Marketing
Judi
Isklizuje mi godišnji, već počinje nervoza. Nikamo se zarad snijega ne upućujemo. Pročitao dobar broj knjiga, zadnja "Judi i bestije" od Miljenka Smoje, prvi dio mi zanimljiv, najviše zbog opisa psa Šarka iz malog mista, drugi malo dosadniji, to je u stvari jedan vid dnevnika iz domovinskog rata. Iznenadila me žestina Smojinog patriotizma, te bezobzirna kritika Omišana i još nekih što su bježali s ratišta. O autoru sam inače čitao samo gluposti, te Jugoslaven, te orjunaš, te ovo, te ono. Shvatio sam da je problem što je pisao u Feralu, kao da ljudi mogu birati gdje će raditi, ni ja nikad nisam imao priliku raditi u slobodnoj školi Summerhill il barem Leipziškoj ili Neninoj hamburškoj inačici. Šteta,umro je 1995., a nitko se nije objektivno osvrnuo na njegove zadnje godine.
Jučer popodne me obradovao poklon Nove tv. Volim primati darove neovisno o tome, s logom ili bez njega. Zanimljivo, nedostajala nam baš jedna politarska termosica. Boja me oduševila, neki se sjećaju da mi je takav bio i fotić, malo ženskasta, što je primjetio Dražen ili tko već. Inače boja mene uvijek podsjeti na najdražu boju moje omiljene njemačke teroristice, boju trule višnje. Nadam se da će pokazati istrajnost, kod nas termosice vrlo brzo rikavaju. U svakom slučaju lijep čin onih od kojih to nisam očekivao.
Post je objavljen 09.01.2019. u 14:00 sati.