Jučer naravno za doručak ostatak prethodnog dana, za ručak nezaobilazna sarma, malo pojačana, sve skupa uobičajena postsilvesterska raskoš. Poslije idemo kupiti radenske, cigarete i šampon, naravno svašta se nađe, radenska zaboravljena. Već duže vrijeme drugaricu iritira što sam ja, koji sam uvijek, iako sam se trudio ponašati kao najnemarniji od svih u društvu, znači uvijek sam koristio najbolje mirise, sad neko vrijeme, kao neki vid prosvjeda, počeo kupovati brion il kako se to najjeftinije toaletno smeće sad zove, za poslije brijanja. E jučer sam neoprezno, pred njenim očima, bacio konačno ispražnjenu bočicu u smeće. Inače moj Dior (Eau de sauvage), kojeg sam si kao student i kasnije mladi profa mogao priuštiti, sad je nešto ispod 700 kuna. Slabo se prodaje kak mi je teta rekla, al to samo zato što bogate seljačine automatski kupuju najskuplje ili preporučene na portalima, a skupljih od ovog i modernijih i te kako ima. Brion je ispod 20 kuna, i to što se meni jebe kako mirišem, što rekoh, mirišem ipak bolje od smrdljivog sustava, kaže drugarica, nije to samo moj problem, jer učenice koje mirisi zanimaju, ne prepoznaju životni sarkazam nezadovoljnog profa, nego mogu zaključiti, iako zbilja stavljam minimum tog sranja na sebe, da prof nema ukusa.
Tako smo Jin i ja jučer čekali i čudili se koliko dugo traje kupovina tih osnovnih namirnica i odmah sam po drugaričinom zadovoljstvu shvatio da je nešto izmaklo kontroli. Bila je navodno zbilja "poštena ponuda" za jedan od najboljih mirisa uopće. Drugarica voli citirati ono o otmjenom propadanju, ili da nismo toliko bogati za kupovinu jeftinih stvari, a ja se sjetim pak one kako smo na rubu provalije i napravit ćemo odlučni korak naprijed.
Jednom davno sam od prijateljice dobio kompliment u nepoznatom društvu, da sam ja najveći freak u njenom društvu (nosio sam tad dugu kosu i bradu), na što je lik odmah odmahnuo rukom, da freakovi ne peru kosu ili je peru tako da se to ne primjeti, nikad me se nizašto nije moglo prodati.