Rezervirali apartman u Starom Gradu na otoku Hvaru oko Uskrsa, budući da smo očito definitivno pušiona s naslijeđem od pokojnog oca, idemo vidjeti to nešto malo zemlje u Grablju na istom otoku, naslijeđe s mamine strane. Hvar pamtim, zadnji put sam tamo bio kao dijete, po žestokom noćnom napadu gušenja, konstatirali su alergiju na lavandu, računamo da je lavanda tamo itekako gorila, ja stariji, tvrdoglaviji i otporniji, pa bi moglo biti bolje. Ironija sudbine je da mi je ostalo nešto sitniša od zemlje u Gorskom krajoliku i na Hvaru, dva jedina mjesta na kugli zemaljskoj gdje sam imao noćne napadaje gušenja, ili od vlage ili lavande, očito trebam birati gdje skončati.
Stavili psu Bayerovu ogrlicu, čim je imalo toplije budi se svakolika nametnička gamad, ne da nam se i na to misliti, pogotovo dok je ovako čupav, frizerka mu je naime na bolovanju i salon zatvoren. Vjeran sam Bayeru, tako je to kod mene, vodio sam svojevremeno srednjoškolce u grad prijatelj Rijeke Neuss i priredili su nam jednodnevni izlet u tvornicu Bayer i tamo smo u njihovom restoranu bili počašćeni ručkom kao nigdje, od tada sam u nogometu navijač Bayera, a u kvalitetu njihovih proizvoda ne sumnjam, iako su sad kupili vražji Monsanto, protiv kojeg sam svojevremeno i na trgu prosvjedovao.
Ustali rano, sunce se ne štedi, valja osmisliti subotu.
p.s.
Ćevapi samo na slici izgledaju maleni...