Marketing
Ne razočarat psa svog
Jutros mi je kroz glavu prošlo nešto sasvim logično, na isti način kako ja s dosta prezira promatram "preparirane i programirane" ljude, koji "ne znaju što čine", jer uopće ne kuže društvene mehanizme manipulacije, manipuliram i ja sam sobom uvodeći pisanje bloga u svakodnevni sustav rutine. Ne smatram to, kako nas to sad podučavaju popularna istraživanja, ovisnošću i besmislenim trošenjem vremena u nestvarnom virtualnom svijetu, u kojem tražimo potvrdu od ljudi nepostojećih u našem svakodnevnom životu, jebe mi se za takva istraživanja očito otuđenijih od sebe, malo me zabrinulo to, jer u ovdje u gostima uobičajeno vrijeme za pisanje posta, nije išlo i bez veze sam se silio više od pola sata, jednostavno sam bio zaokupljen problemom koji bi valjda trebao biti važniji od tog posta, naime pas je od sinoć ljut na nas, navikao je svuda ići s nama, a u jedan stan voljom domaćina nije mogao, ostavili smo ga kod njegovih dvoje prijatelja, no to mu je već bila kap koja mu je prešla punu čašu, nakon novogodišnjeg ljudskog zvjerskog divljanja vani i on po prvi put noćas nije nadzirao našu sobu i čuvao nas, niti me je jutros došao buditi za šetnju. Stvarni život je tako stvorio grozan problem, a ja eto pokušao napisati post, kao da se ništa ne događa. E to me zabrinulo, a ne pomodne gluposti tipa, koliko vremena dnevno provodite uz kompjutor.
p.s.
Upravo me zovu na ručak, kasnit će posjeti drugim blogovima!
Post je objavljen 02.01.2019. u 14:04 sati.