Prvo mi sve bilo jasno pa se onda zamutilo. Definitivno ću pokušati napustiti ligaški šah, turnirski već četrdesetak godina ne konzumiram, ne zato što gubim od boljih, nego zato što su svi sad već nenormalno nabrijani za igru, ja sam tu kao mladac bio privremeni jako talentirani gost i trebalo je na tome ostati. Šah sam pustio kad sam dobivao vršnjake, današnje velemajstore, ali šah nije puštao mene.
Više me ni taj inače sasvim prosječan hotel u Puli ni najmanje ne motivira, drugo gostovanje u Gospiću još znatno manje, najavio sam povlačenje, osim u situacijama kad se ekipa ne može skupiti, toliko još dugujem.
Pula me razumila, nakon što sam izašao nakon predaje protiv majstora u vjerojatno remi poziciji, da nisam predao izgubio bih zbog njegove ufuranosti i volje za pobjedom, pa bi bila veća sramota, nakon tog poraza Pula me dočekala sa zalaskom, nešto sam uspio snimiti, poruka je jasna, za tebe je ovdje vrijeme prošlo.Možda ne samo u šahu i samo tamo.