srijeda, 06.03.2019.

Nije sve kako izgleda



Nevjerojatno što sam toga od ranog ustajanja jutros sve obavio, ostalo mi samo pisanje posta i vađenje suđa iz perilice za suđe do 10 sati kad krećem na posao. Često se sjetim književnice Christe Wolf i njenog da svaki čovjek treba svoju zadaću, ono baš strogo njemački definirano. Ona je u vrijeme socijalizma bila ljubimica slobodoumnog Zapada, radnju svojih romana je stavljala u staru Grčku i kritičari su u svevremenim pričama nalazili suptilnu kritiku Honeckerovog socijalističkog režima, dok je režim favorizirao Annu Seghers i slične, mi smo na fakultetu čitali obje i obje su mi na svoj način bile dobro. Na Zapadu je uslijedilo veliko iznenađenje, kad su nakon pada socijalizma otvoreni dosjei tajnih službi, ispostavilo se da je Christa cijelo vrijeme bila suradnica ozloglašene državne sigurnosti, a većina tkz. režimskih pisaca nije.
Jučer smo bili na servisu auta, žestoko su nas isprepadali, ako ne uložimo brzo minimalno pet milja puknuće neko remenje i ostat ćemo bez auta, a gume su, što znamo, zbilja dotrajale. Novac živcira samo kad bez njega dospijevaš u gadne situacije, baš me jučer iritirao jedan mladac koji je praktično općio perući svoj monstrum od auta, dok smo mi usisavali našeg prije servisa. Sad nam ide i redovni pregled i obavezno osiguranje, svejedno navijam da ne igramo na sreću, nego trošimo za ono što se mora, mada će biti još nužnih sitnih kalkuliranja. Dok smo čekali auto pojeli smo u restoranu dva "dječja" obroka po trideset kuna, meni i Jinu su ražnjići bili izvrsni, a svi smo bili iznenađeni odličnim pomfrijem prženim u očito novom ulju, to se kod nas baš i ne događa prečesto.
09:35 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.