Kapljice kiše
plešu na sivom nebu -
melodija mira.

Postoji li mentalna kiša koja može isprati izvitoperene percepcije stvarnosti?

 Volim emisiju Peti dan. Ona nema neki naročiti termin, izostaje intrigantan pristup temama, u njoj ne sudjeluju većini zanimljivi ljudi, niti se vrti bezbroj reklama, dapače ona je svojevrsna antireklama za tv kroz prizmu nekomercijalnog programa, koji se obraća vrlo uskom krugu konzumenata. Danas gledam epizodu u kojoj obrađuju razloge ishoda američkih izbora. Kao i svima, sada, nakon što je sve prošlo, i sudionicima okruglog peterokuta puno je jasnije zašto se odvilo baš tako kako već je. Nedvojben je utjecaj društvenih mreža i interneta općenito, jer on većini postaje centralno mjesto prikupljanja informacija, a baziran je na zakonitostima i algoritmima kojima postižu ciljeve vlasnika. Glavna tendencija je zadržavanje pažnje korisnika, a tu dolazi onaj dio koji mi je uvodnu nelagodu transformirao u tihu jezu, posebno zato što je navedeno zapravo vrlo očito iako ne i dostatno osviješteno. Pažnju većine najviše drže naslovno navedeni: strah, mržnja i pohlepa. Strašno, ali vrlo ilustrativno kao zorni prikaz zašto je sadržaj koji nam se nudi upravo preslika te, ispada, činjenice. Odluke ne donosimo na temelju stvarnosti nego tek na njenoj percepciji i baš zato je ona glavna meta manipulatora.