Jučer je bio planiran Trst, no činilo mi se da od toga neće biti ništa. Drugarica i drug pas su izgleda opet navečer bdjeli i nastavili prije podne spavati. Ipak nakon podnevne kave se krenulo bez ručka, što bude bude, ionako je planirano samo malo spize. Iako se nismo dogovarali pogodio sam plan, ćevapi "Na burji", kod Titovih slovenskih fanova. Na ulazu su me obradovali novim dodatnim detaljem, jasno vidljiv znak da su psi dobrodošli. Ćevapi dobri, čak mi se čini veći nego obično, jedva svladasmo dvije porcije. U Trstu smo parkirali u luci u centru s dogovorom za šetnju i ako usput nađemo neki supermarket da ni ne idemo u Giuliju. Tako je i bilo. Zaboravili smo samo jednu sitnicu, da je vrijeme velikih rasprodaja, ne onih falš kao često kod nas, i zapelo se odmah u omiljenom Desigualu. Ipak ništa nismo kupili, vidjet ćemo koliko će nam ostati kad nabavimo kavu i ostale sitnice, ja sam neplanirano dobio i gorgonzole pride. Iako je bilo svježe ali ne prehladno drugarica je inzistirala na kavi negdje na trgu, meni se činilo da nemam sreće, kolači svi dnevni rasprodani, nema ono da stoji par dana, konobar se trudi, sugerira, na kraju uzimam toplu čokoladu, i mogu napisati da zbilja bolju toplu čokoladu nisam nikad pio. Drugarica računa, može kupiti ono što je planirala u Desigualu, te platiti parkiranje bez peglanja kartice, no kasnimo par minuta, dućan je radio do sedam i pol kao što sam pretpostavio.
Ipak usput fotkam u knjižari nešto za Meka, dok je u Sloveniji Tito atrakcija, u Italiji je opet u prvom planu Mussolini. Dolazimo u Rijeku, idemo na net prije spavanja, prijatelj pak danas, u subotu, planira u Trst, ali ne prije podne, ja jutros za svaki slučaj u gradu kupujem 100 eurića, opet se nidsam ošišao, opet gužva kod moje frizerke, počeću valjda po prvi put ponedjeljak radnu sezonu neobrijane glave.