Jučer baš kad sam čitao o godišnjici smrti kralja ovrha zovu me iz banke radi povrata dijela novca koji sam uplaćivao za nešto "na što nisam imao pravo", odnosno stan pokojnog oca, budući da je isti prodan, mogu eventualno dobiti nazad ono što sam uplatio nakon što je prodan. Znači indirektno saznajem da sam možda izgubio sudski spor, a možda se samo naš kapitalizam dokazuje kao sustav u kojem je lopovima sve moguće, pogotovo ako imaju veze u pravosuđu. S rogatim se ne može bosti, ali eto, danas mi nitko iz banke ne odgovara na mail, možda ne dobijem ni tih par stotina kuna, druga fotka snimljena ispred banke.
Ništa, skoknuli onda do omiljenog dućana, Jin odgovorno obavio veliku nuždu ispred, barem nešto za ljepotu dana, pomislih, i onda pogledah u nebo i, opa, snimaj. Dobro je što ništa što nam se događa nije neočekivano, Kafka je to davno sve opisao, pa nema nekadašnjih sekiracija oko nepravdi, šuti i radi dok ti to dopuštaju. Blogerica Leeloo na fejsu pita koja nam je najdraža pjesma, odmah bez razmišljana stavljam "White Rabbit" od Grace Slick, slušam i smiješim se na taj moćan glas, kad smo već kod bijele, dobar je i "White riot" od Clasha, ali kome je ovdje više do pobuna, prošla su ta slavna vremena.
|