Umjesto ambiciozno planiranog odlaska do metropole, na par nepar naše ili slovenske, skoknuli smo samo do snijegom opkoljene industrijske zone. Otišao nam recevier za satelitsku, mislili eventualno kupiti novi, kad tamo ogromne razlike u cijenama, a ne kužimo u čemu je fora nit imamo koga pitati, na kraju ništa nismo uzeli osim kile limuna kod izuzetno simpatične cure na ulazu u "Građu". Usput koristim priliku za uporedno testiranje fotića, na ovom postu su fotografije dva moja i drugaričinog starog sonyja. Nova torta je jutros testirana, odlična po običaju, završio onu dosadnu biografiju Bukowskog, pred kraj i polemika jel bio alkoholičar, Linda Lee, zadnja žena, tvrdi da nije, jer bez obzira kakva bila večer, on bi drugi dan nastavio pisati. Sjećam se jednog smiješnog psihijatra, inače nekadašnjeg šefa svih tih medicinskih organizacija, križeva i sličnog ovdje, koji nam je na predavanju rekao da je dovoljno jednom tjedno popiti za biti ugrožena kategorija, inače pred smrt je osuđen zbog preprodaje lijekova za narkomane. Što god bilo istina, već je i u Metrou" pijača jako skupa, samo to sam eto zaboravio u Trstu pogledati. Danas ništa ne planiramo, sutra je zaboga već ponedjeljak.