Nachtfresser

"Svi se vade na iskustvo, a djela su im katastrofalna.", tako otprilike piše blogerica Pozitivka u komentaru jednog od mojih prethodnih postova, budući da objavljujem dnevno ne da mi se sad tražiti link, al prije dva tri dana. Komentar potpuno razumijem i potpisujem za svoju generaciju, zadnje čeg se sjećam je moj spontani komentar kad je Karamarko postao premijer, katastrofa, on je moja generacija. Blogerica je lijepo izvukla stvar i dala nama starijima šansu napravivši u komentaru i izvrsnu distinkciju između iskustva i stila.
Moja generacija je uglavnom sazrijevala u procjepu između zanimljivih vremenskih razdoblja, tako da je u usporedbi s drugim generacijama ostao nesrazmjerno velik broj neiživljenih, tako se na fejs fotkama iz Splita oko Ultra festivala među pijanom i drogiranom mladeži primjeti i dosta onih pedeset plus partijanera. Mi smo bili premladi za hipike i šezdesetosmu, sreća za neke od nas da na ovim prostorima uvijek sve kasni, tako da ja imam iskustvo krajem sedamdesetih druge komune (iza jarunske) u ovim predjelima, te prve s međunarodnim kontaktima.
Ipak većina moje generacije je poslušno odrastala vjerna prvo vrijednostima socijalizma, kad je Tito umro sve je to plakalo, zatim vrijednostima takozvane demokracije i antikomunizma. Nije ni čudo što su bili stvoreni za nacionaloslobodilački rat koji je slijedio, kad su se vratili, slijedilo je novo razočarenje nekad krajnjih ljevičara koji su se polako pretvarali u zadrte desničare ili oduševljene navijačke hooligane.
Problem je što se rijetko tko, uključujući i one ispada sposobnije, koji su izgradili poslovne karijere u ratno vrijeme, ni oni su nisu baš iživili, jer su jednostavno uvijek poštovali moralne principe zatucanog zajedništva u prividno različitim ideološkim sustavima.
Tu dolazimo do problema iskustva, iskustvo starijih je iskustvo prilagođavanja i varanja, problem su oni, koji iako ima zahvaljujući sustavu koji su izgradili, znači ima dovoljno pjevaljki i sponzoruša, problem su oni koji bi odjednom nešto više.
Sasvim je normalno da je druga Friedova žena bila 30 godina mlađa, to je bio čovjek sa stilom, usput umjetnik riječi, a ni djelovanje mu nije strano (skrivao je najopasniju ženu svog vremena krajem sedamdesetih), po djelovanju, nakon smrti Bukowskog, vidimo da ga je njegova znatno mlađa žena Linda iskreno voljela, mogu zamisliti i blogera Sewena kak se ovih dana provodi po Splitu, al to su sve ljudi koji su uvijek živjeli i stvarali više ili manje uspješno,a ne ovi jadnici moje generacije koji pokušavaju kupiti izgubljeno vrijeme, uvijek se sjetim molera, koji je kupio svojevremeno izdavačku kuću, da bi se popeo na društvenoj ljestvici.