Jučer smo otkrili još jedan zgodni restorančić s povoljnim cijenama, nažalost nepraktičan za posjete jer nema mjesta za parkiranje. Zato nisam pamtio ni kako se zove, izvrstan teleći cordon bleu s odabranim prilogom, ja sam nakon godina jeo špinat, košta 40 kuna, inače uglavnom su cjelodnevne marende 33 kune, negdje blizu zgrade sušačke gimnazije, nakon kratkog razgovora s ljubaznim gazdom pustio je i Jina u lijepo uređen restorančić. Čekajući drugaricu nešto prije toga,snimio sam i ploču svjedočanstvo o tramvaju u Rijeci. Zgodna mi je ta informacija, u Berlinu u kraju gdje zadnjih godina stanujem, mi je tramvaj jedno od dražih prevoznih sredstava, to je naravno na teritoriju bivše socijalističke Njemačke, za napredni kapitalizam su tramvaji prespori.
Inače vrućine su, na radnom mjestu su živci prenapeti, vrijeme je zbilja za željeni odmor, al eto, valjat će izdržati tih još par dana. S dijelom kolega koji su sudjelovali u razmjeni mišljenja na nedavnoj sjednici, o kojoj se još priča, bio sam na piću na obližnjem medicinskom fakultetu, izuzetno ugodna bašta u hladovini za koju nisam ni znao, iako mi je u neposrednom susjedstvu radnog mjesta. Nekad se kažu mora odabrati strana i eto, i to smo obavili. Ništa nije izvjesno, eto i tramvaje su žrtvovali u korist nekakvog napredka, koji je valjda donio narodu prosperitet, a proviziju navijačima autobusa. Apsurdno je što gorljive borbe na radnim mjestima uglavnom vode oni koji od njih, kako god završile, ne mogu imati nikakve koristi.
|