ponedjeljak, 31.07.2017.

Berlinski buvljaci



Nedjelja nam je ovdje tradicionalno dan za obilazak berlinskih buvljaka. Zadnjih godina ja sam se ograničio na najpopularnije Mauerpark, koji je jako blizu stana i Boxi ili Boxhagenerplatz, nešto dalje i na drugu stranu. Na njima se povoljno mogu naći i kupiti knjige, to ja odavno više ne radim, a i drugarica sve manje. Ista stvar je s cedeima, e par njih je pazareno jučer na boksiju. Buvljaci su ispočetka bili zamišljeni kao skupljališta alternativaca na kojima su se jeftino mogli nabaviti iznošena roba i slične stvari, to je sad pak, posebno na Mauerparku, postao veliki biznis, ni cjenovno više povoljan za nabavke. S druge strane to je puno uličnih svirače, mladež se zabavlja i izležava po zelenilu, koncentriran užitak, e tu atmosferu još vrijedi doživjeti.
08:12 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 30.07.2017.

Multi kulti na plus trideset

Temperatura je danas skočila za više od 10 stupnjeva, moja ekipa odspavala točno do podne, pa evo dodat ću još jedan post prije nego što idemo na nedjeljni buvljak. Neću puno filozofirati, dvije tri riječi i par slikica o multikulti laži.
Jako puno Azijatkinja, Turkinja, Kineskinja, Japanki, Vijetnamki i inih, namjerno pišem u ženskom rodu, se iznimno dobro uklopilo u njemačko društvo i govore dobar njemački. Što se tiče muslimanskog načina odijevanja tu se razvila već prava industrija pokrivala za mlade koja dosta i otkrivaju onom tko zna gledati.
Priče o nespojivosti kultura i nemogućnosti suživota treba uzimati s rezervom. Izdvojio bih možda dio turske zajednice, koji se odomaćio u nekim kvartovima i uopće ih ne zanimaju ostali, djeca obavljaju nuždu po parkovima, ostavljaju smeće nakon roštiljanja, a usput s ogorčenjem gledaju lagano odjevene domaće cure i turistkinje.
Od odbjeglih, primjetni su mladi alkoholizirani Afrikanci, čini mi se da i inače lošije podnose alkohol, al to nema veze s kulturama, treba samo više raditi s njima.
A hrana ko hrana, odlične kuhinje, ali meni čudnom sve prezačinjene, jedinstvena svjetska pošast.
12:28 | Komentari (6) | Print | ^ |

Tragom Christiane F.



Najpoznatija berlinska ulična prostitucija je na uglu Kurfürstenstraße i Potsdamerstraße. Stvar se odvija često u blizini zaklonjena jumbo plakatima. Tu je i moj omiljeni jeftini dućan u kojima sam godinama kupovao jeftine satove do pet eura. Od sedamdesetih godina je tu postalo problematično, ugao je postao svjetski poznat jer ga je opisala Christiane F. u svom bestseleru, tu se najčešće prostituirala kao uostalom i ekipa iz njenog narkomanskog, uglavnom maloljetnog društva.
Ove godine sam došao tamo u doba kad su vagoni podzemne željeznice još uglavnom prazni. Popodne i navečer je praktično nemoguće išta snimiti jer su okolo svuda i makroi koji budno prate da ih ne iznenadi policijska racija. Kad sam se ja pojavio u gluho doba dana tamo je bila samo jedna dama noći, vjerojatno sudeći po flasteru iz miljea naslovne junakinje. Djelovala je malo tužno, izgubljeno, čuo sam kako mladiću u prolazu govori cijenu za jednu uslugu, 20 eura, odmahnuo je rukom i produžio, ni ovaj posao više ne ide.
08:13 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 29.07.2017.

Berlin Halensee



Meni najdraže berlinsko jezero je Halensee, jedno od najmanjih i najnekvalitetnije vode. Jezero se nadovezuje na šumsko područje Grunewalda i zajedno s njim tvori administrativnu sredinu, najmanju ali jednu od poznatijih u Berlinu. Građani brinu o svom naselju, složni su i proveli su niz uspješnih akcija da spriječe devastaciju istog.
Jezero,odnosno kupalište i livada u sklopu njega imaju i svoju povijest. Početkom dvadesetog stoljeća se na livadi nalazio najveći europski lunapark, bio je atrakcija posjećivana iz cijele Europe sve do dolaska Hitlera na vlast koji je naredio da se ukloni to ruglo i ostale su samo zelene površine i kupalište. Okolo i u obližnjem šumskom području su vile gradili umirovljeni oficiri i predstavnici viših slojeva. Na cijelom području je desetljećima vladao duh tolerancije, to je bilo jedino područje na kojem su se sunčali i kupali uglavnom nudisti, ali izrijekom su se tolerirali i oni u kupaćim kostimima, tako je ostalo do danas. Inače jedna od rijetkih neuspjelih građanskih akcija je bila da se spriječi privatizacija jednog dijela područja uz jezero, u stvari jedinog uz koje zbog kvalitete vode nije bilo zabranjeno kupanje. No spašene su livade uz autocestu, a zabrana kupanja, netipično za Nijemce, al uz podršku mjesne vlasti, nikad se nije poštovala i prošle godine je uz ugradnju pročišćivača konačno i zvanično ukinuta.
Plaža se nalazi u centru Berlina, u neposrednoj blizini ulice s naluksuznijim dućanima Kurfuerstendamma, kojom se šeću Romano Bolković i drugi eminentni posjetitelji ovog grada, svejedno je nije lako naći.
Na području Halenseea je stanovao i svoj emigrantski život provodio autor "Lolite" Vladimir Nabokov, a pisao sam već jednom na blogu ranijih godina da se tu muvala i Isadora Duncan.
Privatizirani dio jezera se uglavnom ignorira. Na ležaljke po cijeni 18 eura dnevno rijetko dolaze po svoj mir oni najbogatiji kojima su namijenjene, zanimljivije je među rajom.
10:16 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 28.07.2017.

Berlin Alexanderplatz



Alexanderplatz je možda najpoznatiji i meni nekad najdraži berlinski trg čije sam padove i uspone pratio puna dva desetljeća. U stvari kad sam prvi put davno davno dolazio u Berlin glavne su mi asocijacije bila dva književna djela "Wir Kinder vom Bahnhof Zoo" i "Berlin Alexanderplatz". Za mojih prvih dolazaka likovi iz prvog djela, osim glavne junakinje, su još živjeli i drogirali se oko kolodvora Zoo, danas su neka druga mjesta u igri, a drugi roman o naslovnom trgu je svojim poukama i danas aktualan, jedna od njih je kako je "malim" ljudima u kapitalizmu praktično nemoguće opstati ako žele živjeti pošteno.
Zaštitni znakovi Alexa su fontana, sat sa svjetskim vremenima koji ove godine još nisam fotkao, tamo obično zakazujem sastanke, kojih još nije bilo, te čuveni televizijski toranj s pokretnom kupolom, za koji mi je berlinska prijateljica rekla čisto da znam, da on u stvari uopće ne spada u područje Alexanderplatza. Alex kako ga u Berlinu zovu stalno se mijenja i dograđuje, svaki gradonačelnik na njemu eksperimentira, prošli deklarirani homoseksualac je s pravljenjem vašarišta, što ga je valjda odmah slijedio Bandić s Jelačićem, ispao peder, naljutio domaće kojima je do trga stalo, no tu se vrte veliki novci, a to je socijaldemokratima nakon Brandta valjda najvažnije.
Meni osobno je Alex bio najdraži u vrijeme kad su jedan njegov dio okupirali pankeri s psima i kad je njim,istina ne dugo carevala alternativa, umjetnička i ina. Kad su oni protjerani zavladala je ruska kobasičarska banda, koja je u igru ubacila i prosjakinje s malom djecom, koje su presretale turiste, ipak neko se sjetio obavijestiti pravobranitelje za djecu, pa je i to razdoblje prošlo, no toleriralo se znatno duže od pankerskog. Prva dva dana ove godine kad sam stigao trg mi je bio baš lijep, jučer je opet počeo sajam.
08:19 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 27.07.2017.

Nova berlinska ljubaznost



Ne poboljšava nam se baš opće stanje, jedino se vrijeme danas proljepšalo. Sreća je da sam upoznao izvrsnu iako mladu kvartovsku apotekarku, jedna od mnogih koja isijava novu njemačku ljubaznost, toga npr. kod starijih trgovkinja nema. Ta propagandno diktirana kultura dobrodošlice lijepo je uticala i otoplila mlađu generaciju, naravno one normalne, konstantan postotak mentalnih nacija ostaje kao i kod nas.Naučio sam o prednostima ibuhexala pred nekim poznatijim sredstvima protiv bolova danas, jučer nešto delikatnije. I kad se traži informacija na cesti ili češće stanici, svi koji čuju pitanje spremni su odmah uskočiti u pomoć il osluškuju da se ne bi što pogrešno reklo.

S druge strane se događa ono čega prije nije bilo, već drugi put u ovih par dana sam doživio prekid željezničkog prometa zbog policijske intervencije, o tome mediji ne pišu. No Berlin ima tako raznovrstan prijevoz da se uvijek brzo nađe alternativa, nitko se ne buni, bolje nego da pukne.

Budući da iznimno ne izlazimo na jelo već drugi dan ne objavljujem fotke hrane, ja sebi i Jinu brzinski spremam vrsne njemačke kobasice. Danas sam prvi put vidio televizijski toranj na Alexanderplatzu djelomice prekriven maglom, fotić baš i nije prepoznao ljepotu trena, nema veze. Jutros je opet Jin odjurio piškiti na ulaz gimnazije koja se zove Felix Mendelssohn Bartholdy, u trenu sam se sjetio da sam napisao ili na fejsu ili ovdje da se nalazi u Pankovu, čisto da ne bude da profesor ne zna, Pankow se naravno piše s w koje bi ovdje trebalo biti u navodnim znacima, al kom se da misliti na te nebitne gluposti.

16:47 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 26.07.2017.

Perspektiva jednog pavijana



Kiši cijeli dan, a nismo svi dobro pa smo neuobičajeno cijeli dan u stanu i bližoj okolici. Ima čak i vremena za post i trošenje preostalih snimljenih fotki.
Otkako je sagrađen "Bikini", trgovački centar u blizini kolodvora Zoo, ja ga obiđem kad nekim slučajem izlazim sam kao jučer, jer ostale iz mog društva ne zanima. Mene kroz staklo smiruje pogled na majmune. Pisao sam prošle ili pretprošle godine na ovom blogu, iz njihove perspektive su oni slobodni, tako se ponašaju, a mi smo iza stakla u kavezu, što ne mora biti toliko daleko od istine, uostalom čini mi se da barem polovica posjetitelja, koji tu sjednu odmoriti, nitiu ne primjeti majmune s druge strane.
Neizbježna stanica pak zajedničkog izlaska svih ovih godina je ogromna knjižara Dussmann na Friedrichstrasse, s tim da je za nju u rasporedu svake godine koja slijedi sve manje vremena. Ja naime više uopće ne kupujem knjige pa me baš previše ni ne zanima razgledavanje, a ni drugarica ne igra više ulogu knjiškog moljca. Jučer predvečer smo izašli namjenski, išla je nabaviti knjigu s notama, a Jin i ja smo samo prošetali svim katovima, on se u prolazu pozdravio s par kuja u hramu kulture, drugaricu smo ipak čekali na zraku ispred ulaza, svirao je par zanimljivih uličnih muzičara, ona na violini, on harmonici. Ugođaj je kvarilo samo to što su me žuljali držači za bicikle na kojima sam veći dio vremena sjedio. Meni su ugođaj pokvarili s Larinom pjesmom iz poznatog filma, to su očito namjenski zasvirali kad je zastalo prilično prolaznika i tu su skupili najviše sitniša u šešir.
Vratili smo se dužim putem, tramvajem.
16:27 | Komentari (7) | Print | ^ |

Kosa & slične važne stvari



Malo je zahladilo, u jakni i cipelama sam bio s Jinom vani, na njegovo inzistiranje smo se brzo vratili. Vani je tmurno i ne previše vrijedno bilježenja, naše misli su od sinoć u sličnoj fazi, grad je pun policije već dva dana, pa da ne ostane neiskorišteno objavljujem dosadašnje fotke dama, koje su mi u prolazu pale u oči, u trenucima kad mi nije bilo lijeno vaditi fotić iz torbe. Snimam i s pametnim satom, no to mi je kompliciranije za prebacivati, pa zasad ne objavljujem. Jučer je bilo zabavno, dama je u gradskoj željeznici odsutno gledala što tipkam po satu i kakav je to sat, a ja sam nju nišanio i nije mi htjelo loviti prst za okidanje.
Puno je sniženja uglavnom 50 posto, ja sam jučer obišao ecco dućan, njihove kožne tenisice od prije dvije godine iz Berlina su mi nezamjenljive, odmah izvana sam vidio fenomenalne crvene slične, i eto vraga, spadaju u manji broj nesniženih iz nove kolekcije, a tu su mi cijene nažalost neprihvatljive.

07:44 | Komentari (6) | Print | ^ |

utorak, 25.07.2017.

Kebab marketing



Kebab je u Berlinu definitivno postao fast food hrana broj jedan, a eto, nakon toliko godina smo odlučiti stati u red za onaj kojeg tvrde da je definitivno najbolji, ne samo ovdje, onaj Mustafin na Mehringdammu. Čeka se između pola sata i sat vremena i to je kao neki ritual, redovi uglavnom turista su ogromni. Naša mišljenja su podijeljena, drugarici je odličan, Matija i ja smo najblaže rečeno razočarani i vodili smo međusobno popriličnu polemiku o dobroj hrani, koja je naravno završila onim da se o okusima ne raspravlja, mada ni drugarica ne bi ponovila čekanje u tom redu. Meni se svidila jedino, mlada muška ekipa koja tamo radi, izuzetno spretna u komunikaciji, ja sam npr. rekao kod narudžbe, sa svim osim ljutog, jer naravno sve dijelim sa svojim prijateljem Jinom, kad mi je dodavao hranu, prodavač je ozbiljno rekao, evo samo za Vas ekstra ljuto, ja sam odmah reagirao, a ne, a on je prasnuo u smijeh i pokazao mi palac gore kak sam naletio na foru.
Zastrašujuće je kako nam marketing, a Mustafin je izuzetno uspješan, web stranica mu je valjda mustafas.de, znači strašno je koliko nam reklama utiče na stavove i percepciju, podsjetilo me kak kod nas zadnjih godinu dana raste "cijena" banjalučkom ćevapu, a pada npr. nikšičkom, ili kod onih koji se bave politikom, pravaškom velebitskom pivu.
Kao doživljaj, turističku atrakciju čekanja u redu za Mustafin kebab, valjda treba jednom proživjeti.

07:47 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 24.07.2017.

Livada iza socijalrealizma



Nedaleko od stana se nalazi spomenik komunističkom revolucionaru Thälmannu. Prošle godine nisam previše obraćao pažnju mada ga nije bilo moguće ne primjetiti ga. Ove godine u podnevnoj šetnji Jin me jednostavno vukao prema tamo. U međuvremenu me Matija pitao, on je tu s nama, čiji je spomenik, ja nisam bio siguran. Zato sam iskoristio priliku pitati tipa s čijom se kujicom Jin igrao, on je odmah reagirao, da, sramota, ne vidi se više ni natpis od grafita. Pitao sam dalje kad je već bio razgovorljiv, mlad ali očito obrazovan, kako to da spomenik nije u "demokraciji" srušen, rekao mi je da je postojao prijedlog, al da je jednostavno odlučeno da se više ne brine za njega osim osnovnog održavanja.
Otišao sam dalje iza spomenika, e tamo se na livadi skupila lokalna pasja ekipa. Nakon druženja koje je doseglo vrhunac kad je Jin iz nekog blata iskopao lopticu i donio mi za bacati, crkla mi ponovo punjiva baterija nakon samo pola dana korištenja, znak da sad idem u nabavu.
Malo sam na kompu progooglao, za korištenje imam ograničeno vrijeme pa ću manje komentirati kod drugih blogera, saznao sam da je cjelokupna tadašnja državna godišnja proizvodnja bronce otišla za taj spomenik čiji je autor neki tad poznati ruski skulptor. Svi su sustavi blesavi na svoj način.
07:41 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 23.07.2017.

Stigli



Smjestili se nakon noćne vožnje, ručali kod Vijetnamaca, idemo dalje. Ne snalazim se na tuđem kompu za obradu slika, na ostalima bi trebalo rezati, nema vremena, idemo dalje.
17:00 | Komentari (9) | Print | ^ |

subota, 22.07.2017.

Posljednji ručak



Ima jedna dobra stvar, putujemo u troje, vožnja se da racionalizirati, a i komunikacija. Drugarici je nestala najbolja majica, meni najbolje želje, idemo u noć.
Čujem da neposredno prije našeg planiranog povratka, u Berlin dolijeće dosta naše mladeži, gostuje Pink.
21:18 | Komentari (7) | Print | ^ |

Ne ide baš



Došli prijatelji iz Berlina, let išao perfektno, čak prije stigli, ali od zračne luke do Rijeka potrošeno za transfer skoro dva sata. Ručali kod nas punjene paprike, zatim ih vodili prvo do Gorskog Kotara, djeca uživala i nabrala si malina, mi se ispričali, zatim bez uobičajene gužve stigli na Krk. Kasno se vratili u Rijeku i umjesto pakiranja za put, crkla na kraju svjetla na autu. Dan odgode za željeni put, samo ako nam prime auto na servis, sranje je to, ključeve imamo, a još smo tu.
Jedino me kasno navečer prije spavanja razveselila već čitateljima bloga poznata instamagrašica, objavila je fotku s jučerašnjeg šopinga, nju ne bi bilo dosadno pratiti ni pri kupnji, u svakom slučaju bi bilo vjerojatno manje uobičajene nervoze.
09:42 | Komentari (5) | Print | ^ |

petak, 21.07.2017.

Post uz čekanje



Evo nakon ustajanja oko šest sjeo za kompjutor. Cijelo jutro radno, Jin čak zezao oko izlaska van, nije htio. Izgleda da avion s gostima kasni, ne javljaju se. Doduše primjetio sam standardno da mi se mobitel ispraznio, ali to je bilo prije predviđenog dolaska. Svašta smo još danas planirali s njima, na kraju ih vozimo u Krk, vraćamo se navečer i počinjemo pakirati za planirani put sutra, optimistično, a ova kašnjenja nam baš ne trebaju.
Jučer jeli oproštajne ražnjiće u Marunu, tog u Berlinu fali, sjetio se fotkati tek kad sam Jinu narezao dio sledovanja i sam počeo jesti. Završavam naprasno post, čujem da je crkla žarulja u kupaonici, tako to ide.
13:23 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 20.07.2017.

Bez kengur specijaliteta



Najvažnije, potvrđeno, Berlinci dolijeću sutra, onda mi prekosutra valjda lagano na put. Sinoć smo imali ugodno druženje s našim Australcima, otišli su na vrijeme početkom devedesetih, sad su tamo dobro situirani, djeca im završila fakultete, kći radi. Razumijemo se još itekako, uvijek smo se razumili, ona radi u školstvu, šteta, i tamo je sustav sjeban, djeca djeci ne daju prepisati jer ih se od malena sustavno odgaja da su konkurencija jedni drugima.
Simpatiziram postupke kćeri koja je otišla od kuće, iz jednog velikog grada u drugi, te joj se jednostavno nije dalo do Europe, a sin se vratio sam ranije kući u Australiju, na svoj kontinent. Potvrđeno je da je ovdje hrana znatno bolja, a za izbor pića je jadna Bosna, gdje je gospon doktor sam skoknuo, pravi Eldorado. Saznao sam i da zadnje vrijeme politički situacija u Australiji nije baš neka, na vlasti su teški konzervativci čija se stranka liberalnom naziva, svugdje se na svakom području vara, samo negdje su uvjeti života ipak bolji.
11:34 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 19.07.2017.

Ribanje po pravilima



Stalno sam u poslu odnosno zauzet, to ti je kad si na godišnjem, tako da me drugarica iznenadila sprečivši u zaletu namjere ribanja dijela tepiha, večeras imamo goste pa bi stavila peći kolače, a to i miris kemije ne ide baš. Komentirao sam da baš nemam vremena za bacanje budući da bi se za par dana trebalo partiti za Berlin, prizemljila me logičnim argumentom, pa danas nisi objavio post, istina eto, umalo zaboravih i tu bitnu obvezu.
Zatvorio sam jedan od računa na zagrebačkoj banci jel oni eto ne mogu spriječiti da me se uznemirava SMS porukama kad ulazim u minus, to im nova politika, pa eto im rezultata politike. Prednost tog govnarskog kapitalizma je da barem kod štednje možeš odbaciti što ti ne odgovara, jučer sam očekivao više važnih poruka i onda stiže ta za koju ih uopće nisam ovlastio da mi mogu slati.
Sinoć sam pak čekajući da mi se baterije napune pa da idem leći, malo listao zadnje polemike kod Annaboni, mislim si za jednog, al je blentav kao nekad Mudan, možda i je isti taj, al neka ga dok zaobilazi moj blog.
Drugarica kaže da mogu dalje na delo, vrijeme za kraj posta, u stvari planirao sam post posvetiti ljetnoj modi, al neka, bit će vremena, kategoriju ne mijenjam.
13:04 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 18.07.2017.

Kupovina sandala



Idemo s generalnim sređivanjem stana, trebalo bi doći do razmjene s Berlinom što sam već spominjao, ovaj put sve se raspada, zadnje je riknula vešmašina, nit godinu stara, pod garancijom, al ne moš doć do tih garant majstora prije drugog tjedna, a tad bi već trebali biti u svjetskoj metropoli. Jutros po tepihu prolio malo čaja, zaboravio, sjetio se kad je usisavač počeo vrištati izvlačeći ga iz tepiha, prije toga isto doživio šok, počeo površno usisavati komplet LP ploča, odjednom usisalo odnekud prastare čačkalice.
Jučer u pauzi spremanja otišli na marendu, a usput i nabaviti rezervne sandale za Berlin, tu se javlja vječni problem, broj 43 prevelike, 42 preknap, srećom trgovinja je bila strpljiva, dokumentirao sam njen trud, no nisam na kraju siguran jesam li dobro izabrao, dodatno su me dekoncentrirale mlade dame sa svojim probama, ova na fotki na kraju nije ništa kupila, al izgleda da joj je sudbina namijenila da uleti u fotokrug blog fotografa, tko zna kakvu sudbinu doživi ova fotografija, već sam je pripremio za instagram no tamo eto danas nešto zeza s objavljivanjem.
p.s.
Ha,ha, kak mi je jučer skočio ego, najpopularnija 50 plus hrvatska instagram ikona me primjetila, odmjerila mene i Jina, nije bila sigurna odakle me zna, budući da sam nastavio prazno cool buljiti ispred sebe, slegnula ramenima i produžila.
p.p.s.
Nakon reklamacije stigao poštom novi pametni sat.
10:52 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 17.07.2017.

Kraj na Trumanovoj livadi

Dok svi pravi Hrvati vode bitke po Jadranu protiv golih, drogiranih i mladih turista, usput ironizirajući drsko do pakla, nije svrha globe protiv nedoličnog odijevanja kažnjavanje nego obrazovanje, idite znate kamo neobrazovana načelnička govna, stranke čisto hrvatskih i ponegdje kosovskohrvatskih lopovčina.
Ja pak ironijom slučaja, jer zbilja nemam više živce ni za čitanje portala, ni blogova njihovih simpatizera kojih se zadnje vrijeme već nakotilo, osjetili štakori da je došlo njihovo vrijeme, ja dakle trošim vrijeme na Trumanovoj livadi, jedinom što lopovska banda nije pokrala mom tada već jako bolesnom sad pokojnom ocu, doktoru znanosti i naivcu koji je vjerovao u kapitalizam i demokraciju.
Truman je bio nadimak mojeg nonića, koji se eto vratio bogat iz Kanade i nakupovao zemlje, te sagradio kuću s imanjem u Gorskom Kotaru. Vratio se pak jer je vjerovao u socijalizam i to onaj žešči, te svjetsku revoluciju. Ja sam ga ko dijete jako volio, iako je bio boemčina, imao je zanimljive priče. Njegov sin nasuprot tome je ludio, ovaj je poklanjao zemlju, koje je imao preko glave čisto onako. Ja nisam volio Gorski Kotar jer mi je mladcu bilo dosadno tamo bez društva, kojeg je na Krku bilo u izobilju.
Sad se sve okrenulo, ni na Krku nema više ljudi, naselili su ga neki Hrvati koji malo izvjesnih problema s voljenim jezikom, al su prvi za nedjelje u crkvi i križarske ratove kontra nemorala, sjedim dakle na toj Trumanovoj livadi, zahvaljujući gluposti odgovornih budala, koji su jednostavno postavljali elektrostupove po privatnoj zemlji, e za to se već stari sudio i posmrtno dobio spor, al zato nije stigao prodati za sitniš kao sve ostalo hordama gramzivih lopovčina.
Ne fale mi nimalo ljudi na nepokošenom imanju, osim onih par koji će ionako naći put.
13:01 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 16.07.2017.

Jutarnja kupovina

I tako bauljam do dućana po peciva i sladoled, razmišljam kako je malo ipak zahladilo, te kak je to lijepo, u birtiji jučer gazdarica častila nas stalne goste za uspješan start Rijeke u prvenstvu, Jin dobio vodu s ledom, razmišljam o sljedećim dnevnim koracima i kako u Berlinu prvo moram kupiti punjive baterije, automatski trpam peciva u vrećicu i krajičkom oka imam što viditi. Curu bi na plažu vjerojatno poneko samo usput odmjerio, ovdje je izazvala metež i stvorio se red tako da su otvorili i drugu kasu na koju su potrčale samo dvije gospođe punih kolica. Meni su baterije naravno odmah crkle, vježbao sam zamjenu jednom rukom, u drugoj je bio komplet sladoleda na štapiću, još je dobro ispalo, kak se moralo brzo reagirati. Nisam nažalost ulovio drugog tipa u majici s natpisom na engleskom, čuvaj se starog čovjeka s kamerom, on, koliko sam vidio, nit je snimao nit išta primjetio.
09:56 | Komentari (13) | Print | ^ |

subota, 15.07.2017.

Iskustvo i stil

"Svi se vade na iskustvo, a djela su im katastrofalna.", tako otprilike piše blogerica Pozitivka u komentaru jednog od mojih prethodnih postova, budući da objavljujem dnevno ne da mi se sad tražiti link, al prije dva tri dana. Komentar potpuno razumijem i potpisujem za svoju generaciju, zadnje čeg se sjećam je moj spontani komentar kad je Karamarko postao premijer, katastrofa, on je moja generacija. Blogerica je lijepo izvukla stvar i dala nama starijima šansu napravivši u komentaru i izvrsnu distinkciju između iskustva i stila.
Moja generacija je uglavnom sazrijevala u procjepu između zanimljivih vremenskih razdoblja, tako da je u usporedbi s drugim generacijama ostao nesrazmjerno velik broj neiživljenih, tako se na fejs fotkama iz Splita oko Ultra festivala među pijanom i drogiranom mladeži primjeti i dosta onih pedeset plus partijanera. Mi smo bili premladi za hipike i šezdesetosmu, sreća za neke od nas da na ovim prostorima uvijek sve kasni, tako da ja imam iskustvo krajem sedamdesetih druge komune (iza jarunske) u ovim predjelima, te prve s međunarodnim kontaktima.
Ipak većina moje generacije je poslušno odrastala vjerna prvo vrijednostima socijalizma, kad je Tito umro sve je to plakalo, zatim vrijednostima takozvane demokracije i antikomunizma. Nije ni čudo što su bili stvoreni za nacionaloslobodilački rat koji je slijedio, kad su se vratili, slijedilo je novo razočarenje nekad krajnjih ljevičara koji su se polako pretvarali u zadrte desničare ili oduševljene navijačke hooligane.
Problem je što se rijetko tko, uključujući i one ispada sposobnije, koji su izgradili poslovne karijere u ratno vrijeme, ni oni su nisu baš iživili, jer su jednostavno uvijek poštovali moralne principe zatucanog zajedništva u prividno različitim ideološkim sustavima.
Tu dolazimo do problema iskustva, iskustvo starijih je iskustvo prilagođavanja i varanja, problem su oni, koji iako ima zahvaljujući sustavu koji su izgradili, znači ima dovoljno pjevaljki i sponzoruša, problem su oni koji bi odjednom nešto više.
Sasvim je normalno da je druga Friedova žena bila 30 godina mlađa, to je bio čovjek sa stilom, usput umjetnik riječi, a ni djelovanje mu nije strano (skrivao je najopasniju ženu svog vremena krajem sedamdesetih), po djelovanju, nakon smrti Bukowskog, vidimo da ga je njegova znatno mlađa žena Linda iskreno voljela, mogu zamisliti i blogera Sewena kak se ovih dana provodi po Splitu, al to su sve ljudi koji su uvijek živjeli i stvarali više ili manje uspješno,a ne ovi jadnici moje generacije koji pokušavaju kupiti izgubljeno vrijeme, uvijek se sjetim molera, koji je kupio svojevremeno izdavačku kuću, da bi se popeo na društvenoj ljestvici.


12:09 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 14.07.2017.

Noge, baterije, sat...



Malo se bavimo stanom prije razmjene, dosta prašine, Jinu bilo zlo. Obavio dosta tog u gradu, a baterije mi crkavale jedna za drugom, nisam baš siguran koliko vrućina i vlaga imaju uticaja, ajd bar sam portretirao damu s kišobranima i satom, podsjetilo me da sam poslao na reklamaciju pametni sat i još ga nema natrag niti ikakve informacije. Zbog nesigurnosti baterija u brzini napravio i par mutnih u mom ranom stilu, evo jednih nogu.
12:31 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 13.07.2017.

Ljeto nekih drugih



Jučer na twitteru piše moja berlinska frendica: "Dajte ljudi, skulirajte se malo, kod mene na poslu se šezdesetogodišnjak nabacuje dvadesetsedmogodišnjoj curi." Tražim objašnjenje što je tu toliko pogrešno, ako nije agresivan, odgovara, pa nas između tridesete i četrdesete svi preskaču, to nema smisla.
Na instagramu me pak prate, za razliku od npr. bloga, uglavnom mladi, čak izrazito, tamo pak ne uzvraćam praćenja kao ovdje komentare, znači pratitelje privlače uglavnom moje fotografije koje su istina nešto atraktivnije od ovih ovdje.
Sjetom me ispuni kad gledam npr. ljetne fotke izvjesne Mellise B..Koliko slobode i nebrige oko svakodnevnih gluposti kojima smo mi ovdje opterećeni, al dobro, nek o tome razmišljaju oni čija vremena dolaze, meni najbitnije, izgleda da ću imati i učenika iduće godine, samo nek se ne pojave neki novi linići i počnu filozofirati o racionalizacijama.
10:06 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 12.07.2017.

Ne gazi turisticu



Na godišnjem sam al to se valjda ne broji dok sam još u Rijeci. Sjetih se eto šetajući i gledajući zgode kad sam svojevremeno mlad tražio po gradu svog prijatelja, a znalac mi na pitanje o njemu odgovorio, da kad ide po kavanama ne gleda pod stolove. Rijeka je meni super jer u njoj zadnjih nekoliko godina noći, ako već nije samo na proputovanju, mnoštvo mladih turista, puna je hostela i tu politiku pozdravljam. Međutim nije svugdje tako, na obali se događaju dugoročno užasne stvari. Nadobudni kakvi jesu, prepotentni i glupi, naši turistički meštri su počeli birkati turiste. Ne razumiju osnovnu činjenicu, ti ljudi, neki i s doktoratima, da pitaju samo, doznali bi, turisti "više platežne sposobnosti" ne dolaze zbog atraktivnosti naših hotela i obale, ljepote mora i spremnosti da ih se "dere", nego zato što se Hrvatska još računa u sigurne zemlje, a to je u Europi rijetkost. Čim pukne prva bomba, rasplinut će se mjehuri od sapunice idiota koji nemilice troše proračunski novac na promidžbu luksuznih odredišta, a lokalni im klonovi kreću globiti neželjene turiste drugog reda, koji na odmoru po njihovim selima šetaju u kupaćim kostimima, stvarajući image turbokatoličke zatucane zemlje, kakva je naprimjer bila Španjolska pred dosta desetljeća, prije nego što se počela razvijati.
Nikad nisam oprostio Švicarcima dosadu i prezir prema strancima niti Francuzima što su me vratili s granice jer sam eto imao premalo novca kod sebe, dok sam stopom obilazio mlad Europu, nikad mi više nije padalo na pamet posjećivati te zemlje kad sam mogao, još i danas govorim o Švicarcima ko u principu konzervativnim svinjama. Zato pazite što radite s mladim gostima, pustite tu jadnu curu koja je eto zaspala na podu ispod stola u birtiji autobusnog kolodvora, da malo odmori, dok nikom ne smeta osim programiranih kvazimoralista.
09:31 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 11.07.2017.

"Black block" ne postoji



Izuzetno me iritiralo novinarstvo izvještavanje s prosvjeda u Hamburgu, inače čak i u Njemačkoj obično ispunjenoj i objektivnim izvještajima je primjećeno da se provodi debilizacija javnosti. Zato samo dvije napomene iako ne želim da mi blog ima pretjerane veze s politikom. Aute su palili i kamenje bacali uglavnom pripadnici "Black blocka". Takve organizacija ne postoji, "black block" je dio taktike nasilnih prosvjednika odnosno onih koji na policijsko nasilje odgovaraju maskiranjem uglavnom u crno da ne bi bili prepoznati na snimcima svugdje prisutnih policijskih kamera. Nasilje su organizirali ekstremni ljevičari. Ne, u Njemačkoj su to tkz. "autonomaši", da bi nešto bilo ekstremno mora biti unutar vrijednosti sustava, a autonomaši odbacuju sve vrijednosti sustava i žive autonomno, na "osvojenim područjima" izvan njih, radikalno se obračunavaju s društvom, uglavnom nacistima, paiako pogrešno, moglo bi ih se eventualno nazvati radikalno lijevima.
Ima izvještaja u kojima je baš svaka rečenica pogrešna, no dovoljno je ovo za danas. Jučer sam nakon dugo vremena popio pivo, iako odličan zaboravljeni okus, meni više ne leži.
Blogove čitam i komentiram popodne, drugarica je završila s današnjim poslom, zove vani.
14:40 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 10.07.2017.

Nuit Blanche u Vikotovoj bačvariji u Kastvu



Prekrasna večer, neobično događanje. Naime pjevačica i profesorica Jelena Matušan odlučila je rođendan proslaviti nastupom s umjetničkim partnerom u vinariji u izuzetnom ambijentu centra starog grada Kastva, kak nam je lijepo objašnjeno, od volte s prve fotke prvo desno pa odmah lijevo. Neobičan kvalitetan repertoar, sve uglavnom pjesme što bude sjećanja i sjetu. Spontano su se pridružili događanju i glazbenici iz publike, između ostalog naš prijatelj Boris kojeg su pozvali baš u trenu kad nam je zadovoljno objašnjavao da je, inače mladi prof, dobio posao poštara. Jedan par u prolazu je komentirao, kako dobro, al to su samo privatne zabave. Inače taj komentar je išao kad je mikrofon uzeo vlasnik bačvarije i suvereno zapjevao "Podmoskovske večeri". Hvala Jelena na pozivu, prva fotka na kojoj je autor posta, je snimila jedna od mnogih gošći koje su imale mnogo kvalitetnije fotiće od mene.
18:04 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 09.07.2017.

Kanari i Švica



Još prije podosta godina otkrivena je čarobna turistička formula, kupanje u moru, a onda osvježenje na čistom zraku u Gorskom Kotaru. Sve pet ali takvo ljetovanje onom tko ne posjeduje nekretninu ili kao mi zemlju na tim destinacijama, uopće nije pametno. Sve je tu precijenjeno bez obzira koliko god promidžba tupila drukčije. Oni što svejedno ponovo dolaze uglavnom misle, ne da smo zemlja s najlepšim morem, nego još uvijek najsigurniji. Koliko će to trajati vidjet ćemo budući da se neki s vrha svojom politikom tu opasno igraju. U Gorskom Kotaru uče od Švicarske gdje pak turizam nazaduje, osim nekoliko ekskluzivnih poluzatvorenih mjesta, ostalo je preskupo.
Prizori kao kod mene na prvoj fotografiji mogu se viditi eventualno kasno noću ili u pet ujutro, naravno osim na ono malo nepozatvaranih nudističkih plaža. Ovim tekstom samo konstatiram trenutak, nije me briga naravno. Inače ne idem na prenapućeni otok, jučer smo imali piknik gore u gori, na kraju sam se neoprezan smrznuo, nije mi se dalo nositi jaknu.
08:33 | Komentari (7) | Print | ^ |

subota, 08.07.2017.

Krasti pametno



Zanimljiva ta utjeha da, ako ništa drugo, hranu možemo birati, naravno ovisno koliko novca imamo. Iluzije nekih drugih izbora su isparile. Nema više kod nas nitijednog iole pouzdanog medija za recimo početi dan čitanjem vijesti. Možemo saznati da je zbog prosvjednika žena američkog predsjednika imala poteškoća pri odlasku u šoping, te da su se noću palili automobili po Hamburgu, to se eto svakom od nas moglo dogoditi. Ja ću eto u istom stilu dodati vijest koja me pak razveselila i nasmijala na jednom njemačkom portalu, opaki prosjednici, u stvari tko pažljivije pogleda snimak vidi da se radi o klincima, su se potukli međusobno oko skupljih pametnih telefona, piše cura u komentaru, san snova, što nisam bila bliže.
I kod nas u Rijeci, bez prosvjednika iz cijelog svijeta, pakao, psa jedino prevarom, ja sam svog namamio igračkom, možeš izmamiti vani na svjež zrak.
12:13 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 07.07.2017.

Uglavnom gotovo



Ponedjeljak i utorak još malo administracije i to je to. Nisam spretan kao prije, fotić na zadnjoj fotki nije vidio ono što ja jesam. Poslao pametan sat na reklamaciju, baš me zanima kako će to završiti u zemlji Hrvatskoj, u Njemačkoj bi ishod bio dosadno izvjestan. Da, u ponedjeljak ću znati jesam li imao sreće pri upisima, sreća, jedan od važnih faktora života u slobodnom društvu, svi brinu da meni ne bude dosadno. Šetnja nije bila okrepljujuća, no od sutra već mogu početi osmišljavati bi li se što moglo napraviti, barem jedan mjesec, od ovog života. Vjerujem da post zvuči prilično nesuvislo, no to je još najmanje važno.
14:37 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 06.07.2017.

Cura s lajkovima



Jučer se dogodio zanimljiv susret na medicinskom fakultetu. Bivša učenica mi je predstavila simpatičnu prijateljicu koja mi je bila neobično poznata, poslije mi je doma sinulo, idem provjeriti na instagramu, da, prije dosta vremena sam je snimio na Korzu, više stotina lajkova i jedan super komentar, vjerojatno nema pojma o tome.
Počelo je vrijeme lakših tema, nije ni čudno uz ove vrućine, evo i ja snimam, ono malo što mi se da, modne detalje, prisilim se na vrućini, doma pod klimom se već i da pogledati. Jučer mi je za nepun dan crkla baterija na mobitelu, to se meni ne događa, non stop razgovori, preispitivanja i pažnja prema ljudskoj preosjetljivosti, zbilja je vrijeme za malo veći bijeg.
15:06 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 05.07.2017.

Rijeka bez tramvaja



Jučer smo otkrili još jedan zgodni restorančić s povoljnim cijenama, nažalost nepraktičan za posjete jer nema mjesta za parkiranje. Zato nisam pamtio ni kako se zove, izvrstan teleći cordon bleu s odabranim prilogom, ja sam nakon godina jeo špinat, košta 40 kuna, inače uglavnom su cjelodnevne marende 33 kune, negdje blizu zgrade sušačke gimnazije, nakon kratkog razgovora s ljubaznim gazdom pustio je i Jina u lijepo uređen restorančić. Čekajući drugaricu nešto prije toga,snimio sam i ploču svjedočanstvo o tramvaju u Rijeci. Zgodna mi je ta informacija, u Berlinu u kraju gdje zadnjih godina stanujem, mi je tramvaj jedno od dražih prevoznih sredstava, to je naravno na teritoriju bivše socijalističke Njemačke, za napredni kapitalizam su tramvaji prespori.
Inače vrućine su, na radnom mjestu su živci prenapeti, vrijeme je zbilja za željeni odmor, al eto, valjat će izdržati tih još par dana. S dijelom kolega koji su sudjelovali u razmjeni mišljenja na nedavnoj sjednici, o kojoj se još priča, bio sam na piću na obližnjem medicinskom fakultetu, izuzetno ugodna bašta u hladovini za koju nisam ni znao, iako mi je u neposrednom susjedstvu radnog mjesta. Nekad se kažu mora odabrati strana i eto, i to smo obavili. Ništa nije izvjesno, eto i tramvaje su žrtvovali u korist nekakvog napredka, koji je valjda donio narodu prosperitet, a proviziju navijačima autobusa. Apsurdno je što gorljive borbe na radnim mjestima uglavnom vode oni koji od njih, kako god završile, ne mogu imati nikakve koristi.
16:42 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 04.07.2017.

Šetnja s ključem



Imam rješenje o godišnjem što počinje 10.7., hoću li ga znati iskoristiti, mislim godišnji. Još ima i te kako administracije ovaj tjedan, sutra i svečani oproštaj s maturantima, iščekivanje hoću li imati dovoljno učenika u prvim razredima, no ipak, godišnji koji je djelovao nevjerojatno daleko se bliži. Danas u gradu lutanje, problemi oko izrade jednog fucking ključa, ništa ne može biti jednostavno, ključ nije napravljen, ovi najpoznatiji bi ga pokušali napraviti za 35 kuna jer je eto, netko od davnih prijeratnih stanara, radio neke preinake na njemu. Tema dana među onima koje sam sreo u gradu je članak u Novom listu o problemima studenata s jednim relativno mladim profesorom s filozofskog fakulteta. Iako negativna selekcija godinama oblikuje sustav, ne poznajem dotičnog i sumnjičav sam iz jednog jedinog razloga. Znam da se onim osvjedočeno poznatim najgorim ravnateljima i profesorima baš ništa ne može dogoditi ukoliko pripadaju, a uglavnom pripadaju, jednoj od dvije vodeće političke stranke, najnevjerojatnije bi pak bilo da im ime osvane u novinama ukoliko iznimno ne dođe do bespoštednog sukoba unutar samih stranaka. Ovaj je navodno svojeglav, nije nigdje i vrijeđa i omalovažava sve i svakog. Nečije je očito pogrešno dijete nagazio, sad i ja nagađam, kao i novinari što lupetaju o navodnom nepridržavanju programa rada.

12:37 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.07.2017.

Razbojavanje



Boje su odjednom zatvorile krug nad mojom glavom
crvena je naglo zamračena i pas me pogledao
s onim čudnim upitnim pogledom
jel zbilja to to, i idemo li zaista konačno vragu.

Naše borbe su već prije bile zalupljene
treskom vrata doma koji se udaljio
u neku drugu priču čudnovatih stvorenja
koje smo nazivali svojim prijateljima.

Ništa se neće promijeniti kad nas ne bude
neće se oglasiti ni par nestalih još živih
koje smo skrenuli s bespuća halucinogenih snova
samo će se nebo počasno okrenuti poput oči usnulog prijatelja.
07:59 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 02.07.2017.

Lijepo je, al ne baš toliko



Jučer smo imali posjet društva u kojem je ravnomjerno bila rapoređena Jinova i naša ekipa, o tome će više možda Jin, ako stigne, na svom blogu. Nakon dopodnevnog druženja oni su produžili put ka Slavoniji, a mi smo ovaj put odabrali Arniku za ručak. Kobasice su bile odlične, ali Fužine su i ovaj put cijenama pokazale da se smatraju zbilja izuzetnom turističkom destinacijom, što ja i nisam uvjeren, da baš toliko vrijede. Naime pileći file je koštao 75 kuna, kobasice s obzirom na kvalitet i veličinu ipak pristojnih 50, u svakom slučaju u Bitoraju bi sve bilo vjerojatno znatno skuplje. Poslije ručka se uglavnom drugarica zabavljala s novonabavljenom tendom ili ceradom, nisu ta postavljanja jednostavna, ja sam tu bio praktično držač škala. Sve je oke za odmak od svakodnevnih obveza uglavnom ne baš smislenih.
10:06 | Komentari (13) | Print | ^ |

subota, 01.07.2017.

Nevera



Jučer smo vjerovali njemačkom portalu koji obično ne griješi da će nevera izbjeći Gorski Kotar, odnosno vrlo kratko trajati. Ukrcali smo ogromne škale u citroen i krenuli u avanturu. Uzeli smo ćevape u McCevapu i optimistično po nevremenu produžili dalje. Ćevape smo pojeli na jednoj od brojnih autobusnih postaja. Nevrijeme nije stalo i nismo obavili planirano.
Vratili smo se doma, i tu je neprestano kišilo. Imam osjetljivog psa pa je dan prošao bez velike nužde.
Na kompu sam prvo išao provjeriti na instagramu što radi foto konkurencija s kojom se tamo pratim. Prekjučer je jedna naša blogerica objavila antologijsku fotku van svih konkurencija, jučer sam, pa ću eto podijeliti s vama, saznao da i Tajland ima divnu prirodu sličnu Gorskom Kotaru i eto, jučer su imali i ljepše vrijeme.



(fotka uzeta s jedne poznate instagram stanice, autor po želji ostao anoniman)
10:14 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.