotke, ali je li to umjetnost. Odgovaram da koga briga za umjetnost, umjetnost je kad fotka Noritoshi Hirakawa te iste ulične motive, za umjetnost bi se trebalo učiti, opremiti, a to me ni najmanje ne zanima, da mi se dalo išta raditi, već bih nešto ostvario u životu. Govori kakvog smisla ima fotografirati nekoga, ako ne možeš s njim komunicirati, onda je, već sam zaboravio kontekst, upotrijebila glagol realizirati. Ma koga više briga za ikakvu realizaciju, samo se trudim što više zabavljati trošeći preostalo vrijeme. Te realizacije i natjecanja sam uvijek ostavljao papanima. Biti na suncu dok ga još ima i ljeti bježati u hlad, ništa svrsishodnije ne vidim. Zato žurim s realizacijom posta, ciao drugarice i drugari, novi željeni vikend počinje.
p.s.
Sve današnje fotke, osim naravno prve, su nastale u širem krugu oko restorana "Index", automatskim fotkanjem "tko naleti"...



Komentari [6]