subota, 23.02.2019.

Pred natjecanje



Grlo polako izdaje, a valja meni na put. Jednom godišnje je ta Pula, čijem hotelu i odmah uz njega šetnici uz more se baš radujem. Jutros je pak jako puhalo, a Jin je prilično rano tražio šetnju. U dvorištu očajna susjeda, doletila skela i razbila joj auto, kaže s ovom nogom ne može ništa bez auta. Nas pak čeka registracija, bili u zvaničnom servisu, nevjerojatno kako gledaju novčano oderati na svakom koraku, djeca već naučena folirati što sve treba i kako nabiti cijenu. Vjerujem da su Nijemci tu solidniji i barem povremeno kontroliraju svoje balkanske ispostave.
Jučer uvjerljivo izabrana agencija za sarajevski izlet. Ponudili dosta fakultativnih posjeta. Jedna mama na zaprepaštenje druge predložila posjet sarajevskoj pivari, nisam čuo koji film je spomenula da je tamo sniman, kaže divan ambijent. Cijena ponude mi izgledala pretjerana, 10 eura, jutros ne budi lijen guglam, ulaznica 1,5 eura, uz pijaču svog izbora 2,5 eura. Inače žalosno mi to izgleda, kad uspoređujem roditelje, i njihovu djecu, djeca puna poleta, a roditelji većinom, mahom mlađi od mene, prilično izmučeno, smlavljeno životom, izgledaju, čast izuzecima kojih ima, poput te mame koja je za pivaru.
Kompjutor se svako malo zamrzava, kaže učenik da kod ovih novijih nije tragedija gasiti na gumb.
09:26 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.