Nachtfresser

Na drugom blog servisu pratim avanture naše blogerice Ani ram na safariju u Tanzaniji i lovljenju miša u sobi, eto za patent s plastičnom u te svrhe nisam znao. Ipak sve je to ništa prema onome što smo drugarica, ja i hrabri mali bijeli pas doživjeli jučer u Lijepoj održavanoj našoj. Disciplinirano smo pogledali na teve vijesti, kažu smirivanje vremena popodne i u unutrašnjosti i na moru, te krenuli iz Virovitice i izabrali put preko Bjelovara, doduše nešto duže treba do autoputa, ali je uglavnom ugodnija vožnja.
Nekad bilo sad se spominjalo. Nije dugo trebalo da zapadnemo u mećavu i dođe do prvih proklizavanja na neodržavanim cestama. U jednom momentu nas je kritično zanijelo, drugarica je srećom kočila brzinom, ne kočnicom, auto se zaustavio na sredini ceste i sekundu poslije, dok još nije ni stabilno stajao, idiot s kamiončinom je projurio s naše desne strane. Uz drugaričinu vještinu i dozu sreće probili smo se praktično naslijepo do autoputa, no ni on nije bio nešto znatno bolje održavan, barem ne do prilaza Zagrebu, tamo je ipak čišćeno, možda Bandićevi ljudi zbilja nešto delaju.
Nakon što smo dospjeli na riječki autoput, nakon kućica savršeno čišćen, napravili smo pauzu za punjenje benzina, drugarica se nadala besplatnoj kavi kao prošli put za račun preko 300 kuna, ispalo je da je to bila kratkotrajna božićna akcija. Jin voli snijeg i počeo je uživati u njemu, na njegovu žalost morali smo brzo dalje, ja sam bocu pića iz prtljažnika premjestio na suvozačko mjesto. Ni u jednom momentu mi nije palo na pamet snimati prekrasan ples pahuljica uz let na šoferšajbu. Na ovoj cesti je ralica bilo, neke su bile jako brze, pa se događalo da auti koji ne mogu pratiti jurnjavu, jednostavno odustanu, parkiraju sa streane i čekaju sljedeću sporiju. Mi smo polagano i usamljeni klizili naprijed. Nismo mogli ni do lanaca jer smo otraga vozili madrac, koji je sve knap ispunio. U jednom momentu smo zaobišli grupu mladih dečkiju koji cool piju i pišaju nasred ceste, nijedna cura, nije mi se dalo dokumentirati. Na kraju smo eto sretno stigli, raspakiravanje onog što je trebalo u frižider nas je već malo razvedrilo.
Palo mi je na pamet, i kad sam radio u burevitom Jablancu na prvom radnom mjestu, primjetio sam često laganje u medijima o stanju na prometnicama, to je valjda neki viši interes i nema veze s trenutno vladajućim sustavom, onda socijalizmom, sad kažu kapitalizmom. Al oke, sve je dobro kad se dobro svrši.