Nakon oborina koje su, tako piše jutros u Novom listu, u tri dana nadmašile količinski prosjek za veljaču, obradovalo nas (ma kako to banalno zvučalo), jutros sunce. Izmamilo nas sve rano iz kreveta, tako da smo stigli čak i na tržnicu, koja nedjeljom radi točno do podne, što nam u zimskim mjesecima rijetko uspjeva. Čekalo nas i idealno parkirno mjesto, sve je išlo kao podmazano.
Bivši školski kolega i ugledan fotograf kojeg sretoh reče, lijep dan, ali nije za fotografiranje, kimnuh mu glavom i nakon što smo se razišli, nastavih sa svojim omiljenim snimanjem, kontra pravila, kontra sunca. Nakon što smo vrećice s tržnice ostavili u autu uputili smo se u neobaveznu šetnju, bitno samo da smo na sunčanoj strani ulice. Nismo se mogli usuglasiti gdje i što bismo jeli pa smo pustili da nas pas vodi, on bi s vremena na vrijeme ubrzao namirisavši kuju, al uglavnom je sve išlo laganini.
Zanimljivo, odveo nas je do Kont hotela i tamo smo našli na jednom mjestu željenu hranu za oboje, drugarica tjesteninu s tartufima, ja kupus s kobasicama. Dalje nas je Jin vodio daljim putem do auta pa smo se mimoišli i s nesretnim Galebom, za kojeg je prvi natječaj za obnovu nesretno propao. Brod kojem je pomoć očito hitno potrebna. Drugarica je sjela na klupu zapaliti, a ja sam odšetao fotkati. Nisam se javio Jinu i rep, s kojim je stalno nakon dužeg vremena mahao, je odjednom pao.
Prelijep dan, danas isto sunčano, ali i ponedjeljak.
|