Opet me nakon napornog dana navika prisiljava na pisanje, navike su potcjenjene, navike nas drže. Naravno tekst iz navike ne može konkurirati tekstu kad inspiracija navre, no ti drugi su tekstovi opet obično precijenjeni.
Na blogu su primjećeni tekstovi koji su dobro tempirani, a i provokatori drže broj posjetitelja nešto većim od broja komentaara uz replike, tako funkcionira život.
Jutros sam stavio svoje izgubljene partije na procjenu kompjutora, trebao sam imati najmanje 50 posto, no to sam i znao, čisto čekao procjenu neutralnog arbitra. Vesele komentari prethodnog posta, sve sam naokolo hotela Pula ja prošetao, brzo bih gubio partije, vidio sam i te kakve zagrađene viletine, baš sam pomislio na post Ani ram koji još nisam komentirao, sasvim moguće da su se to kućili bivši Uljanikovi direktori.
Zanimljivo, i nije mi jasno, zašto se njegovani kaktusi nalaze iza ograđenih prostora, iako su ljepši od biljki domaćina.
Ja odgovor naslućujem, a vi pitajte neke od grupa, mašinerije za propagandu.