četvrtak, 31.01.2019.

Šetač i rupe



U novom rasporedu opet me snašla rupa srijedom, znači imaš sat, pa nemaš sat pa opet imaš dva sata i tako to. Uobičajeno se kolega tješe, pa imaš vremena na miru obaviti administraciju, ili možeš primati roditelje, uglavnom svašta korisno možeš uraditi. Za administraciju teško mi se i doma koncentrirati, a posebno ovdje, gdje svaki moment netko otvara vrata, ulazi i izlazi, il se zaboravio cedeplejer, ili udžbenik, ili, što se uglavnom meni događa, ponio pogrešan udžbenik...Što se tiče roditelja, stavio sam i ja u tu rupu primanja, ali otkako smo na e dnevnicima skoro nitko ne dolazi, priznajem, ne žalim se na to.
Ja rupe iskorištavam za, kako bih ih sam nazvao, za brzinske šetnje. Naravno do Korza, usput opalim par snimaka i to je to. Najlakše je kod Kožarićevog šetača, fotkam kao skulpturu, a ako još netko slučajno u kadar, što se možezubo. Česta je primjedba da snimam žene i suknje, zato me obradovalo kad sam vidio da mi u susret dolazi muškarac u suknji, legendarni profesor Vejvoda, al eto, s muškarcima nema šanse da mi fotka uspije.
Brzo je prošlo sve to, malo sporije daljni sati i onda konačno kasni ručak.
10:19 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 30.01.2019.

Bijelo u sivilu



Jučer baš kad sam čitao o godišnjici smrti kralja ovrha zovu me iz banke radi povrata dijela novca koji sam uplaćivao za nešto "na što nisam imao pravo", odnosno stan pokojnog oca, budući da je isti prodan, mogu eventualno dobiti nazad ono što sam uplatio nakon što je prodan. Znači indirektno saznajem da sam možda izgubio sudski spor, a možda se samo naš kapitalizam dokazuje kao sustav u kojem je lopovima sve moguće, pogotovo ako imaju veze u pravosuđu. S rogatim se ne može bosti, ali eto, danas mi nitko iz banke ne odgovara na mail, možda ne dobijem ni tih par stotina kuna, druga fotka snimljena ispred banke.
Ništa, skoknuli onda do omiljenog dućana, Jin odgovorno obavio veliku nuždu ispred, barem nešto za ljepotu dana, pomislih, i onda pogledah u nebo i, opa, snimaj. Dobro je što ništa što nam se događa nije neočekivano, Kafka je to davno sve opisao, pa nema nekadašnjih sekiracija oko nepravdi, šuti i radi dok ti to dopuštaju. Blogerica Leeloo na fejsu pita koja nam je najdraža pjesma, odmah bez razmišljana stavljam "White Rabbit" od Grace Slick, slušam i smiješim se na taj moćan glas, kad smo već kod bijele, dobar je i "White riot" od Clasha, ali kome je ovdje više do pobuna, prošla su ta slavna vremena.
11:55 | Komentari (8) | Print | ^ |

utorak, 29.01.2019.

"The Clash"-malo čudna punk knjiga



S punkom sam imao veze preko The Clash, zatim kod nas novi val, Paraf, Pekinška patka, Kud Idijoti, Pankrti, Disciplina kičme...Nisam se nikad smatrao niti fizički izgledao kao punker, furka je bila redskin.
Oduševljavali su me The Clash, onako ludi beskompromisni. Kad sam čuo da kod njih trostrukli album košta kao običan definitivno su me kupili.
Mene su uvijek punkeri i u Rijeci i u Berlinu smatrali svojim, valjda zato što sam se razumio s njihovim psima.Čak mi je jednom bilo ponuđeno predsjedovanje njihovom udrugom.
Zbunjuje malo ovo luksuzno i skupo izdanje popraćeno copyrightom.
Razišli su se nakon što je Joe prvo otpustio Toppera zbog heroina, onda Micka, iz svojih razloga, onda je umro, knjiga je u tom smislu zanimljiva i dokumentarna.
Gitarist je uvijek odbijao copyright i nudio besplatne snimke na netu, imam ih.
Zanimljivo, vidim po društvenim mrežama, da se po blogovima i desničarske svinje pozivaju na The Clash. Država neinformirane stoke.
Guglao sad, knjiga na akciji 199 kuna, jebote, jeftino kako neoliberalno smeće sve diktira.
20:10 | Komentari (7) | Print | ^ |

ponedjeljak, 28.01.2019.

Nedjeljni ručak



Kad se već zbog hladnoće nikamo nije moglo, pozvali smo jučer ekipu na ručak i druženje. Lijepo je bilo,a drugarica je odustala od kina koje je planirala poslije. Nemam vremena za smišljanje posta jer me pas nestrpljivo čeka nakon dolaska s dela. Priča danas kolegica na odmoru da postoje ljudi fanatici rada, koji doduše uglavnom i pristojno zarađuju, neka ih.
p.s.
Nezadovoljan sam fotkama, jedan fotić teško okida, a drugi u polumraku muti, nema veze. Bio je još i veliki tanjur voća na kraju...
16:53 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 27.01.2019.

Uspješne hrvatske priče



Ne gledam teve, al danas sam dvaput dolazeći izvana bacio pogled, oba puta nakon šetnje s psom. Prvi put sam vidio ples venecuelskog predsjednika i čuo komentar da stanovnici nekad bogate zemlje kopaju po smeću. Zbilja naši slijepci imaju pravo ostavljati takve komentare. Sad sam maloprije vidio mladog uspješnog IT stručnjaka koji živi i radi u Vukovaru i podsjetio me na jučerašnji susret s bivšim učenikom ispred trgovačkog centra.
Vidjevši ga da je došao s očito novom limuzinom komentirao sam da je eto on primjer da mladi i u Hrvatskoj mogu uspjeti. On je odmah uzvratio da se ne smije tako gledati, da je njemu u stvari neprijatno i da nikad sebe nije zamišljao u njemačkom autu, da bi radije bio neprimjećen u, što sam ja govorio udobnom "Francuzu", jebote što se svašta pamti što sam ja govorio, al eto, on uopće ne radi s hrvatskim firmama i često putuje vani, pa mu puno znače brzina i sigurnost. Inače radi na istom području kao ovaj mladac iz Nu2, imaju čak i isti broj djece.
Neka pozitivnih priča, al nemojte okretati glavu od smeća.
14:30 | Komentari (11) | Print | ^ |

subota, 26.01.2019.

Gluvarenje po buri



Jučer nakon ručka računamo gdje u Rijeci sunce najkasnije zalazi, pretpostavljamo da uz zvjezdarnicu strašno puše, te biramo ZTC, plan je drugaricina inspekcija centra i sunčana šetnja Jina i mene. Ipak i tamo usprkos suncu neugodno puše, tako da ni Jin i ja ne ostajemo predugo vani, a nije ni nužno, jer su sve nužde obavljene. Promijenili su rasporede klupica unutra, na onoj na kojoj obično sjedim, grije se neki klošar, ove nove na ulazu baš mi i nisu zgodne za fotkanje, a i stalno netko prilazi pomaziti Jina oduševljen kako mirno leži opružen po podu. Konačno jučer i objavljen javni poziv za razredni izlet u Sarajevo u svibnju. Trakavica oko toga što treba za prijaviti curu za županijsko natjecanje se nastavila, nakon svega sam malo zakasnio jer sam se sinoć u prepisci iživcirao, odustao, da bih jutros ipak prijavio, vjerojatno ćemo biti diskvalificirani jer smo sad probili rok.
Smiješno kako se sve može super zakomplicirati, nekako mi se čini da po ministarstvima postoje zaposleni, kojima je to jedini zadatak. I moja teta poskupila jaja na tržnici, s 15 na 20 kuna deset komada, okrenuo joj leđa i kupio kod stare bakice isto za 20.
Završavam post, treba započeti dan.
14:03 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 25.01.2019.

Bitcoin kriminalci



Prošle godine sam pratio na twitteru kako je jedna njemačka političarka u usponu iznijela svoj slučaj, praktično identičan ovom kakav sam jučer mail našao u neželjenoj posti, konstatirala je da joj se jebe što će možda izaći u javnost koje sex stranice posjećuje, al je usput upozorila o mogućnosti zloupotrebe interneta od tajnih službi, te problematičnosti te navodno demokratičnosti kripto valuta, ti praktično na osnovu broja računa ne možeš identificirati ucjenjivača. Lozinka koja se spominje je zaista bila moja lozinka za nekadašnji yahoo račun koji jedva više koristim, znači i moj je račun bio među onima u aferi prije par mjeseci, kod kojih je zabilježena krađa podataka.
Zagađuje banda, ovaj put možda i klinci koji uče od velikih lopova, i prostor interneta, nigdje mira od budaletina i kriminalaca. Vani hladno, ja jutros svejedno odšetao do grada, nije baš previše ljudi bilo po Korzu. Upecao u knjižnici vjerojatno najtežu knjigu koju sam imao u rukama i koja mora biti vraški skupa "The Clash" Mala Peacheya, luksuzno opremljena i bogato ilustrirana, što mi malo neobično izgleda, budući da se radi o leaderima punk pokreta, i to onog progresivnijeg dijela, bit će recenzija.
Mladi krumpir je zbilja vrhunska poslastica.
12:55 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 24.01.2019.

Stigla mast



Dočekali jučer pošiljku iz Slavonije, kobasice ono divno kancerogeno, baš kako treba, podimljene i prava domaća mast. Miriše i psu, jučer je jedno vrijeme odbijao svoj uobičajeni obrok, al je i ljuto koliko treba, pa ništa od deala.
Kruh i mast, naše dječje marende, možda će opet ući u đir. Obistinit će se i fora iz onog Alennovog filma, masno je zdravo.
Jučer twitter uzdrmala moja berlinska frendica s twittom "Nijemci nikad židovima neće oprostiti Auschwitz", sarkazam koji je potpuno jasan nama koji je znamo. Radilo se o polemici u kojoj je tip napisao, da dokle će se stalno spominjati događaji iz prošlosti i domoljubima predbacivati domoljublje, pa mu je ironično odgovoreno. Mladi danas se ponašaju ipak drukčije od svojih baka i djedova koji su se pravili da nemaju pojma što se događa i danas odgovaraju i provokacijama, koji tjeraju na razmišljanje, one koji su za to sposobni.
15:35 | Komentari (13) | Print | ^ |

srijeda, 23.01.2019.

I mi imamo bijelog



Evo malo snijega iznenadilo i Rijeku, naravno opća panika, ovi iz prigrada nazivaju, treba li dolaziti u školu, uvijek je veselo na Primorju u ovakvim situacijama. Ja sam svoje danas već odradio, više vremena sam izgubio za ispunjenje tablica nego za rad.
To je izgleda trend koji će jačati tim više što se sustav više osuvremjenjuje. Ugodan razgovor s jednom roditeljicom, ima i lijepih stvari oko ovog posla.
15:40 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 22.01.2019.

Magier



Jučer popodne i danas ujutro izgubljeno vrijeme, jučer natjecanje, danas administracija oko natjecanja, a popodne redovit rad. Mislim svake godine da me ništa ne može iznenaditi, ali nije tako. Odmah sam na testu primjetio ključnu riječ "Magier", intervju s jednim Magierom, bokte, kako bi učenici trebali znati što riječ znači, gledam tekst, pitaju lika što misli o najpoznatijem od njih Davidu Copperfieldu, sad sam još više zbunjen, Davida sam za razliku od djece ja pratio, koliko znam David je iluzionist, a "Magier" bi po meni trebao biti mađioničar, to su valjda oni što vade zečeve iz šešira, a ne stvaraju, poput Davida iluzije da npr. nestaje kip slobode. Kako bilo da bilo pobjednica mi ima izvrsnih 50 posto, možda je čak kakvom čarolijom pozovu i na županijsko natjecanje. Imam boljih fotki, možete vjerovati na riječ, ali za svaku na kojoj se može prepoznati učenik treba dobiti privolu roditelja za objavljivanje, tako da se vijesti o natjecanjima uglavnom više neće ni objavljivati na stranicama škola, natjecanja se ostati samo za zabavu i honorar sastavljačima testova.
13:17 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 21.01.2019.

Babac u minici



Nedjeljom obično ručamo u nekadašnjoj "Zlatnoj školjci", navukli smo se još dok je Barbieri to vodio. To je valjda jedini dan kad i mi obični smrtnici možemo parkirati auto tik uz Korzo. Ja sam mušterija od kobasica, a drugarica gušta malu pizzu, vjerojatno najveću malu u gradu. Poslije smo u suglasnosti s ovim tematskim vikendom otišli do Tower centra, drugarica je obilazila dućane, a Jin i ja smo zirkali okolo. Svakih par minuta naleti netko poznat za pozdraviti se i uopće nije dosadno.
U jednom trenutku, nisam ni shvatio da se zaustavio kod mene, obrati mi se potpuno nepozvan brko valjda mojih godina . "Jebote al ja mrzim kad babac obuče minicu." "Babac?!", odmjerih ja dedicu. "Pa ima sigurno četiri banke." "Meni je super.", odvratim ja nezainteresirano, a on odlazeći, nisam odmah ni čuo:"Da kad ne možeš birati." Nisam ga uspio snimiti, izlizane no logo traperice, brkovi prosijedi ono lički, baš klasični tip zavodnika. Poslije se zaustavio bivši učenik, kaže izvadio papire, ide u Englesku, da ste vidjeli koji sam imao cirkus noćas u bolnici na poslu, zemlja seljačina, tek tako.
10:42 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 20.01.2019.

Bez ideje za naslov



Umjesto ambiciozno planiranog odlaska do metropole, na par nepar naše ili slovenske, skoknuli smo samo do snijegom opkoljene industrijske zone. Otišao nam recevier za satelitsku, mislili eventualno kupiti novi, kad tamo ogromne razlike u cijenama, a ne kužimo u čemu je fora nit imamo koga pitati, na kraju ništa nismo uzeli osim kile limuna kod izuzetno simpatične cure na ulazu u "Građu". Usput koristim priliku za uporedno testiranje fotića, na ovom postu su fotografije dva moja i drugaričinog starog sonyja. Nova torta je jutros testirana, odlična po običaju, završio onu dosadnu biografiju Bukowskog, pred kraj i polemika jel bio alkoholičar, Linda Lee, zadnja žena, tvrdi da nije, jer bez obzira kakva bila večer, on bi drugi dan nastavio pisati. Sjećam se jednog smiješnog psihijatra, inače nekadašnjeg šefa svih tih medicinskih organizacija, križeva i sličnog ovdje, koji nam je na predavanju rekao da je dovoljno jednom tjedno popiti za biti ugrožena kategorija, inače pred smrt je osuđen zbog preprodaje lijekova za narkomane. Što god bilo istina, već je i u Metrou" pijača jako skupa, samo to sam eto zaboravio u Trstu pogledati. Danas ništa ne planiramo, sutra je zaboga već ponedjeljak.
13:16 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 19.01.2019.

Bajkovita Slovenija i Trieste shopping



Matija se probudio popodne nešto kasnije od planiranog pa smo reducirali plan vikend izleta, u prvoj kombinaciji je bila i Ljubljana, s naglascima ovaj put na shopping centre jer se još do kraja mjeseca očekuju, što bi mi rekli, poštenja sniženja, tu mislimo naravno na famoznih 70 posto. Još kad nešto kvalitetno postane demodirano, ništa bolje. Ovaj put smo izabrali naš citroen, kao udobnije vozilo od njegove škode i uzdali se da će Slovenci marljivo štititi svoje ceste od snijega i leda. I zbilja, čim smo prešli granicu čekali su nas prekrasni prizori uz cestu, dok na kraju nismo zavozili u pravu sniježnu bajku, al posipači cesta su bili u stalnom pogonu i cesta je bila besprijekorno čista, točnije sigurna. Za ručak nismo ništa eksperimentirali, legendarni ćevapi "Na burji", za hranu "Broz dobar skroz", vidio sam na konobarici i konobaru, imaju nove majice s crvenom petokrakom u centru. Matija je uzeo špikovane ćevape, 50 centi skuplje, al u svakom slučaju ljepšeg izgleda, mi ostali ne volimo nikakve dodatke, a i dobro je sjediti uz Matiju, on ne jede luk, a meni ga uvijek fali, tako da mi ga je ovaj put bilo skoro posve dovoljno. Zove nas, on je sebi već nabavio kartu, na koncert Uriah heep, sad krajem siječnja, u jednom klubu blizu Venecije, drugarica i ja se pokušavamo međusobno nagovoriti, da barem jedno od nas ide, nije cijena u pitanju, nego nismo više od klubova, na kraju mi ne idemo, al smo eto u autu nastavili s puštanjem muzike dotičnog benda.
Jučer ujutro u šetnji pasa mi je pajdaš rekao, kad je čuo da ću za Trst, da se oni ratni veterani znaju okupiti vikendom u Kozini u vinariji blizu bivšeg djutića, da gazda računa tečaj 1 prema 7 i vraća lovu po želji u kunama, gledao sam iz auta, nisam siguran jesam li dobro identificirao to mjesto. Inače nakon ručka volan je preuzeo Matija, on uvijek nalazi te sporedne vijugave prečice do cilja, prošli smo u Italiji kroz mjesto koje se zove Hrvati i vidjeli spomenik palim borcima iz drugog svjetskog rata, s petokrakom i svježim cvijećem okićen. Na kraju smo stigli u zbilja veliki shopping centar van svih naselja, i počela je zabava traženja izlaza za mog malog prijatelja, bez obzira na svuda prisutne znakove da su psi za razliku od pušača dobrodošli. Logično izlaz postoji samo na dnu, našli smo čak i travu, lijepo se majstor guštajući izvaljao, al nije obavio sve što bi trebao nakon obilnog ručka. Srećom u drugom centru, koji smo kasnije posjetili, a u kojem smo prošli vikend bili, Jin me odmah nepogrešivo odveo do izlaza i svog istina bijednog parkića, ali je bio učinkovit.
Drugarica je ubola lijepe nepromočive čizme na više nego pristojnoj cijeni i još jedan prikladni odjevni predmet, ja ovaj put nisam imao želja, meni je zbilja vrhunska zabava samo taj muving i guštanje u čekanju.
11:03 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 18.01.2019.

Vaso bez jaja



Umalo zaboravih objaviti odličnu varijaciju Vasine torte, kako priliči modernim vremenima, bez jaja.



Jučer specijalitet kuće, Jinovo omiljeno meso i moj omiljen krumpir.



Prijatelj opet zove popodne u Trst i Ljubljanu pa sam usprkos kiši odšetao do grada, dok je ekipa još spavala, kupiti još sto ojrića, kurs je isti kao prošli tjedan, još samo da se kiša malo urazumi.



Najlajkanija fotka danas na instagramu, zanimljivo, prije par godina bih sigurno drukčije odgovorio koja mi je dama ljepša iz ove perspektive.
11:41 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 17.01.2019.

Druga polovica radnog tjedna



Čitam jako dosadnu Sounesovu biografiju Bukowskom, nevjerojatno mi da se o tako zanimljivom piscu može napisati nešto ovako dosadno, onda malo guglam i stvari mi jasnije, tip se specijalizirao za pisanje biografija poznatih ličnosti i piše po svom istraživačkom šablonu, i nagrađivan je, neodoljivo me podsjeća na najavljena nagrađivanja u školstvu, dobro je u principu da se ljudi nagrađuju, sve dok ne bude traženo da nešablonski zanimljivi ljudi počnu biti kažnjavati, a sustav otprilike tako diše.
Jedino mi donekle zanimljivo to opisivanje njegovog bivanja na radnom mjestu, dok je još morao raditi za preživljavanje, prije razdoblja kad je mogao već živjeti od pisanja, zastrašujuće, vukla me paralela prema Thomasu Mannu, i on je u stvari pod stare dane strepio da mu nacisti ne zamrznu imovinu, rijetki u kapitalizmu bezbrižno prožive starost. Zanimljivo mi i da Linda Lee s kojom je počeo živjeti nakon svoje pedesete tvrdi da on pojma nije imao o ženama, kad su počeli zajedno živjeti i da je sve što je naučio naučio od nje, meni to ništa ne oduzima zanimljivosti pisanja i o "onom o čemu nije imao pojma".
Jučer odličan ručak, danas sad samo s doručkom u želucu žurim na posao, mala utjeha su mi bili juros očajnici u kolonama koji su rano morali srljati na posao i žene koje se za volanima šminkaju, poludio sam, fotka mi nije uspjela.
11:34 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 16.01.2019.

Čestitost ruba



Alternativni naslov današnjeg posta bio je "Opet ćevapi". Ne sugerira to nikakvo nezadovoljstvo, naprotiv, ponavljanje odličnog u zadanoj situaciji zna biti optimalno rješenje.
Čitam nešto slično o životu, izgleda da nisam izabrao pravu lektiru pred današnji sat na kojem bih trebao motivirati one koji me ponekad i slušaju.
12:09 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 15.01.2019.

Loga i logika



Danas toplije na radnom mjestu. Zanimljivo, jučer nisu radili ni neki kompjutori, informatičarka sumnjala na spojeve, došao mladi kolega sasvim desetog usmjerenja, kaže samo im hladno, treba ih zagrijati, i učiniše to na originalan način, proradiše. Meni samo krivo što sam ispao glup, imao sam nastavu u malom kabinetu s klimom, tek na kraju mi palo na pamet da klima uređaji mogu i grijati.
Inače je dobro, mada osjećam da se događaju i neke ružnije stvari. Ipak s ovim e dnevnicima možeš dobro eskivirati manje ugodna druženja, ne moraš baš svaki odmor u zbornicu, moguće da u budućnosti postanu i sasvim suvišne. Inače hodam u wallmaxxicama, iako me je jučer poklopila učenica, ali profesore, to je marka za starije ljude.
16:42 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 14.01.2019.

Post poput ponedjeljka



Počelo je. Jučer smo isprobali jednu preporučenu destinaciju za zadnji praznični ručak, ovaj put sam ja lošije prošao, pizza je navodno bila vrhunska, ćevapi meni bez veze, Jin pak nije bio baš nezadovoljan, kad sam mu odobrio degustaciju.
Hladno je i na poslu.
14:37 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 13.01.2019.

Trst- drugi dan



Jučer smo se oko jedan popodne spremali baš komotno ručati, kad je stigla poruka od Matije da njih dvojica moraju u Trst i da su u 13.30 pred našom zgradom. Imali smo grah, otvorili domaće krastavce iz Slavonije i uspjeli smo nekako odgoditi polazak za 14, s tim da smo i tu kasnili. Matija je svojim načinom vožnje sve to nadoknadio, a mi smo se uvjerili koliko je naš citroen ugodniji od njegove škode, međutim tu ne treba njurgati, dapače, zlatna prilika još jednom posve opušteno za lijepi susjedni grad. Matija nas je iskrcao u centru, ovaj put je bio još dan, pa sam ispočetka fotkao sa starijim zgodnijim fotićem, to su ove fotke bez datuma, lako ih je razlikovati. Suputniku smo mi bili prespori, jer Trst je pun pasa, i Jin stalno zastajkuje i snifa poput narkomana, te smo ubrzo opet ostali sami. Matija je naime hrlio na magistralu u susret bratu, koji je, ako sam dobro shvatio na zimovanju shvatio da mu je istekla putovnica i on mu je nosio novu.
Nikamo nismo žurili pa smo prepustili Jinu da određuje tempo i to nas je dosta usporilo, zato toliko fotki izloga. Kako je malo i bauljao u krug, nekoliko puta smo naletili na jednu mladu pit bullicu, kojoj se jako svidio, a ni on nije bio ravnodušan tako da smo prisustvovali i romansi, pri trećem susretu je valjda bio malo nagao, ona je zarežala, on još žešće i romansi je bio kraj. Ovaj put smo imali eura, ja sam ujutro kupio sto jako povoljno po 7,43, te je drugarica brzo odustala od kombinacije za kupovinu u Desigualu dan prije i ubrzo se iskristalizirala dilema između šik torbice i parfema. Završilo je neočekivano, ništa nismo kupili, torbica je očekivano pobijedila, dizajn mene podsjeća na Mondrianove najpoznatije radove, no bila je za nijansu ipak preskupa i s popustom od 20 posto.
Našli smo se kad se po centru već sve pozatvaralo, Matija uvijek vozi svojim putevima, tako smo u Trst ušli preko Doline, mislim da se tako to predgrađe zove, tako da smo na povratku shvatili da nas je odvezao u neki trgovački centar tek kad smo već bili u garaži istog. Drugarica se odmah uputila u supermarket, njih dvojica u potrazi za tko zna čim, a Jin i ja smo uspješno našli izlaz za van na zrak. Problem s mojim psom je što je jako pristojan, pa kaka samo po travi i to tamo gdje nema hektike ni stresa, a to je u centru Trsta nemoguće naći, Berlin je npr. neusporedivo zeleniji. Nismo svejedno uspjeli, no sve je jutros nadoknadio u svojoj Rijeci, drugarica je eto uspjela potrošiti barem sitniš od jučer, htjela me kao jučer gorgonzolom, iznenaditi danas pršutom poznate talijanske marke, pred blagajnom je vidjela da je malo s donje strane malo pozelenio i iživcirala se, fuj, taj kapitalizam je sve nepodnošljiviji.
12:23 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 12.01.2019.

Topla čokolada u Trstu



Jučer je bio planiran Trst, no činilo mi se da od toga neće biti ništa. Drugarica i drug pas su izgleda opet navečer bdjeli i nastavili prije podne spavati. Ipak nakon podnevne kave se krenulo bez ručka, što bude bude, ionako je planirano samo malo spize. Iako se nismo dogovarali pogodio sam plan, ćevapi "Na burji", kod Titovih slovenskih fanova. Na ulazu su me obradovali novim dodatnim detaljem, jasno vidljiv znak da su psi dobrodošli. Ćevapi dobri, čak mi se čini veći nego obično, jedva svladasmo dvije porcije. U Trstu smo parkirali u luci u centru s dogovorom za šetnju i ako usput nađemo neki supermarket da ni ne idemo u Giuliju. Tako je i bilo. Zaboravili smo samo jednu sitnicu, da je vrijeme velikih rasprodaja, ne onih falš kao često kod nas, i zapelo se odmah u omiljenom Desigualu. Ipak ništa nismo kupili, vidjet ćemo koliko će nam ostati kad nabavimo kavu i ostale sitnice, ja sam neplanirano dobio i gorgonzole pride. Iako je bilo svježe ali ne prehladno drugarica je inzistirala na kavi negdje na trgu, meni se činilo da nemam sreće, kolači svi dnevni rasprodani, nema ono da stoji par dana, konobar se trudi, sugerira, na kraju uzimam toplu čokoladu, i mogu napisati da zbilja bolju toplu čokoladu nisam nikad pio. Drugarica računa, može kupiti ono što je planirala u Desigualu, te platiti parkiranje bez peglanja kartice, no kasnimo par minuta, dućan je radio do sedam i pol kao što sam pretpostavio.
Ipak usput fotkam u knjižari nešto za Meka, dok je u Sloveniji Tito atrakcija, u Italiji je opet u prvom planu Mussolini. Dolazimo u Rijeku, idemo na net prije spavanja, prijatelj pak danas, u subotu, planira u Trst, ali ne prije podne, ja jutros za svaki slučaj u gradu kupujem 100 eurića, opet se nidsam ošišao, opet gužva kod moje frizerke, počeću valjda po prvi put ponedjeljak radnu sezonu neobrijane glave.
10:57 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 11.01.2019.

Postinjske kobasice su super



Nakon izuzetno ranog ručka uputili smo se na Krk vidjeti splitske prijatelje, ja sam im između ostalog i vjenčani kum. I oni uglavnom vikendima bježe na selo, oni imaju dolje svoje Postinje, to je izgleda jedini način sačuvati živce u ovo vrijeme kad barabe vladaju i zagađuju na sve moguće načine tuđe živote. Najprije nas zatiče tužna vijest, nema njihove trinaestogodišnje kujice, napustila ih za Božić. Teški su to gubici, ljude otkako su dobrano sustavno zagovnili sve manje žalimo, psi ostaju svoji. Časte nas naravno svime domaćim, i pijuckam nakon dugog vremena pravi jeger. Dogovaramo se da ćemo u Postinjama prvi probati i jeger što oni sami rade, vele da im pelin izvrsno uspijeva. Ja sam prvi dragovoljac za možebitno trovanje, za tolike vrste trava i njihovo prepoznavanje nitko nije ekspert. Saznajemo za nove vlasnike nekih krčkih zgrada, tamo je kao i drugdje u ovoj državi, tko ima i dalje se širi, pada mi na pamet ono što me jučer ujutro pogodilo, najbolji stručnjaci iz povijesti umjetnosti su na dnu društvene ljestvice, bez posla, ostaje nam samo manje se s njima družiti, previše se ogorčenja tu skupilo.
Danas smo isto isplanirali put, gutamo zadnje neradne sate, ali vjerojatno ništa od toga, ritam slobode nije više jednostavno zadržati.
p.s.
Jučerašnju gastronomiju nisam spominjao, pa nek barem ide u naslov :D
11:22 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 10.01.2019.

Post zasad mora ići!



Izuzetno neugodno jutro, što je najgore bila gužva, nisam uspio obrijati glavu. Sreo par izrazito nadrkanih skoro pa prijatelja, kako izbjegavam ljude polako zaboravljam kako se loše živi. Kad sam se vratio doma, odmah smo trebali na put, pa nije bilo posta. Nevjerojatno mi je kad su inače inteligentni ljudi postali autsajderi i misle da su negdje nešto eto oni pogriješili, pa pogriješio si, jebite se svi vi liberali, posebno vi koje je vaša demokracija sjebala, ovima drugima koji su svjesni da sustav ne valja, a ne može se ništa napraviti, isto mi i za njih već svejedno, na kraju će meni nepasivnom biti najgore xD
21:13 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 09.01.2019.

Judi



Isklizuje mi godišnji, već počinje nervoza. Nikamo se zarad snijega ne upućujemo. Pročitao dobar broj knjiga, zadnja "Judi i bestije" od Miljenka Smoje, prvi dio mi zanimljiv, najviše zbog opisa psa Šarka iz malog mista, drugi malo dosadniji, to je u stvari jedan vid dnevnika iz domovinskog rata. Iznenadila me žestina Smojinog patriotizma, te bezobzirna kritika Omišana i još nekih što su bježali s ratišta. O autoru sam inače čitao samo gluposti, te Jugoslaven, te orjunaš, te ovo, te ono. Shvatio sam da je problem što je pisao u Feralu, kao da ljudi mogu birati gdje će raditi, ni ja nikad nisam imao priliku raditi u slobodnoj školi Summerhill il barem Leipziškoj ili Neninoj hamburškoj inačici. Šteta,umro je 1995., a nitko se nije objektivno osvrnuo na njegove zadnje godine.
Jučer popodne me obradovao poklon Nove tv. Volim primati darove neovisno o tome, s logom ili bez njega. Zanimljivo, nedostajala nam baš jedna politarska termosica. Boja me oduševila, neki se sjećaju da mi je takav bio i fotić, malo ženskasta, što je primjetio Dražen ili tko već. Inače boja mene uvijek podsjeti na najdražu boju moje omiljene njemačke teroristice, boju trule višnje. Nadam se da će pokazati istrajnost, kod nas termosice vrlo brzo rikavaju. U svakom slučaju lijep čin onih od kojih to nisam očekivao.
14:00 | Komentari (15) | Print | ^ |

utorak, 08.01.2019.

Miris polovnog freaka



Jučer naravno za doručak ostatak prethodnog dana, za ručak nezaobilazna sarma, malo pojačana, sve skupa uobičajena postsilvesterska raskoš. Poslije idemo kupiti radenske, cigarete i šampon, naravno svašta se nađe, radenska zaboravljena. Već duže vrijeme drugaricu iritira što sam ja, koji sam uvijek, iako sam se trudio ponašati kao najnemarniji od svih u društvu, znači uvijek sam koristio najbolje mirise, sad neko vrijeme, kao neki vid prosvjeda, počeo kupovati brion il kako se to najjeftinije toaletno smeće sad zove, za poslije brijanja. E jučer sam neoprezno, pred njenim očima, bacio konačno ispražnjenu bočicu u smeće. Inače moj Dior (Eau de sauvage), kojeg sam si kao student i kasnije mladi profa mogao priuštiti, sad je nešto ispod 700 kuna. Slabo se prodaje kak mi je teta rekla, al to samo zato što bogate seljačine automatski kupuju najskuplje ili preporučene na portalima, a skupljih od ovog i modernijih i te kako ima. Brion je ispod 20 kuna, i to što se meni jebe kako mirišem, što rekoh, mirišem ipak bolje od smrdljivog sustava, kaže drugarica, nije to samo moj problem, jer učenice koje mirisi zanimaju, ne prepoznaju životni sarkazam nezadovoljnog profa, nego mogu zaključiti, iako zbilja stavljam minimum tog sranja na sebe, da prof nema ukusa.
Tako smo Jin i ja jučer čekali i čudili se koliko dugo traje kupovina tih osnovnih namirnica i odmah sam po drugaričinom zadovoljstvu shvatio da je nešto izmaklo kontroli. Bila je navodno zbilja "poštena ponuda" za jedan od najboljih mirisa uopće. Drugarica voli citirati ono o otmjenom propadanju, ili da nismo toliko bogati za kupovinu jeftinih stvari, a ja se sjetim pak one kako smo na rubu provalije i napravit ćemo odlučni korak naprijed.
Jednom davno sam od prijateljice dobio kompliment u nepoznatom društvu, da sam ja najveći freak u njenom društvu (nosio sam tad dugu kosu i bradu), na što je lik odmah odmahnuo rukom, da freakovi ne peru kosu ili je peru tako da se to ne primjeti, nikad me se nizašto nije moglo prodati.
12:00 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 07.01.2019.

Drugarica uzvraća udarac



Naslov može zavarati, nažalost drugarica ne može uzvratiti udarac sustavu koji ju je prisilio u prijevremenu mirovinu, jer je jednostavno ne treba kreativne i stvaralački raspoložene djelatnike, nego one koji znaju popunjavati tablice i skupljati bodove.
Naslov je pogrešan jer u igri koju smo sami sebi stvorili u slobodne dane udaraca nema, samo se majstorice nadopunjuju u onome što nam je još dopušteno i moguće, organizaciji druženja uz gastronomske vrhunce, za Božić je bila Dolores, sad smo se sjetili da prošle godine sticajem okolnosti nismo slavili moj rođendan pa smo ponudili gostoprimstvo onima što su mogli doći.
Plan je bio skiciran kako slijedi, u hodu su slijedile izmjene, otpalo je npr. punjenje jaja:

Proslava NF-ovog rođendana:

Tema: janko

svečani meni

hladno predjelo:

pršut od janjetine
salama od divljači
dimljene kobasice od svinjetine
dimljene kobasice od divljači
slanina
rotkvice
jaja punjena buncekom
skuta

goveđa juha s rezancima

toplo predjelo

tjestenina s dimljenom janjetinom i sušenim vrganjima

glavno jelo:

pileći ražnjići
svinjski ražnjići
krumpir pečen u janjećem soku
francuska salata
salata od crvenog kupusa

desert:

sladoled s marcipanom
čokoladna torta s vrhnjem
punč kocke
voćna plata

Iako na fotki izgleda drukčije, aktivno se gozbio i Jin, u pauzi do glavnog jela malo smo i prošetali i oslobodili prostor za vrhunce večeri, gospodin me jutros probudio, što zadnje vrijeme baš i ne radi, sve je bilo dobro i kako treba biti, iako je i on sinoć pretjerao s hranom. Još jedno od neovdašnjih popodneva i večeri.
11:54 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 06.01.2019.

Čekanje pred dućanom



Zahvaljujući besmislenim pravilima imam izgovor za gluvarenja, koja jako volim, no u radne dane za to nemam vremena. Tako ne posjećujem više groblja, nikad mi za razliku od Böllovih junaka nisu bila zanimljiva, jer pas ne smije unutra, čekam iz istog razloga pred bolnicama, govorim kod nas, u Berlinu sam se s Jinom našetao krugovima istih, kod nas ih volim još manje nego groblja, ono stalno me prati osjećaj moguće zaraze, a daleko najugodnija su čekanja pred dućanima. Tad počinje uobičajeni ritual, šetamo dok Jin ne obavi veliku nuždu, naučio je već da tek nakon toga može zaleći, i onda i ja stanem, i obojica zujimo i buljimo uglavnom u prolaznice i kujice. Naravno svakom govancetu nazdravim vađenjem i gutljajem iz pljoske, na kojem se sad već jedva razaznaje Cheov lik i nastavimo šalabajzati.
14:13 | Komentari (7) | Print | ^ |

subota, 05.01.2019.

Slana janjetina



Eto i to smo probali, sušenu janjetinu, nabavili smo između ostalog jedan povelik komad, sjajno je izgledao. I zbilja, glede kvalitete sjajno, jedino preslano.
Umjesto guštanja u slobodnim danima slušamo glazbu bušilice, susjed renovira kupaonicu. Ne mogu se ljutiti, jučer mi se ponudio pomoći oko nošenja zbilja povelikog madraca u potkrovlje, kad sam glatko odbio, čak je pitao jel sigurno.
U gradu danas prilično pusto, izgleda da je dosta naroda ipak zbrisalo na skijanje, očekujem fejs i instagram izvješća. Ja ću ipak sigurno više guštati u Africi jučer spomenute blogerice. Primjetio sam na tržnici da limun baš i nije nešto pojeftinio, med je naravno svoj na svome, meso kao i prije u Virovitici znatno jeftinije, samo naslovi po portalima govore da se situacija promijenila, a dobro. Kažu i da manje fotkam žene, pa nije uvijek sve do mene...
15:08 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 04.01.2019.

Hrvatska cestovna avantura

Na drugom blog servisu pratim avanture naše blogerice Ani ram na safariju u Tanzaniji i lovljenju miša u sobi, eto za patent s plastičnom u te svrhe nisam znao. Ipak sve je to ništa prema onome što smo drugarica, ja i hrabri mali bijeli pas doživjeli jučer u Lijepoj održavanoj našoj. Disciplinirano smo pogledali na teve vijesti, kažu smirivanje vremena popodne i u unutrašnjosti i na moru, te krenuli iz Virovitice i izabrali put preko Bjelovara, doduše nešto duže treba do autoputa, ali je uglavnom ugodnija vožnja.
Nekad bilo sad se spominjalo. Nije dugo trebalo da zapadnemo u mećavu i dođe do prvih proklizavanja na neodržavanim cestama. U jednom momentu nas je kritično zanijelo, drugarica je srećom kočila brzinom, ne kočnicom, auto se zaustavio na sredini ceste i sekundu poslije, dok još nije ni stabilno stajao, idiot s kamiončinom je projurio s naše desne strane. Uz drugaričinu vještinu i dozu sreće probili smo se praktično naslijepo do autoputa, no ni on nije bio nešto znatno bolje održavan, barem ne do prilaza Zagrebu, tamo je ipak čišćeno, možda Bandićevi ljudi zbilja nešto delaju.
Nakon što smo dospjeli na riječki autoput, nakon kućica savršeno čišćen, napravili smo pauzu za punjenje benzina, drugarica se nadala besplatnoj kavi kao prošli put za račun preko 300 kuna, ispalo je da je to bila kratkotrajna božićna akcija. Jin voli snijeg i počeo je uživati u njemu, na njegovu žalost morali smo brzo dalje, ja sam bocu pića iz prtljažnika premjestio na suvozačko mjesto. Ni u jednom momentu mi nije palo na pamet snimati prekrasan ples pahuljica uz let na šoferšajbu. Na ovoj cesti je ralica bilo, neke su bile jako brze, pa se događalo da auti koji ne mogu pratiti jurnjavu, jednostavno odustanu, parkiraju sa streane i čekaju sljedeću sporiju. Mi smo polagano i usamljeni klizili naprijed. Nismo mogli ni do lanaca jer smo otraga vozili madrac, koji je sve knap ispunio. U jednom momentu smo zaobišli grupu mladih dečkiju koji cool piju i pišaju nasred ceste, nijedna cura, nije mi se dalo dokumentirati. Na kraju smo eto sretno stigli, raspakiravanje onog što je trebalo u frižider nas je već malo razvedrilo.
Palo mi je na pamet, i kad sam radio u burevitom Jablancu na prvom radnom mjestu, primjetio sam često laganje u medijima o stanju na prometnicama, to je valjda neki viši interes i nema veze s trenutno vladajućim sustavom, onda socijalizmom, sad kažu kapitalizmom. Al oke, sve je dobro kad se dobro svrši.
13:28 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 03.01.2019.

Pomirba i studen



Sinoć snijeg, jutros jako zahladnjelo, inače nemirna noć, malo smo zdravstveno načeti, sva sreća da smo se pomirili s psom. Ukrcali jučer ogromni madrac u auto, zbilja nisam vjerovao da ćemo uspjeti, ma meni iznenađenje i da sam ga sam odnio iz podruma u auto, navodno sam još jednom to uradio, ne pamtim takve poduhvate, al ga je drugarica majstorski smjestila, čak ćemo moći normalno sjediti u vožnji. Inače i pri shoppingu uspješan dan, nabavio nešto što si eto u financijski znatno boljim vremenima nisam mogao priuštiti, levisice 501, doduše u second hand dućanu, nisam im mogao naći grešku, osim što im je rasporak, jel se tak to hrvatski kaže, kopča starinski na gumbe, baš kao nekad.
Ma nije loše ovdje, al prestudeno kad nas dvojica mladića obično ustajemo.
p.s.
Možda nekom nije jasno zašto sam opalio jednu od fotki, pa obradovalo me da će spomenik sad stalno morati gledati roza dvorac i roza staze oko njega zubo
10:50 | Komentari (7) | Print | ^ |

srijeda, 02.01.2019.

Ne razočarat psa svog



Jutros mi je kroz glavu prošlo nešto sasvim logično, na isti način kako ja s dosta prezira promatram "preparirane i programirane" ljude, koji "ne znaju što čine", jer uopće ne kuže društvene mehanizme manipulacije, manipuliram i ja sam sobom uvodeći pisanje bloga u svakodnevni sustav rutine. Ne smatram to, kako nas to sad podučavaju popularna istraživanja, ovisnošću i besmislenim trošenjem vremena u nestvarnom virtualnom svijetu, u kojem tražimo potvrdu od ljudi nepostojećih u našem svakodnevnom životu, jebe mi se za takva istraživanja očito otuđenijih od sebe, malo me zabrinulo to, jer u ovdje u gostima uobičajeno vrijeme za pisanje posta, nije išlo i bez veze sam se silio više od pola sata, jednostavno sam bio zaokupljen problemom koji bi valjda trebao biti važniji od tog posta, naime pas je od sinoć ljut na nas, navikao je svuda ići s nama, a u jedan stan voljom domaćina nije mogao, ostavili smo ga kod njegovih dvoje prijatelja, no to mu je već bila kap koja mu je prešla punu čašu, nakon novogodišnjeg ljudskog zvjerskog divljanja vani i on po prvi put noćas nije nadzirao našu sobu i čuvao nas, niti me je jutros došao buditi za šetnju. Stvarni život je tako stvorio grozan problem, a ja eto pokušao napisati post, kao da se ništa ne događa. E to me zabrinulo, a ne pomodne gluposti tipa, koliko vremena dnevno provodite uz kompjutor.
p.s.
Upravo me zovu na ručak, kasnit će posjeti drugim blogovima!
14:04 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 01.01.2019.

Prošlo je



Zadnje događanje u staroj godini bio je odnošenje dijela aranžmana na virovitičko groblje. Sve lijepo kao što to pristojni stariji ljudi rade. Kad smo se vratili doma na fejsu me zatekla vijest o smrti šahista s kojim sam nedavno igrao, na prvoj ploči kontra Crikvenice. On je napadao, ja se branio, u jednom momentu se nasmijao i pitao, jeste li možda za remi. Pružio sam mu ruku u znak prihvaćanja, on je rekao, izgleda da ste Vi bolje računali, nisam ga razočarao prešutivši da u zadnje vrijeme izuzetno rijetko računam. Svejedno bed umrijeti na staru godinu.
Poslije sam procijenio da ću ipak morati izdržati do ponoći na nogama, naime pucalo je i pas je bio prestrašen. Domaćini su na teve gledali smisao života Monty Pythona, nas dvojica uglavnom gestikulirali u manjoj sobi. Legao sam i odmah zaspao čim se malo stišalo iza ponoći, Jin me probudio lizanjem oko sedam. Izašli smo, vani je bilo jako hladno, pas je bio znatno bolje, obavio sve što je nužno, čak zaskočio, mada ne najuspješnije, jednu odbjeglu kujicu, koju je gazdarica jurila.
Jedna djevojka se očito vraćala s dočeka, malo sam zadržao pogled razmišljajući isplati li mi se vaditi fotić i pokušati je snimiti, pobjegla je instiktivno na drugu stranu ulice. Nisam uspio pročitati s lica jel joj bilo dobro.
09:59 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.