Jučer je događaj dana svakako bio Jinovo šišanje, sad se vidi da nije toliko debeo koliko su ga proglašavale uglavnom voditeljice pasa, muški baš na to ne gledaju toliko. Inače nakon šišanja mu ljutnje sve duže traju.
Nastava mi trebala biti laganica, sat razrednika i još dva sata za koje sam pripremio atraktivni njemački film za mlade, svaku drugu srijedu sam dva sata u suvremeno opremljenoj učionici. No najavljeno je tematsko nastavničko vijeće u meni najnezgodnije moguće vrijeme, a usput sam imao i dopisivanje s učenicom koja je na kraju sama išla na županijsko natjecanje iz mog predmeta. Na satu filma košmar, netko je otkačio i odnio, valjda u svoju učionicu, zvučnike. Učenici srećom spretni i vrlo uspješni u brzom traženju i posuđivanju, istina manjih i slabijih. Prvih desetak minuta loša slika, a ni zvuk se ne može pojačati da svi razgovjetno čuju. Prekidamo i učenik uspijeva namjestiti sliku, ne možemo se dogovoriti tko se svađao u prethodnoj sceni koju nemamo vremena vraćati, jedine fraze što svi razumiju su kad se likovi svađaju i galame, toga srećom puno ima. Ipak pozitivno je da su se učenici nagledali Berlina u pozadini, uz kratka moja pojašnjenja, no nismo uspjeli odgledati do kraja.
Nakon tog stresa čekanje tematskog vijeća, tema relativno zanimljiva, predavač dobar govornik, iznosi dosta zanimljivih rezultata istraživanja, iritira svojim pozitivnim stavom prema školskim uniformama, pogotovo onako bradat i nekonvencionalno odjeven, al ne pada mi na pamet polemizirati, ionako sve to predugo traje. Kući po mraku, pas se odljutio, jurimo u noć...
|