utorak, 01.01.2019.

Prošlo je



Zadnje događanje u staroj godini bio je odnošenje dijela aranžmana na virovitičko groblje. Sve lijepo kao što to pristojni stariji ljudi rade. Kad smo se vratili doma na fejsu me zatekla vijest o smrti šahista s kojim sam nedavno igrao, na prvoj ploči kontra Crikvenice. On je napadao, ja se branio, u jednom momentu se nasmijao i pitao, jeste li možda za remi. Pružio sam mu ruku u znak prihvaćanja, on je rekao, izgleda da ste Vi bolje računali, nisam ga razočarao prešutivši da u zadnje vrijeme izuzetno rijetko računam. Svejedno bed umrijeti na staru godinu.
Poslije sam procijenio da ću ipak morati izdržati do ponoći na nogama, naime pucalo je i pas je bio prestrašen. Domaćini su na teve gledali smisao života Monty Pythona, nas dvojica uglavnom gestikulirali u manjoj sobi. Legao sam i odmah zaspao čim se malo stišalo iza ponoći, Jin me probudio lizanjem oko sedam. Izašli smo, vani je bilo jako hladno, pas je bio znatno bolje, obavio sve što je nužno, čak zaskočio, mada ne najuspješnije, jednu odbjeglu kujicu, koju je gazdarica jurila.
Jedna djevojka se očito vraćala s dočeka, malo sam zadržao pogled razmišljajući isplati li mi se vaditi fotić i pokušati je snimiti, pobjegla je instiktivno na drugu stranu ulice. Nisam uspio pročitati s lica jel joj bilo dobro.
09:59 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.