Nedaleko od stana se nalazi spomenik komunističkom revolucionaru Thälmannu. Prošle godine nisam previše obraćao pažnju mada ga nije bilo moguće ne primjetiti ga. Ove godine u podnevnoj šetnji Jin me jednostavno vukao prema tamo. U međuvremenu me Matija pitao, on je tu s nama, čiji je spomenik, ja nisam bio siguran. Zato sam iskoristio priliku pitati tipa s čijom se kujicom Jin igrao, on je odmah reagirao, da, sramota, ne vidi se više ni natpis od grafita. Pitao sam dalje kad je već bio razgovorljiv, mlad ali očito obrazovan, kako to da spomenik nije u "demokraciji" srušen, rekao mi je da je postojao prijedlog, al da je jednostavno odlučeno da se više ne brine za njega osim osnovnog održavanja.
Otišao sam dalje iza spomenika, e tamo se na livadi skupila lokalna pasja ekipa. Nakon druženja koje je doseglo vrhunac kad je Jin iz nekog blata iskopao lopticu i donio mi za bacati, crkla mi ponovo punjiva baterija nakon samo pola dana korištenja, znak da sad idem u nabavu.
Malo sam na kompu progooglao, za korištenje imam ograničeno vrijeme pa ću manje komentirati kod drugih blogera, saznao sam da je cjelokupna tadašnja državna godišnja proizvodnja bronce otišla za taj spomenik čiji je autor neki tad poznati ruski skulptor. Svi su sustavi blesavi na svoj način.