Marketing
O udarnicima i fleksibilnim jadnicima
Završili vikend udarnički, gošća nam bila frendica Dolores, poznata iz mojih postova s uglavnom božićnih okupljanja. Prvo smo ručali na zraku, ručak sam ja prije cijelo jutro stražario uz pećnicu, Dolores je isto donijela jedan od svojih specijaliteta, koji sam si ja pak priuštio tek navečer kad smo stigli doma. Nakon ručka smo malo guštali u suncu i brbljali o temama svakidašnjih jadikovki, o prekarnom radu, fleksibilnosti kao jednom od najopasnijih kapitalističkih pojmova, njenom sinu kao jedinom preostalom od četvorice frendova koji su zajednički otišli raditi u Njemačku na bauštelu, ostali su ili dobili otkaz ili otkazali.
Poslije smo se bacili na zemlju, ja obično prvi divlje počnem s kopanjem, jedini namjerno bez rukavica, naravno prvi se i potrošim i onda s ljuljačke pratim radni maraton. Jin još nije dobro, temeljito smo ga pregledali, nasprejali i ništa posebno nismo našli. Svejedno je kad smo se vratili u Rijeku inzistirao na još jednoj dugačkoj šetnji, uglavnom sa zadnjom nogom u zraku, međutim kad je osjetio miris svoje simpatije odjurio je za njom sa sve četiri na zemlji.
Inače meni počinje pakleni tjedan, moja ekipa je i bez mene loše prošla u šahu i vjerojatno će ispasti iz lige, ja sam korisnije proveo vrijeme, sreo i učenicu koja je u kratko vrijeme otvorila dva bloga, kaže da misli da je opet zaboravila lozinku, al zna da ju je negdje spremila, možda ju i pronađe.
Post je objavljen 25.03.2019. u 07:42 sati.