Marketing
Perspektiva jednog pavijana
Kiši cijeli dan, a nismo svi dobro pa smo neuobičajeno cijeli dan u stanu i bližoj okolici. Ima čak i vremena za post i trošenje preostalih snimljenih fotki.
Otkako je sagrađen "Bikini", trgovački centar u blizini kolodvora Zoo, ja ga obiđem kad nekim slučajem izlazim sam kao jučer, jer ostale iz mog društva ne zanima. Mene kroz staklo smiruje pogled na majmune. Pisao sam prošle ili pretprošle godine na ovom blogu, iz njihove perspektive su oni slobodni, tako se ponašaju, a mi smo iza stakla u kavezu, što ne mora biti toliko daleko od istine, uostalom čini mi se da barem polovica posjetitelja, koji tu sjednu odmoriti, nitiu ne primjeti majmune s druge strane.
Neizbježna stanica pak zajedničkog izlaska svih ovih godina je ogromna knjižara Dussmann na Friedrichstrasse, s tim da je za nju u rasporedu svake godine koja slijedi sve manje vremena. Ja naime više uopće ne kupujem knjige pa me baš previše ni ne zanima razgledavanje, a ni drugarica ne igra više ulogu knjiškog moljca. Jučer predvečer smo izašli namjenski, išla je nabaviti knjigu s notama, a Jin i ja smo samo prošetali svim katovima, on se u prolazu pozdravio s par kuja u hramu kulture, drugaricu smo ipak čekali na zraku ispred ulaza, svirao je par zanimljivih uličnih muzičara, ona na violini, on harmonici. Ugođaj je kvarilo samo to što su me žuljali držači za bicikle na kojima sam veći dio vremena sjedio. Meni su ugođaj pokvarili s Larinom pjesmom iz poznatog filma, to su očito namjenski zasvirali kad je zastalo prilično prolaznika i tu su skupili najviše sitniša u šešir.
Vratili smo se dužim putem, tramvajem.
Post je objavljen 26.07.2017. u 16:27 sati.