Ponekada ili češće treba na vrijeme reći dosta!

 Lijepo je kad ti prezgodna Talijanka riba besplatan parmezan, ali sve ima svoju mjeru, a i cijenu, osobito ono besplatno. U humorističkim se serijama zapravo šale na račun naših slabosti, što je svakako u redu. Oni zbog efekta pretjeruju, ali srž je itekako prisutna i u stvarnim životima.

 Sjećam se svog pradavnog ljetovanja na Krku. Bili smo u kampu. Sve oko šatora je tada bilo jeftino. Iako nas za jelo nije bilo previše briga, jesti se moralo. Kako smo već onda cijenili orijentaciju prema mediteranskoj prehrani jeli smo ribu i plodove mora kad god smo mogli. Financije su bile ograničene, metabolizam savršen, a potrošnja kalorija kroz razne laganije, ali i intenzivne aktivnosti, prava mladenačka. Našli smo jednu zgodnu špageteriju i malo se snašli na balkanski način. Tamo su uglavnom dolazili normalni ljudi, naručili, pojeli porciju, nešto popili i to je to. Mi smo obožavali špagete sa slanim srdelama, ali primijetili smo da su na stolovima i posude s parmezanom koji je svatko uzimao koliko mu paše. Mi bismo u svoju porciju dodali nekoliko punih velikih žlica, a onda smo to još dobro zalili maslinovim uljem čija je upotreba također bila slobodna. Tako smo dobili vrlo ukusan obrok za ne puno novaca. Eh da, da smo tada znali reći dosta, možda nas i ne bi snašlo sve što je kroz desetljeća neumitno slijedilo.

Arhiva