Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram

nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2019
Institucija slobodnog blogera (ogled o Böllu)
Aktivizam Grete Thunberg
Odakle ocean u pjesmi?
Vrelo Bosne i Jajce
Sarajevski ćevapi, dame i uspomene
Snježni Benkovac na brdu
Pulski zalasci
Kosa i sram
2018
Sa Sloterdijkom u Puli
Uzoran učenički dom
Tko otvara vrata Bukowom mačku
Djevojčica iza žice
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
Annaboni
Regina i ine
Pozitivka
Lastavica
Grofica
Robyn
easy
zub
euro
niskozemski propheta
sjedokosi
Contra























.


12/19 (8)
11/19 (22)
10/19 (27)
09/19 (28)
08/19 (27)
07/19 (26)
06/19 (30)
05/19 (29)
04/19 (27)
03/19 (30)
02/19 (28)
01/19 (31)
12/18 (31)
11/18 (30)
10/18 (30)
09/18 (30)
08/18 (31)
07/18 (30)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)














.
































Stresovita laganica



Jučer je događaj dana svakako bio Jinovo šišanje, sad se vidi da nije toliko debeo koliko su ga proglašavale uglavnom voditeljice pasa, muški baš na to ne gledaju toliko. Inače nakon šišanja mu ljutnje sve duže traju.
Nastava mi trebala biti laganica, sat razrednika i još dva sata za koje sam pripremio atraktivni njemački film za mlade, svaku drugu srijedu sam dva sata u suvremeno opremljenoj učionici. No najavljeno je tematsko nastavničko vijeće u meni najnezgodnije moguće vrijeme, a usput sam imao i dopisivanje s učenicom koja je na kraju sama išla na županijsko natjecanje iz mog predmeta. Na satu filma košmar, netko je otkačio i odnio, valjda u svoju učionicu, zvučnike. Učenici srećom spretni i vrlo uspješni u brzom traženju i posuđivanju, istina manjih i slabijih. Prvih desetak minuta loša slika, a ni zvuk se ne može pojačati da svi razgovjetno čuju. Prekidamo i učenik uspijeva namjestiti sliku, ne možemo se dogovoriti tko se svađao u prethodnoj sceni koju nemamo vremena vraćati, jedine fraze što svi razumiju su kad se likovi svađaju i galame, toga srećom puno ima. Ipak pozitivno je da su se učenici nagledali Berlina u pozadini, uz kratka moja pojašnjenja, no nismo uspjeli odgledati do kraja.
Nakon tog stresa čekanje tematskog vijeća, tema relativno zanimljiva, predavač dobar govornik, iznosi dosta zanimljivih rezultata istraživanja, iritira svojim pozitivnim stavom prema školskim uniformama, pogotovo onako bradat i nekonvencionalno odjeven, al ne pada mi na pamet polemizirati, ionako sve to predugo traje. Kući po mraku, pas se odljutio, jurimo u noć...



Komentari [8]

Škare



Jučer smo maksimalno iskoristili sunce, skoknuli smo u brda barem isprobati "teleskopske makaze", kaže drugarica da su bolje od pile. Ja sam pokušao kopati, zanimljivo, zemlja još zaleđena. Barem smo se onda Jin i ja dobro išetali, otišli smo pješice do podalekog izvora.
Nisam siguran putem kojih asocijacija mi je jučer u šetnji došao u glavu trgovački centar u Berlin Gesundbrunnenu. Jedne godine sam tamo u blizini stanovao i svako jutro odlazio u jeftini Real. Uvijek smo među prvim posjetiteljima bili jedan stariji tip i ja, on bi kupovao skupa peciva i nekoliko jimbeamcola u limenkama od po tri deci. Bio mi nejasan izborom pića taj uspravan i elegantan stari gospodin. Naravno da bi bilo jeftinije da sam uzima posebno whiskey posebno colu i sam miješa, ako mu je već do miješanja. Drugo, nikad me nije privlačilo ništa iz limenki, osim jedno vrijeme gavrilović paštete. Ima tu još puno asocijacija, ali ovdje ću stati.
Sad već nekoliko godina Real nije više tamo, drugi supermarket je zakupio taj prostor. Iako ne volim taj dio grada, uostalom jednom sam tamo i pokraden, niti volim taj novi lanac supermarketa, par puta sam ujutro skoknuo tamo proteklih godina. Nema onog tipa više, uostalom čini mi se da ovi ni nemaju u asortimanu jimbeamcolu.



Komentari [6]

Tko to tamo vrijeđa

Prilično kaotično jutro s izuzetno ranim ustajanjem, tako da sam u osam kad sam počeo raditi bio već prilično umoran. Inače imamo par dana malo izvanredniju situaciju u školi, naime profesori su otkrili stranicu na instagramu kojoj im se učenici rugaju, prijavljeno je i ravnatelju, tu sam bio i ja na dvije fotke na kojima me se krivo citira, no dobro sam ispao pa sam mislio skinuti fotke i objaviti ih na blogu uz prateći post, al jutros je već kasno, stranice su ugašene. Vratio sam se doma, odlično smo mada brzinski jeli, u busu za natrag mi sinulo da nemam nijednu novu fotku za post pa opalio, sad idemo loviti sunce, nakon što drugarica ispuši jednu, a ja odradim post.



Komentari [7]

Zaboravih kaktuse u prethodnom postu



Opet me nakon napornog dana navika prisiljava na pisanje, navike su potcjenjene, navike nas drže. Naravno tekst iz navike ne može konkurirati tekstu kad inspiracija navre, no ti drugi su tekstovi opet obično precijenjeni.
Na blogu su primjećeni tekstovi koji su dobro tempirani, a i provokatori drže broj posjetitelja nešto većim od broja komentaara uz replike, tako funkcionira život.
Jutros sam stavio svoje izgubljene partije na procjenu kompjutora, trebao sam imati najmanje 50 posto, no to sam i znao, čisto čekao procjenu neutralnog arbitra. Vesele komentari prethodnog posta, sve sam naokolo hotela Pula ja prošetao, brzo bih gubio partije, vidio sam i te kakve zagrađene viletine, baš sam pomislio na post Ani ram koji još nisam komentirao, sasvim moguće da su se to kućili bivši Uljanikovi direktori.
Zanimljivo, i nije mi jasno, zašto se njegovani kaktusi nalaze iza ograđenih prostora, iako su ljepši od biljki domaćina.
Ja odgovor naslućujem, a vi pitajte neke od grupa, mašinerije za propagandu.




Komentari [5]

Pulski zalasci



Prvo mi sve bilo jasno pa se onda zamutilo. Definitivno ću pokušati napustiti ligaški šah, turnirski već četrdesetak godina ne konzumiram, ne zato što gubim od boljih, nego zato što su svi sad već nenormalno nabrijani za igru, ja sam tu kao mladac bio privremeni jako talentirani gost i trebalo je na tome ostati. Šah sam pustio kad sam dobivao vršnjake, današnje velemajstore, ali šah nije puštao mene.
Više me ni taj inače sasvim prosječan hotel u Puli ni najmanje ne motivira, drugo gostovanje u Gospiću još znatno manje, najavio sam povlačenje, osim u situacijama kad se ekipa ne može skupiti, toliko još dugujem.
Pula me razumila, nakon što sam izašao nakon predaje protiv majstora u vjerojatno remi poziciji, da nisam predao izgubio bih zbog njegove ufuranosti i volje za pobjedom, pa bi bila veća sramota, nakon tog poraza Pula me dočekala sa zalaskom, nešto sam uspio snimiti, poruka je jasna, za tebe je ovdje vrijeme prošlo.Možda ne samo u šahu i samo tamo.



Komentari [7]

Pred natjecanje



Grlo polako izdaje, a valja meni na put. Jednom godišnje je ta Pula, čijem hotelu i odmah uz njega šetnici uz more se baš radujem. Jutros je pak jako puhalo, a Jin je prilično rano tražio šetnju. U dvorištu očajna susjeda, doletila skela i razbila joj auto, kaže s ovom nogom ne može ništa bez auta. Nas pak čeka registracija, bili u zvaničnom servisu, nevjerojatno kako gledaju novčano oderati na svakom koraku, djeca već naučena folirati što sve treba i kako nabiti cijenu. Vjerujem da su Nijemci tu solidniji i barem povremeno kontroliraju svoje balkanske ispostave.
Jučer uvjerljivo izabrana agencija za sarajevski izlet. Ponudili dosta fakultativnih posjeta. Jedna mama na zaprepaštenje druge predložila posjet sarajevskoj pivari, nisam čuo koji film je spomenula da je tamo sniman, kaže divan ambijent. Cijena ponude mi izgledala pretjerana, 10 eura, jutros ne budi lijen guglam, ulaznica 1,5 eura, uz pijaču svog izbora 2,5 eura. Inače žalosno mi to izgleda, kad uspoređujem roditelje, i njihovu djecu, djeca puna poleta, a roditelji većinom, mahom mlađi od mene, prilično izmučeno, smlavljeno životom, izgledaju, čast izuzecima kojih ima, poput te mame koja je za pivaru.
Kompjutor se svako malo zamrzava, kaže učenik da kod ovih novijih nije tragedija gasiti na gumb.



Komentari [4]

Luzeri



Kad mi se ne da pješačiti uzbrdo, a to je sve češće, čekam nakon posla autobus kod BMW salona i švercam se par stanica. Ako se klinci tiskaju kod zadnjih vrata siguran sam da je sigurno. Dok čekam znam si priuštiti koji gutljaj iz pljoske u slavu neradne večeri. Imam svoje mjesto gdje čekam, ponekad mi baš tu pravi društvo teta iz salona koja izađe zapaliti cigaretu.
Jučer iznenađenje, pored svog tog prostora povelike stanice, baš tu na betonu zasjelo troje mladih zapuštenog izgleda, dva dečka i jedna cura, nikog ne primjećuju, potpuno u svojoj priči. Berlinu sam vidio tisuće mladih cugera, al ih se baš ne sjećam s "unučićima", tamo mladi cugaju pivo uglavnom iz staklenih boca, žestica je za stare klošare.
Valjda se kod nas ubrzanije propada.
p.s.
Sirotinju nikad ne fotografiram, nema mi ništa romantično u tome.



Komentari [9]

Od odreska do jaja



Jutros sam rano završio s obvezama, pa smo nakon brzinski sprženog odreska išli kopati. Nekako je težan ovaj tjedan, nema opuštanja, sutra roditeljski s predstavljanjem agencija za izlet i izborom jedne, subotu i nedjelju put za Pulu igrati šah za ekipu. Saznao sam i da nisam više prva ploča, iznenadio prelaskom u našu momčad majstor Mažuran, jednom ga spominjala Lion Queen, ak se dobro sjećam kao prijatelja. Svejedno su i na drugoj ploči prejaki igrači za mene, što osvojim osvojim. Inače taštine su u šahu opaka stvar, majstor je godinama bio prva ploča Kastva, tko zna kako su ga uspjeli povrijediti.
Gore je inače bio jako lijep dan, al kopanje ide nekako sporo, ma uopće sam jako malodušan postao. Od odreska do jaja, dan po dan.



Komentari [8]

Gerila bez tekile



Zbilja raduju male stvari kao naprimjer da ću i danas imati krumpira na salatu.

Inače ja koji imam policu u stanu popunjenu literaturom o gradskoj gerili, sad prvi put čitam "Gerilu na asfaltu" od Joška Palavršića, ne mogu se načuditi kakav je on novinar starog kova bio i kako za njega nisam znao. O talijanskoj gerili sam čitao profesora Drakulića, al to je sasvim drugi način pisanja. Na kraju me ne čudi što za Palavršića nisam znao, to je ona gora stvar od zabranjenosti, ignoriranje. Sad su mi jasnije neke bitne razlike u događajima u Njemačkoj i Italiji šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, meni je to sad već inače lektira za opuštanje, kao što su nekima krimići ili ljubavni romani.
Imali smo jučer povjerenstvo za izlet, odabrali tri ponude između kojih će roditelji u petak glasovati, puno živčanosti iliti nervoze kao pred svaki sastanak, na kraju rutinski odrađeno, dvije od tri ponude čak prilično ispod milje.



Komentari [8]

Magle, ne samo riječke



Grozan dan, a radim tek popodne. Rijeka je obavijena maglom, nisam imao pojma, a pješice sam se uputio u grad na tržnicu. Jedino dobro tamo, limun je, i to dobar, pao na 10 kuna po kilogramu. Pitam ženu, što više nije neprskan, kaže ma isti je, samo su im zabranili natpis, ako nisu registrirani za bio proizvodnju. Smiješan svijet. Danas imam prije nastave javno otvaranje ponuda za dvodnevnu vanučioničnu praksu u Sarajevu, tak se sad zovu izleti, tri su pristigle. Malo me strah, otkako je sve kao transparentno cijene skaču u nebo, a pravilnik je kao donesen za uvođenje reda, kaže kolegica, maturalac za Prag tri milje osamsto, sjećam se kad sam bez procedure vodio učenike, bilo dvije i sto.
Ha, nakon jučerašnjeg posta spomenuta poznata ljevičarka prihvatila fejs ponudu za prijateljstvom, vjerojatno koincidencija, poziv stoji već par mjesecizubo Ipak mnogo mi bitnije da je pas nešto buban, meteropat poput nas.
p.s.
Naravno da veseli i ponovo izvrsna torta, al to je još vijest od jučer, a jučer je bio lijep sunčan dan...



Komentari [9]

O političkoj nekorektnosti



Jučer smo se rano uputili u brda, u industrijskoj zoni kupili gotovo jelo, jedna od temeljnih ideja je bila po lijepom sunčanom, a ipak malo svježem danu, isprobati novi kramp koji sam dobio kao dar za Valentinovo.
Dok putujemo uglavnom slušamo treći program radija i tako kratimo vrijeme. Oduvijek smo u stvari od radio stanica samo to slušali, a bili smo i na obrani diplomskog rada našeg prijatelja, koji je svojevremeno obranio rad o trećem programu kod sad već pokojnog profesora Gašparovića s najvećom ocjenom.
Tako je jučer bila tema najnoviji roman kontroverznog, meni uglavnom dosadnog Uelbeka, a u razgovoru u studiju su se dosta zadržali u polemici oko političke (ne)korektnosti tog pisca. Meni to nije baš i neka tema, da mi nije dosadan čitao bih ga, a i ne vjerujem više uopće da pisci,iako čitani, mogu baš uticati na široke neobrazovane mase. Zamislio sam se o svojoj osobnoj nekorektnosti, koja mi je češće pripisavana, pa uostalom i jučer kad sam spominjao doseljenike na moj rodni otok.
Jednostavno mi se ne sviđa njihova tradicija da kuća mora imati dvoja vrata, jednu za radnju, drugu za ukućane, koju bez pardona nameću ostalima, osjetio sam na vlastitoj koži i nitko me ne može uvjeriti da i tu trebam braniti tezu o poštovanju kulturalnih različitosti. Pripadam još uvijek, mada već neaktivnije, međunarodnom pokretu, no ne pada mi na pamet slijepo se pokoravati autoritetu vodećih ljudi. Iako se kao član tog pokreta zalažen za demokratiziranje Europe, o prošlosti i gradskoj gerili u kapitalističkim zemljama ne mijenjam mišljenje. Svejedno me ni na fejsu ne može prihvatiti trenutno najeksponiranija ljevičarka, jer prijateljujem i s poznatim osobama iz desnog spektra, još najbolje da će mi netko određivati prijatelje.
Dalo bi se tu još puno toga, al moram na posao, uglavnom kramp je simpa, al zemlja jučer nije bila najgostoljubivija, ne paše mi baš uloga seljaka.



Komentari [7]

Krčka kovačija



Nakon odlične "obogaćene" pizze, sjetite se kako smo prošli put prošli s jelom u Krku, uputili smo se tragom sunca ka otoku. Ovaj put nam prvi cilj nije bila otvorena knjižnica, jer sam kao donaciju nosio samo Eliadea, a on stane u džep. Eliadea sam čitao još u vremenima dok sam se bavio smislom života, možda sad posluži nekom novom nadobudnom mladcu ili djevojci, meni tema svakako više ne spada u primarne.
Nakon što smo se malo odmorili na terasi i zaključili da je Krk ponekad lijep kao nekad, naime svi janjevački dućani u gradskoj jezgri su zatvoreni, a vlasnika i članova njihovih obitelji nema, odšetali smo po prekrasnom vremenu podužu relaciju do knjižnice. Tamo smo prvo primjetili da od knjiga koje smo donijeli prošli put nema Hrvatske, logično, konstatirah, prvo nestade Hrvatska, a drugarica dodaje, bilo je unutra lijepih fotki u boji za apartmane. Ovaj put sam i ja uzeo jednu knjigu, "Istarski bordel muza" Drage Orlića, privukao me jedan uvodni citat samog autora: "Dežurnih moralnih uškopljenika koji bdiju nad našom čednosti, nikad nije manjkalo." Podsjetilo me koliko je samo dežurnih moralistica bilo na blogu, te par zatucanih konzervativaca ima i danas, dok ove manje pišu, ili ja ne primjećujem, a više baš ni ne provociram.
Ovaj put smo propustili preskupe kolače na suncu, ali samo zato što je valjda na rivi cijeli dan sve bilo dupkom puno.



Komentari [10]

Naslijeđe & kraj



Rezervirali apartman u Starom Gradu na otoku Hvaru oko Uskrsa, budući da smo očito definitivno pušiona s naslijeđem od pokojnog oca, idemo vidjeti to nešto malo zemlje u Grablju na istom otoku, naslijeđe s mamine strane. Hvar pamtim, zadnji put sam tamo bio kao dijete, po žestokom noćnom napadu gušenja, konstatirali su alergiju na lavandu, računamo da je lavanda tamo itekako gorila, ja stariji, tvrdoglaviji i otporniji, pa bi moglo biti bolje. Ironija sudbine je da mi je ostalo nešto sitniša od zemlje u Gorskom krajoliku i na Hvaru, dva jedina mjesta na kugli zemaljskoj gdje sam imao noćne napadaje gušenja, ili od vlage ili lavande, očito trebam birati gdje skončati.
Stavili psu Bayerovu ogrlicu, čim je imalo toplije budi se svakolika nametnička gamad, ne da nam se i na to misliti, pogotovo dok je ovako čupav, frizerka mu je naime na bolovanju i salon zatvoren. Vjeran sam Bayeru, tako je to kod mene, vodio sam svojevremeno srednjoškolce u grad prijatelj Rijeke Neuss i priredili su nam jednodnevni izlet u tvornicu Bayer i tamo smo u njihovom restoranu bili počašćeni ručkom kao nigdje, od tada sam u nogometu navijač Bayera, a u kvalitetu njihovih proizvoda ne sumnjam, iako su sad kupili vražji Monsanto, protiv kojeg sam svojevremeno i na trgu prosvjedovao.
Ustali rano, sunce se ne štedi, valja osmisliti subotu.
p.s.
Ćevapi samo na slici izgledaju maleni...



Komentari [6]

Nešto kao vijesti



Prelijep dan, a i vikend je počeo. Vidim negdje na margini portala, bivša učenica prvakinja svijeta u sportskom ribolovu.Inače ne mogu dobiti troškove prijevoza za županijsko prvenstvo iz jezika u Opatiju, jer je udaljena manje od famoznih 30 kilometara. Drugi vikend mi najavljen ekipni šah u Puli, ne mogu po prvi put na netu naći tko igra, zaoštrila se situacija, ratuju funkcioneri. Na tržnici nisam mogao naći svoju tetu, isto bivšu učenicu, sve se nešto pošemerilo. Našao pak tetu s nešpricanim bio limunom, morala spustiti cijenu, jer ljudi kupuju onaj ljepši što se sjaji, obradovalo me da ljudi to rade. A sad, završavam, pa na sunce, na vikend slobodu!



Komentari [7]

Punk i sveti Valentin



Imam male grupe učenika te shodno tome sam po rasporedu u malim učionicama, opremljenim u najboljem slučaju kompjutorom povezanim s internetom (mi smo e-škola), te CD playerom kojeg donosim iz zbornice kad mi treba. Ipak jednom u dva tjedna sam u najvećoj i najbolje opremljenoj učionici u kojoj nema što nema. Jučer me iznenadilo kad sam išao na sat, učenici su čekajući me, puštali neke narodnjake preko mobitela. Iznenadilo me, jer sam tu grupu smatrao najboljom i najurbanijom, uostalom i s gradivom smo bili znatno ispred paralelnog razreda.
Baš sam se spremao početi kad me jedna učenica upitala, i, što ste nam pripremili za Valentinovo? Odmah sam dobio ideju, na brzinu na youtube našao pjesmu i projecirao na veliko platno nakon uvoda o grupi "die toten Hosen" iz Düsseldorfa, i rivalstvu tog grada s obližnjim velikim gradom Kölnom, što je bilo potrebno da bi pravilno razumili jedan stih. Oko jednog prijevoda je malo zapelo, pitao sam jel tko ima ideju kako bi po smislu preveli, jer ovdje ne valja doslovno, učenik se javio: "Pa jednog je zelo.", svi su razumili, to je bilo baš to.
Samoinicijativno su poveli raspravu i o kvaliteti animacije u spotu, a spriječio sam učenicu da nešto upiše u bilježnicu, još ne znamo kako će inspekcije škole za život reagirati na ovakva odstupanja od plana.
Pitao sam na kraju jel moglo proći odstupanje od muzike koju su slušali na odmoru, većina se nije mogla odmah sjetiti što su slušali, kad je jedna cura rekla, dečki su se nasmijali, a jedan je odmahnuo rukom, a to, samo neka drnda.
Sretno vam Valentinovo!

Zehn kleine Jägermeister



Komentari [8]

Urušavanja



Od njemačkih bendova, uz punkere "die toten Hosen" ("mrtve gaće" doslovce, fraza koja označava stanje kad se ništa ne događa) i njihovih deset malih Jägermeistera, su "Einstürzende Neubauten" (novogradnje koje se urušavaju), koji uz glazbu imaju i moćne tekstove. Često mi je u glavi odzvanjao jedan refren iz mislim naslovne stvari albuma "Kuća laži", "dolje je konoba, vlažno i hladno, tu živim ja. Tko zna, uz stanje našeg pravosuđa ništa nije izvjesno ni sigurno.
Puno je ruševina u krajevima u kojima nije bilo ni rata, razumijem Gospić, tamo ih valjda čuvaju kao atrakciju za turiste. Baš zanimljivo, izgleda da sve imaju vlasnike i nude se eto na prodaju. Stoje ponosno mjesecima i godinama.Banka me pak izvjestila da ne moram otplaćivati više stan pokojnog oca, jer je prodan, lijepo od njih, prije par godina su mi prijetili ovrhama, ako ne uplaćujem. Pare naravno ne mogu povratiti.
O urušavanju školstva neću. Jučer sam kolegama riješio zadatak za značku, jer sam znao foru od ranije, onu kad pitaš za put dva blizanca, jedan uvijek laže, drugi uvijek govori istinu. Ja značku neću dobiti, iako vidim zadatke, znam im rješenja, ali mi se ne otvaraju, jer sam valjda nekad nešto, čemu ne mogu ući u trag propustio riješiti, a uvjet je.
Od svih reformi priznajem danas eto samo uspješnu Reform tortu.
p.s.
Vjerojatno ne razumijete što ima lijepo u petoj fotki. Ništa, lijepo je bilo izuzetno brzo i umaklo mi u auto.



Komentari [11]

Zaboravih post



Zaboravih post danas, tek sad primjetio. Ujutro radno mjesto, poslije utvrđivanje gradiva koliko je sve sranje oko nekog reda kod nas, a meni neuki zamjeraju simpatiziranje anarhije, naravno onakve kako su ih mediji i škola naučili, čitaj gluposti. Išli smo okolo vidjeti može li se spasiti što od tog sustavno banditski otetog nasljedstva, jeo sam ćevape za van, ako netko misli da se nešto može tek tak zdravorazumski riješiti, naravno grdno se vara. Ipak smo malo bliže osvjestili na koji način se krade, mada nas to principjelno ne zanima, naravno da vam milosti ne bih ni dao, meni su najpraznije floskule liberalna demokracija i pravna država dok se ne dokaže drukčije, danas je ipak napredak, nešto od sveg mog bi možda moglo biti bolje. Sutra ide post, a bit će i slatkih fotki.



Komentari [6]

Idemo dalje



Opet odvratan kišni dan. Dobro, barem je prestalo grmiti, Jin je konačno napustio kupaonicu, jedinu prostoriju u stanu bez prozora.
Sreća da smo bili aktivni i maksimalno iskoristili vikend, bili smo i u brdima. Gore ništa ne izgleda toliko loše koliko smo očekivali.
Jučer za ručak ražnjići, jedan od specijaliteta kuće, po dva za nas, jedan, naravno bez povrća, za Jina.
Počinje novi tjedan i nitko se ne osjeća dobro. Dobio mailom upute na koji način riješiti zadatak, ona škola za život, vidim objašnjenje za nepismene, sve mi jasno, no nije mi jasno gdje pronaći taj zadatak. Predstava ide dalje.



Komentari [7]

Gastro Krk u zimskom periodu



Danas opet kiša nakon dva lijepa dana, posebno onog sunčanog na Krku. Znali smo da ćemo imati problem s ručkom vani, jer je mrtva sezona, pitanje hoće li uopće tko raditi, a ako i bude radio, znamo mi mentalitet otočkih ugostitelja i turističkih djelatnika. To navodim samo da čitatelji ne misle da nas je nešto o čemu pišem iznenadilo, pišem radi drugih eventualnih putnika namjernika.
Dakle prošetali smo centrom i ustvrdili da rade jedna konoba i dvije slastičarnice. Konoba je obećavala natpisom da nudi dnevnu ponudu domaćih jela, to je ono što se traži, kao i to da ima gostiju, minus je jedino što smo ljetos kod njih jeli pizzu i nismo bili zadovoljni, al dobro, ovo je nešto drugo i nemamo baš neki izbor. Drugarica je tražila jelovnike i prvo što nas je malo zbunilo da jela koja se nude uopće ne postoje na jelovniku. Ja sam doduše našao sendvič s domaćom kobasicom za 28 kuna, al jelo koje sam odmah odabrao je bila domaća kobasica s prilogom. Drugarica je srećom pitala jel imaju crni rižoto sa sipom, konobar je potvrdno klimnuo glavom, pitala je koliko košta, on je rekao da će morati pitati, misli 55 kuna i mi smo mislili da smo nedoumice riješili. Međutim ovaj se vratio i rekao da košta 80 kuna, na što se drugarica predomislila i naručila jednu od pizza iz jelovnika po 49 kuna. Ja sam ostao pri svome i neoprezno klimnuo glavom kad mi je konobar rekao da su prilog kupus i restani krumpir. Čim je otišao rekao sam, e jbga, računat će mi dva priloga s tim da priloga uopće nije bilo u jelovniku.
Stigla su jela, što je je, kobasica je bila itekako domaća, što se vidjelo i po crvenoj boji, žestoka, ali ukusna, krumpir odličan, kupus katastrofa i strašno neestetski i nefunkcionalno rezan, u velikim komadima. Jin se uzmuvao, to moram pohvaliti gazdu, mogli smo birati hoćemo li jesti unutra ili u vrtu, psi su dobrodošli. Budući da je kobasica bila dosta ljuta, odlučili smo mu ponuditi šunke i sira s pizze, to izuzetno rijetko odbija, ovaj put je nakon što je pomirisao, odlučno odbio okrenuvši glavu. Kobasicu je prihvatio, sa strahom sam mu dao par komadića, ovaj put je sve dobro prošlo. Račun je bio 94 kune, ništa nismo pili, logično bez računa, jer se očito cijene za dnevnu ponudu određuju odoka, baš me zanima koliko su Slovenci platili za gulaš od divljači, sjedili smo blizu kuhinje i čuo sam kuharicu kako govori konobarici, stavit ću ti mrkvu na običan gulaš da ih razlikuješ.
Sunce nije posustajalo i odlučili smo pojesti kolač na rivi. Bio sam oprezan pa nisam naručio čuvenu krčku kneginju, poslije sam se uvjerio da sam pogriješio izborom inače ukusne francuske krempite, ionako nema normalnog kolača ispod 19 kuna. Ipak nauživali smo se sunca.
Odšetali smo se do novog hotela, restoran tamo radi iako nema gostiju. Možda mu jednom damo šansu, ne bi smjelo biti puno skuplje.
p.s.
Ručak doma jučer je bio naravno puno ukusniji, bolji i jeftiniji.



Komentari [8]

Put na Krk (ljepljenje Hrvatske)



Jučer prelijep dan, loveći sunce završili smo na Krku. Najprije smo skrenuli prema otvorenoj knjižnici ispod hotela Koralj, malo je donirati i obnoviti. Zadnji put kad smo bili bilo je malo knjiga i nije djelovalo najveselije. Sad je već popunjenije, doduše skoro sve na njemačkom, jedan od turista je očito ostavio cijelu seriju krimića, ja sam malo prelistao "Kralja Berlina", uvjerio se da grad nije glavni junak i vratio na policu. Princip je, slobodno uzmi ili ostavi knjigu koju želiš.
Drugarica je ponijela selotejp i polijepila knjige iz naše donacije, mi smo za to vrijeme malo njuškali oko mora.
Kad je sve obavljeno zaputili smo se prema starini, jednoj od rijetkih koja mi nije potpuno otuđena, valjda zato što je pripadala pokojnoj mami. Tu smo malo posjedili na terasi i dogovorili naredne korake, koji će ići u novi pretežno gastro post, šteta to potrošiti u subotu kad gotovo nitko ne čita blog, tako mi je prošlo nezamjećeno par jako dobrih štiva.



Komentari [11]

Šetnja centrom Rijeke



Žurim loviti sunce, pa će današnji post biti bez suvišnog mudrovanja. Blogove posjećujem vjerojatno večeras.



Komentari [7]

Kapitaliziranje intime



Na instagramu mi je već dugo isti omjer, pratim oko sto ljudi, prati me oko tisuću. Od ovih sto otprilike devedeset i realno poznajem ili su blogerice. Manji broj nepoznatih su cure koje su mi neku fotku lajkale, bacio oko na njihov profil, imaju nešto zanimljivo i zapratio ih. Par puta sam se zeznuo, uskoro bi me čekala poruka, ak bi htio obnažene fotke po želji, treba nešto kupiti na e bay-u, s preciznim uputama, to odmah otkantam. Pratim i jednu od tamo najpopularnijih erotskih stranica natural_bums, nekoliko fotki od tamo sam uzeo i za blog.
Tako jutros razmišljam, jučer baš nisam fotkao, koju od tih zanimljivih faca bi predstavio na blogu. Na spomenutoj erotskoj stranici ništa zanimljivo, rekoh idem staviti tu jednu Gabrielle pa ću već smisliti neki popratni tekst, zanimljiva cura, uvijek nekako drsko erotična. Skinuo sam joj tako najsvježiju fotku, te vrag mi ne da mira, idem još provjeriti ima li što novo na te dvije erotske stranice. Na jednoj goloj curi fotkanoj s leđa, zanimljiva mi kosa, pomislih, kao Gabrielle, ali mi se akt uopće ne sviđa, totalno obično. Preletim komentare i saznajem da je to zbilja Gabrielle. Fotka koju objavljujem mnogo je erotičnija, kao i većina na njenom profilu. Ipak, sad će joj porasti popularnost i nestat će anonimnosti. To kao da većina tamo želi.



p.s.
Opet žurim na posao, blogove obilazim popodne.



Komentari [9]

A dobro, o seksu



Nevjerojatno, zgražavanje kolegice i kolege na velikom odmoru, otvorio u zbornici za skraćivanje meni predugačkog odmora blog naše Ani ram, da kakva je to slika, ja odgovaram, kakvo je to virenje, pa velim, žena fenomenalno piše, kaže kolega, ja mislio da si ti na loomenu, svi smo na loomenu, a ti eto imaš vremena za druge stvari, looomen je inače dio te reforme koja kao treba osvježiti rad u učionici, dobivaš tako neke neke online zadatke, pa će te valjda tako i vrednovati, vidim najdosadniji to štreberski rješavaju, svaka eventualno u nekoj budućnosti kuna viška dobro dođe.
Nisam tako uspio pročitati, dekoncentrirali me, post kolegice Ani u kojem se i između ostalog spominje i pomirbeni seks. Jest, sjetio sam se, jednom je bio dobar, ali ostajem pri primjedbi, da je ta tjelesna aktivnost definitivno precjenjena, što reče onaj engleski gentleman, gospođo, nadam se da ćete uskoro zatrudniti, da ne moramo više ponavljati te smiješne pokrete. Saznajem u biografiji jedinog pisca koji mi se sviđao u opisima seksa, naravno Henka Bukowskog, veli njegova bivša Linda King, da kad su se upoznali, on nije imao pojma o seksu, ona ga sve naučila, a upoznali su se nakon njegove pedesete, on već napisao neke super knjige. S druge strane sam saznao od bivše ljubavnice Anais Nin, da je Henry Miller, pisac koji mi nikad nije pretjerano drag, zbilja bio fizički obdaren, igrom slučaja sam to od jedne prijateljice saznao i za jednog našeg poznatog pisca, no ona mi je i dodala da je skoro sve u njihovoj vezi štimalo osim seksa. To bi trebala bit utjeha za nas prosječne valjda, po raširenom mišljenju.
Meni jedino krivo, neću stići ni sad pročitati post od Ani, moram ručati, a onda jurim na sastanak s novim odvjetnikom, čitam vas sve poslije!



Komentari [11]

Burevito svašta nešto, znači ništa



Mučim se jutros s knjigom jednog uvaženog teoretičara koji je poznat po podsmjehivanju banalnosti današnjih pisaca i onih koji bi željeli to postati. Pismeno al dosadno do daske, mislim ću nakon dužeg vremena kod jedne knjiga odustati negdje kod polovice.
Jučer je Rijeku čistila jaka bura, igrom slučaja nitko nije stradao nakon padova betonskih baš ono pametno smotanih suncobrana.
Bit će još bura i dogodit će se i to, nikog briga nije u gradu kulture, ova nova statua se izgleda neće srušiti.
Pire s broskvom je baš otkriće.
Danas popodne najavljen razgovor s jednom roditeljicom, od uvođenja e-dnevnika polako se odvikavamo toga.



Komentari [9]

Sunce i Galeb



Nakon oborina koje su, tako piše jutros u Novom listu, u tri dana nadmašile količinski prosjek za veljaču, obradovalo nas (ma kako to banalno zvučalo), jutros sunce. Izmamilo nas sve rano iz kreveta, tako da smo stigli čak i na tržnicu, koja nedjeljom radi točno do podne, što nam u zimskim mjesecima rijetko uspjeva. Čekalo nas i idealno parkirno mjesto, sve je išlo kao podmazano.
Bivši školski kolega i ugledan fotograf kojeg sretoh reče, lijep dan, ali nije za fotografiranje, kimnuh mu glavom i nakon što smo se razišli, nastavih sa svojim omiljenim snimanjem, kontra pravila, kontra sunca. Nakon što smo vrećice s tržnice ostavili u autu uputili smo se u neobaveznu šetnju, bitno samo da smo na sunčanoj strani ulice. Nismo se mogli usuglasiti gdje i što bismo jeli pa smo pustili da nas pas vodi, on bi s vremena na vrijeme ubrzao namirisavši kuju, al uglavnom je sve išlo laganini.
Zanimljivo, odveo nas je do Kont hotela i tamo smo našli na jednom mjestu željenu hranu za oboje, drugarica tjesteninu s tartufima, ja kupus s kobasicama. Dalje nas je Jin vodio daljim putem do auta pa smo se mimoišli i s nesretnim Galebom, za kojeg je prvi natječaj za obnovu nesretno propao. Brod kojem je pomoć očito hitno potrebna. Drugarica je sjela na klupu zapaliti, a ja sam odšetao fotkati. Nisam se javio Jinu i rep, s kojim je stalno nakon dužeg vremena mahao, je odjednom pao.
Prelijep dan, danas isto sunčano, ali i ponedjeljak.



Komentari [7]

Nakon pljuska



Dugo nije bilo odvratnijeg dana nego jučer. Izgledalo je da pljusak neće prestati pa smo čak i psa obukli za večernju šetnju. Stoički je, mada nezadovoljan, to prihvatio. Na fejsu sam pronašao starog prijatelja. Vidim, politički se promijenio, ali politika mi nikad nije bila bitan faktor kod izbora prijatelja, istina nekih građanskih liberala u društvu baš i nemam, posebno otkako su me u Berlinu otkvitali muški frendovi osim dvojice, nakon što sam javno podržao lijevu frakciju pirata otpadnika. Igrom slučaja zadnji put smo se čuli kad je boravio u okolici Opatije, a ja bio u potpuno neporočnoj fazi, kaže sad, morat ću mu sljedeći put pričati kako funkcionira život bez poroka, on ni nakratko nije imao takva iskustva.
Nikad nisam bio u Singapuru, djeluje zanimljivo sudeći po fotografiji anonimnog autora jučer na instagramu. Zanimljivi su mi koji rade tako super fotke, a inzistiraju na anonimnosti, tu samozatajnost iskreno ne razumijem.





Komentari [10]

Kišno



Cijelo jutro kiša dosadno sipi, sad počelo odvratno pljuštati. Malo čitam na twitteru, malo gledam na instagramu, da sam baš od neke volje, nisam. Moje berlinsko društvo jutros ko za vraga na twitteru prenosi samo morbidne stvari, diskusija o samoubojstvu 11- godišnje djevojčica žrtve vršnjačkog mobbinga, roditelji nedavno tražili pomoć i ravnatelja i razrednice, nisu ozbiljno shvaćeni. Tagesspiegel pak donosi nekrolog devetnaestogodišnjaku, žrtvi rijetke nasljedne bolesti, živio je, borio se, pijuckao i pušio do kraja, imao velike uši kojima se ponosio, na instagramu kažu se sam prozvao Moritz Ohr (Moritz uho), tražim njegov profil, još je tamo, deprimirajuće.
Jučer specijalitet svake kuće koja drži do sebe, grah, fantastičan naravno, a jutros itekako djelotvoran. Ima i lijepih stvari. Instagramašica jučer se danas fotkala s konjem, vraćam na twitter, komentiraju Trumpove opasne poteze. Na fejsu vidim Rudarka se isfotkala s Lupinom za noć muzeja, možda bude i post ovdje, Alexxxl joj isto na fejsu komentira kako Lupino i nije neki fotograf, kao da svi mogu biti majstori poput naših top blogera.



p.s.
Ne mogu vjerovati, četiri plus šest je 10!



Komentari [10]

Kosa i sram



Čitam knjigu koja na zanimljiv način propitkuje osjećaj srama, jednu od likica po završetku rata kao suradnicu okupatora rulja šiša na nulu, zatim je skidaju i tip je pred svima siluje. To javno šišanje mi zanimljivo kao detalj, očito se žrtvu simbolično želi što više posramiti i to, kao što se vidi u daljnjem toku romana uspijeva. Zanimljiv detalj je da se za vrijeme okupacije često s okupatorskim časnikom seksala besramno otvorenog prozora, želeći očito da svi znaju tko joj je ljubavnik i to joj nikad nije izazivalo nelagodu.
Inače pamtim i obavezno šišanje u bivšoj vojsci, bez obzira koliko ti kratka kosa bila, moralo se pokazati da nemaš više pravo na nju. Zašto je to toliko ponižavajuće nije mi ni tada bilo jasno.
Ljudi se očito, ne znam koji je glavni uzrok, srame pogrešnih stvari i uglavnom se srame pogrešni ljudi. Nitko se ne srami milijunskih prevara, lopovluka na svakom koraku, društva koje funkcionira tako da lopovi vladaju pristojnima, no kad se snimi par kako vodi ljubav na krovu nebodera, svi se zgražavaju, to dospijeva na naslovnice tabloida, ima li uostalom kod nas portal koji to nije, Diogen bi zbog obavljanja nužde na javnom mjestu bio razapet ili preventivno na duži rok spremljen u zatvor.
S druge strane instagramašica "thelittlebugof love" znajući što treba sakriti nepogrešivo lovi rastućom popularnošću najpoznatije zvijezde tamo.



p.s.
Dvanaest kuna minus šest kuna nije 6 kuna, idemo probati ponovo :D Nije ni šest kuna, postaje ozbiljno.



Komentari [11]