I bio je jučer lijep sunčani dan. Malo me zbunjivao jedan avion koji je cijeli dan kružio nad Viroviticom, ono koji bi bio motiv tog letenja, poslije sam ga povezao s boravkom ministra Tolušića kojeg sam sa svitom vidio kod ulaza na sajam, tko će ga znati.
Drugarica bila na groblju, kaže pokradeni svi aranžmani kao i one titrajuće svijeće, ja lupetam, svakakav svijet se sjatio na ovaj međunarodni sajam, sve puno poslovnih ljudi raznog profila, ćekanje pred grobljem se osladilo, Jin obavio nuždu s kojom je kasnio.
Inače na sajmu je bila velika gužva, zbog valjda ministarskog posjeta najbliže parkiralište je bilo samo za VIP posjetitelje, raja je sa svojim vrećicama morala pješačiti, zdravo je to. Pas i ja nismo ulazili,ne samo zbog kao simbolične kao cijene od 10 kuna, nego nas je odbila i strašna buka iz unutrašnjih prostora, mješala se muzika i najave spikera, sve je to odzvanjalo udaljenom livadom kojom smo nas dvojica šetali.
Drugarica kaže vidjela lijep limun, pita žena ispred nje pošto je, 20, domaći iz Čakovca, žena oklijeva, tip kaže, dobro nek bude 15 kilogram, ova se još dvoumi, drugarica upada, evo ja ću kilu za 15, tip govori, dobro, evo za Vas kilu i pol za 20, jel pošteno? Tipu treba potvrda poštenja koju dobiva, e to su već simpa stvari na našim sajmovima, no da i gore ima dobrih limuna pojma imao nisam.
Jin i ja smo čekajući dočekali zalazak sunca, znam da sam te zalaske već fotkao u ovim krajevima, ide im to