Čitam knjigu koja na zanimljiv način propitkuje osjećaj srama, jednu od likica po završetku rata kao suradnicu okupatora rulja šiša na nulu, zatim je skidaju i tip je pred svima siluje. To javno šišanje mi zanimljivo kao detalj, očito se žrtvu simbolično želi što više posramiti i to, kao što se vidi u daljnjem toku romana uspijeva. Zanimljiv detalj je da se za vrijeme okupacije često s okupatorskim časnikom seksala besramno otvorenog prozora, želeći očito da svi znaju tko joj je ljubavnik i to joj nikad nije izazivalo nelagodu.
Inače pamtim i obavezno šišanje u bivšoj vojsci, bez obzira koliko ti kratka kosa bila, moralo se pokazati da nemaš više pravo na nju. Zašto je to toliko ponižavajuće nije mi ni tada bilo jasno.
Ljudi se očito, ne znam koji je glavni uzrok, srame pogrešnih stvari i uglavnom se srame pogrešni ljudi. Nitko se ne srami milijunskih prevara, lopovluka na svakom koraku, društva koje funkcionira tako da lopovi vladaju pristojnima, no kad se snimi par kako vodi ljubav na krovu nebodera, svi se zgražavaju, to dospijeva na naslovnice tabloida, ima li uostalom kod nas portal koji to nije, Diogen bi zbog obavljanja nužde na javnom mjestu bio razapet ili preventivno na duži rok spremljen u zatvor.
S druge strane instagramašica "thelittlebugof love" znajući što treba sakriti nepogrešivo lovi rastućom popularnošću najpoznatije zvijezde tamo.
p.s.
Dvanaest kuna minus šest kuna nije 6 kuna, idemo probati ponovo :D Nije ni šest kuna, postaje ozbiljno.
|