Imam male grupe učenika te shodno tome sam po rasporedu u malim učionicama, opremljenim u najboljem slučaju kompjutorom povezanim s internetom (mi smo e-škola), te CD playerom kojeg donosim iz zbornice kad mi treba. Ipak jednom u dva tjedna sam u najvećoj i najbolje opremljenoj učionici u kojoj nema što nema. Jučer me iznenadilo kad sam išao na sat, učenici su čekajući me, puštali neke narodnjake preko mobitela. Iznenadilo me, jer sam tu grupu smatrao najboljom i najurbanijom, uostalom i s gradivom smo bili znatno ispred paralelnog razreda.
Baš sam se spremao početi kad me jedna učenica upitala, i, što ste nam pripremili za Valentinovo? Odmah sam dobio ideju, na brzinu na youtube našao pjesmu i projecirao na veliko platno nakon uvoda o grupi "die toten Hosen" iz Düsseldorfa, i rivalstvu tog grada s obližnjim velikim gradom Kölnom, što je bilo potrebno da bi pravilno razumili jedan stih. Oko jednog prijevoda je malo zapelo, pitao sam jel tko ima ideju kako bi po smislu preveli, jer ovdje ne valja doslovno, učenik se javio: "Pa jednog je zelo.", svi su razumili, to je bilo baš to.
Samoinicijativno su poveli raspravu i o kvaliteti animacije u spotu, a spriječio sam učenicu da nešto upiše u bilježnicu, još ne znamo kako će inspekcije škole za život reagirati na ovakva odstupanja od plana.
Pitao sam na kraju jel moglo proći odstupanje od muzike koju su slušali na odmoru, većina se nije mogla odmah sjetiti što su slušali, kad je jedna cura rekla, dečki su se nasmijali, a jedan je odmahnuo rukom, a to, samo neka drnda.
Sretno vam Valentinovo!
Zehn kleine Jägermeister
|