Ne poboljšava nam se baš opće stanje, jedino se vrijeme danas proljepšalo. Sreća je da sam upoznao izvrsnu iako mladu kvartovsku apotekarku, jedna od mnogih koja isijava novu njemačku ljubaznost, toga npr. kod starijih trgovkinja nema. Ta propagandno diktirana kultura dobrodošlice lijepo je uticala i otoplila mlađu generaciju, naravno one normalne, konstantan postotak mentalnih nacija ostaje kao i kod nas.Naučio sam o prednostima ibuhexala pred nekim poznatijim sredstvima protiv bolova danas, jučer nešto delikatnije. I kad se traži informacija na cesti ili češće stanici, svi koji čuju pitanje spremni su odmah uskočiti u pomoć il osluškuju da se ne bi što pogrešno reklo.
S druge strane se događa ono čega prije nije bilo, već drugi put u ovih par dana sam doživio prekid željezničkog prometa zbog policijske intervencije, o tome mediji ne pišu. No Berlin ima tako raznovrstan prijevoz da se uvijek brzo nađe alternativa, nitko se ne buni, bolje nego da pukne.
Budući da iznimno ne izlazimo na jelo već drugi dan ne objavljujem fotke hrane, ja sebi i Jinu brzinski spremam vrsne njemačke kobasice. Danas sam prvi put vidio televizijski toranj na Alexanderplatzu djelomice prekriven maglom, fotić baš i nije prepoznao ljepotu trena, nema veze. Jutros je opet Jin odjurio piškiti na ulaz gimnazije koja se zove Felix Mendelssohn Bartholdy, u trenu sam se sjetio da sam napisao ili na fejsu ili ovdje da se nalazi u Pankovu, čisto da ne bude da profesor ne zna, Pankow se naravno piše s w koje bi ovdje trebalo biti u navodnim znacima, al kom se da misliti na te nebitne gluposti.