Marketing
Gastro Krk u zimskom periodu
Danas opet kiša nakon dva lijepa dana, posebno onog sunčanog na Krku. Znali smo da ćemo imati problem s ručkom vani, jer je mrtva sezona, pitanje hoće li uopće tko raditi, a ako i bude radio, znamo mi mentalitet otočkih ugostitelja i turističkih djelatnika. To navodim samo da čitatelji ne misle da nas je nešto o čemu pišem iznenadilo, pišem radi drugih eventualnih putnika namjernika.
Dakle prošetali smo centrom i ustvrdili da rade jedna konoba i dvije slastičarnice. Konoba je obećavala natpisom da nudi dnevnu ponudu domaćih jela, to je ono što se traži, kao i to da ima gostiju, minus je jedino što smo ljetos kod njih jeli pizzu i nismo bili zadovoljni, al dobro, ovo je nešto drugo i nemamo baš neki izbor. Drugarica je tražila jelovnike i prvo što nas je malo zbunilo da jela koja se nude uopće ne postoje na jelovniku. Ja sam doduše našao sendvič s domaćom kobasicom za 28 kuna, al jelo koje sam odmah odabrao je bila domaća kobasica s prilogom. Drugarica je srećom pitala jel imaju crni rižoto sa sipom, konobar je potvrdno klimnuo glavom, pitala je koliko košta, on je rekao da će morati pitati, misli 55 kuna i mi smo mislili da smo nedoumice riješili. Međutim ovaj se vratio i rekao da košta 80 kuna, na što se drugarica predomislila i naručila jednu od pizza iz jelovnika po 49 kuna. Ja sam ostao pri svome i neoprezno klimnuo glavom kad mi je konobar rekao da su prilog kupus i restani krumpir. Čim je otišao rekao sam, e jbga, računat će mi dva priloga s tim da priloga uopće nije bilo u jelovniku.
Stigla su jela, što je je, kobasica je bila itekako domaća, što se vidjelo i po crvenoj boji, žestoka, ali ukusna, krumpir odličan, kupus katastrofa i strašno neestetski i nefunkcionalno rezan, u velikim komadima. Jin se uzmuvao, to moram pohvaliti gazdu, mogli smo birati hoćemo li jesti unutra ili u vrtu, psi su dobrodošli. Budući da je kobasica bila dosta ljuta, odlučili smo mu ponuditi šunke i sira s pizze, to izuzetno rijetko odbija, ovaj put je nakon što je pomirisao, odlučno odbio okrenuvši glavu. Kobasicu je prihvatio, sa strahom sam mu dao par komadića, ovaj put je sve dobro prošlo. Račun je bio 94 kune, ništa nismo pili, logično bez računa, jer se očito cijene za dnevnu ponudu određuju odoka, baš me zanima koliko su Slovenci platili za gulaš od divljači, sjedili smo blizu kuhinje i čuo sam kuharicu kako govori konobarici, stavit ću ti mrkvu na običan gulaš da ih razlikuješ.
Sunce nije posustajalo i odlučili smo pojesti kolač na rivi. Bio sam oprezan pa nisam naručio čuvenu krčku kneginju, poslije sam se uvjerio da sam pogriješio izborom inače ukusne francuske krempite, ionako nema normalnog kolača ispod 19 kuna. Ipak nauživali smo se sunca.
Odšetali smo se do novog hotela, restoran tamo radi iako nema gostiju. Možda mu jednom damo šansu, ne bi smjelo biti puno skuplje.
p.s.
Ručak doma jučer je bio naravno puno ukusniji, bolji i jeftiniji.
Post je objavljen 10.02.2019. u 09:20 sati.