Nachtfresser

Dok svi pravi Hrvati vode bitke po Jadranu protiv golih, drogiranih i mladih turista, usput ironizirajući drsko do pakla, nije svrha globe protiv nedoličnog odijevanja kažnjavanje nego obrazovanje, idite znate kamo neobrazovana načelnička govna, stranke čisto hrvatskih i ponegdje kosovskohrvatskih lopovčina.
Ja pak ironijom slučaja, jer zbilja nemam više živce ni za čitanje portala, ni blogova njihovih simpatizera kojih se zadnje vrijeme već nakotilo, osjetili štakori da je došlo njihovo vrijeme, ja dakle trošim vrijeme na Trumanovoj livadi, jedinom što lopovska banda nije pokrala mom tada već jako bolesnom sad pokojnom ocu, doktoru znanosti i naivcu koji je vjerovao u kapitalizam i demokraciju.
Truman je bio nadimak mojeg nonića, koji se eto vratio bogat iz Kanade i nakupovao zemlje, te sagradio kuću s imanjem u Gorskom Kotaru. Vratio se pak jer je vjerovao u socijalizam i to onaj žešči, te svjetsku revoluciju. Ja sam ga ko dijete jako volio, iako je bio boemčina, imao je zanimljive priče. Njegov sin nasuprot tome je ludio, ovaj je poklanjao zemlju, koje je imao preko glave čisto onako. Ja nisam volio Gorski Kotar jer mi je mladcu bilo dosadno tamo bez društva, kojeg je na Krku bilo u izobilju.
Sad se sve okrenulo, ni na Krku nema više ljudi, naselili su ga neki Hrvati koji malo izvjesnih problema s voljenim jezikom, al su prvi za nedjelje u crkvi i križarske ratove kontra nemorala, sjedim dakle na toj Trumanovoj livadi, zahvaljujući gluposti odgovornih budala, koji su jednostavno postavljali elektrostupove po privatnoj zemlji, e za to se već stari sudio i posmrtno dobio spor, al zato nije stigao prodati za sitniš kao sve ostalo hordama gramzivih lopovčina.
Ne fale mi nimalo ljudi na nepokošenom imanju, osim onih par koji će ionako naći put.