Jučer se udarnički radilo, sad već cilj, poravnanje terena, izgleda moguć.
Inače nedjelja je potpuno pogrešno počela. Najgore je što sam Jinu kupio pogrešnu salamu i što sam znao da će se to dogoditi, ali eto bilo je, ne možeš pogriješiti, da, iste su boje. Druga greška je bila što sam u mailu vidio poruku od mentorica iz loomena, to je ta famozna reforma kad ti šalju mailove i vikendom, kao zadnji dan je za riješiti zadatke, greška je što sam ipak išao to otvoriti i vidjeti o čemu se radi i pokvario si jutro. Trebam shvatiti da ne treba ništa ni pokušavati, jer uvjet za te značke je rasprava na forumu, koju pak ocjenjuju mentorice, koje logično pozitivno vrednuju štreberske odgovore, inače testove sam stopostotno riješio, idu mi te a,be,ce pitalice, skužio sam kakve odgovore žele, jednu jedinu grešku sam napravio jutros i to zato što sam u žurbi pogrešno pročitao riječ. Zadnje poglavlje s opisom jednog sata i svim njegovim ishodima sam ostavio prazno, uspio sam otvoriti raspravu jedne kolegice, nasmijalo me, sat o štetnosti pušenja, svejedno se nadam da će dobiti željenu virtualnu značku.
Prijateljica je trebala danas s nama na brdo na rekreaciju, no eto, jučer se vratio i to za stalno i njen sin iz Njemačke, zadnji od njih četvorice koji su zajedno otišli. Lova je lova, al ljudi su u sustavu potrošna roba. Možda bi i izdržao u voljenom Berlinu, al u provinciji kod Fulde teško.
Vraćam prazne boce Radenske u Lidlu, ispred mene vlasnik westija s kojim se Jin voli svađati, zanimljivo, pijemo isti biljni liker poslovni čovjek i ja, samo ja ne vraćam te boce, drugarica ih skuplja za neke buduće aktivnosti.