Marketing
Trst- drugi dan
Jučer smo se oko jedan popodne spremali baš komotno ručati, kad je stigla poruka od Matije da njih dvojica moraju u Trst i da su u 13.30 pred našom zgradom. Imali smo grah, otvorili domaće krastavce iz Slavonije i uspjeli smo nekako odgoditi polazak za 14, s tim da smo i tu kasnili. Matija je svojim načinom vožnje sve to nadoknadio, a mi smo se uvjerili koliko je naš citroen ugodniji od njegove škode, međutim tu ne treba njurgati, dapače, zlatna prilika još jednom posve opušteno za lijepi susjedni grad. Matija nas je iskrcao u centru, ovaj put je bio još dan, pa sam ispočetka fotkao sa starijim zgodnijim fotićem, to su ove fotke bez datuma, lako ih je razlikovati. Suputniku smo mi bili prespori, jer Trst je pun pasa, i Jin stalno zastajkuje i snifa poput narkomana, te smo ubrzo opet ostali sami. Matija je naime hrlio na magistralu u susret bratu, koji je, ako sam dobro shvatio na zimovanju shvatio da mu je istekla putovnica i on mu je nosio novu.
Nikamo nismo žurili pa smo prepustili Jinu da određuje tempo i to nas je dosta usporilo, zato toliko fotki izloga. Kako je malo i bauljao u krug, nekoliko puta smo naletili na jednu mladu pit bullicu, kojoj se jako svidio, a ni on nije bio ravnodušan tako da smo prisustvovali i romansi, pri trećem susretu je valjda bio malo nagao, ona je zarežala, on još žešće i romansi je bio kraj. Ovaj put smo imali eura, ja sam ujutro kupio sto jako povoljno po 7,43, te je drugarica brzo odustala od kombinacije za kupovinu u Desigualu dan prije i ubrzo se iskristalizirala dilema između šik torbice i parfema. Završilo je neočekivano, ništa nismo kupili, torbica je očekivano pobijedila, dizajn mene podsjeća na Mondrianove najpoznatije radove, no bila je za nijansu ipak preskupa i s popustom od 20 posto.
Našli smo se kad se po centru već sve pozatvaralo, Matija uvijek vozi svojim putevima, tako smo u Trst ušli preko Doline, mislim da se tako to predgrađe zove, tako da smo na povratku shvatili da nas je odvezao u neki trgovački centar tek kad smo već bili u garaži istog. Drugarica se odmah uputila u supermarket, njih dvojica u potrazi za tko zna čim, a Jin i ja smo uspješno našli izlaz za van na zrak. Problem s mojim psom je što je jako pristojan, pa kaka samo po travi i to tamo gdje nema hektike ni stresa, a to je u centru Trsta nemoguće naći, Berlin je npr. neusporedivo zeleniji. Nismo svejedno uspjeli, no sve je jutros nadoknadio u svojoj Rijeci, drugarica je eto uspjela potrošiti barem sitniš od jučer, htjela me kao jučer gorgonzolom, iznenaditi danas pršutom poznate talijanske marke, pred blagajnom je vidjela da je malo s donje strane malo pozelenio i iživcirala se, fuj, taj kapitalizam je sve nepodnošljiviji.
Post je objavljen 13.01.2019. u 12:23 sati.